Korištenje euribora i libora za HNB predstavlja kockanje, jer time banke na sebe i na dužnike preuzimaju neprimjereni kamatni rizik, pa središnja banka može od banaka tražiti dodatne kapitalne zahtjeve, odnosno kapitalno penalizirati banke koje preuzimaju takav neprimjereni rizik, kazao je Šošić na okruglom stolu Kako nastaju kamate, kojeg su organizirali magazin Banka i Hrvatska udruge banaka.

Novim odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kako je rekao, sam zakonodavac je uveo dodatni rizik odredivši da banke kamatne stope moraju vezati uz neku referentnu stopu, jer Hrvatska takvu stopu nema, zbog nerazvijenosti domaćeg tržišta novca i visoke euriziranosti sustava.

Prema podacima koje je pritom iznio, banke su kao referentnu stopu uglavnom odabrale upravo euribor ili libor, uz koje je vezano 34 posto kamatnih stopa stambenih kredita i 44 posto kamata potrošačkih kredita. NRS je pak korišten prilikom određivanja kamatnih stopa za 28 posto stambenih i 33 posto potrošačkih kredita.

Iako NRS nije idealan, jer i njega banke mogu namještati, kao što je to bio slučaj s namještanjem nekoliko svjetskih međubankarskih stopa, HNB ga smatra najmanje lošim rješenjem. Regulator ne može začepiti baš sve rupe, pa apelira na banke jer, ako nešto zakonom nije zabranjeno, ne znači i da je dopušteno, zaključio je Šošić.

Direktor HUB-a Zoran Bohaček također je kazao da euribor i libor nije trebalo stavljati u zakon, ali je ukazao i na činjenicu da NRS nije prava referentna stopa već samo stopa kojom se iskazuje prosječni trošak financiranja banaka. Na to su prilikom donošenja zakonskog rješenja upozoravali i bankari i središnja banka, no zakonodavac se odlučio za to rješenje, rekao je Bohaček, ali je i dodao kako se i to rješenje može promijeniti.