Smještena na jugozapadu Europe, Španjolska zauzima veći dio Pirinejskog poluotoka, druga je najveća zemlja Europske unije nakon Francuske, ali ujedno i jedna od najrjeđe naseljenih. Nitko nije siguran odakle dolazi ime Španjolska. Možda od grčke riječi Hisperia što znači 'zapadna zemlja', ili možda ipak od Feničana: Hispnanihad, odnosno 'zemlja zečeva', što je vjerojatnije s obzirom na činjenicu da se zec vrlo često nalazi na jelovniku Španjolaca. Štoviše, Španjolci godišnje pojedu čak 30 milijuna zečeva
Kroz otkrića i osvajanja Španjolska je postala najmoćnija država u Europi u 16. stoljeću. No nakon što nije uspjela prigrliti trgovinsku i industrijsku revoluciju, zaostala je politički i ekonomski iza Engleske, Francuske i Njemačke. A niz dugih i skupih ratova i pobuna osigurao je potpuni krah njene moći u Europi i doveo do neovisnosti većine njenih kolonija na zapadnoj hemisferi.
Španjolska je ostala neutralna tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, ali je prošla kroz gorki građanski rat od 1936. do 1939. Nakon pobjede njegovih nacionalističkih snaga, general Francisco Franco vladao je Španjolskom diktatorski sve do svoje smrti 1975. Nakon Francove smrti Španjolska prelazi na demokraciju i počinje hvatati korak s modernizacijom.
Danas je Španjolska ustavna monarhija s nasljednim monarhom i dvodomnim parlamentom. Premda je druga najveća zemlja u Uniji, ujedno je i zemlja s najnižom prosječnom stopom nataliteta od bilo koje druge zemlje na svijetu, sa samo 1,19 djece po ženi. Predviđa se da bi bilo potrebno 300.000 useljenika godišnje kako bi se uravnotežio pad broja mladih ljudi. No unatoč tom negativnom trendu, ljudi su najveće bogatstvo Španjolske. Španjolska je domovina Diega Velázqueza Salvadora Dalija, Francisca de Goye, El Greca, Miroa, Seneke, Miguela de Cervantesa, Pedra Almodovara, Julija Iglesiasa, Placida Dominga, Josea Carrerasa, Antonia Banderasa, Penelope Cruz, Federica Garcije Lorce, Montserrat Caballé, Rafalea Nadala… Mogli bismo nabrajati do sutra.
U Španjolskoj se također sklapa manje brakova nego u bilo kojoj drugoj zemlji EU-a, osim Švedske. Španjolska ima vrlo nisku stopu razvoda te se malo djece rađa izvan braka.
Katolicima se smatra 94 posto Španjolaca, a njih 40 posto redovito ide u crkvu. Španjolska je 2005. godine legalizirala istospolne brakove, a najniža zakonska dob za stupanje u seksualne odnose je 13 godina, što je najniža 'seksualna punoljentost' u Europi. Španjolska je također jedna od prvih europskih zemalja koja je zabranila pušenje na radnom mjestu i u barovima, no unatoč tome, čak 40 posto mladih Španjolaca između 17 i 24 godina puši.
No kada se danas spominje Španjolska, prve dvije asocijacije na ovu zemlju su recesija i nezaposlenost. Četvrto po snazi gospodarstvo eurozone duboko je utonulo u recesiju i drži neslavno prvo mjesto po broju nezaposlenih, kojih je preko šest milijuna! Najgore je mladima, jer ih je više od 50 posto bez posla. Usporedbe radi, Hrvatska, koja je uvrštena u statistiku Eurostata, ali još se ne vodi među zemljama članicama, ima stopu nezaposlenosti od 20,4 posto (procjene za 2012), pa je jasno da će nakon 1. srpnja naša zemlja ući u neslavnu trojku, odmah iza Španjolske i Grčke.
Osim nezaposlenosti, problem Španjolske je i želja za nezavisnošću Katalonije. Kao i Baskija, Katalonija ima vlastiti jezik i smatra se različitom od ostatka Španjolske u čijem ukupnom BDP-u sudjeluje s petinom. No s produbljenjem recesije u Španjolskoj, s nezaposlenošću od 25 posto i drastičnom štednjom, u Kataloniji je jačala težnja za samostalnom državom. Odcijepi li se Katalonija, teško je zamisliti da bi Baskija samo ravnodušno gledala, jer je njihova težnja za neovisnošću dulja i odvijala se nasilno, putem ETA-e, baskijske separatističke organizacije. ETA je odgovorna za smrt 829 ljudi u više od 40 godina oružane borbe za neovisnost Baskije i Navarre. SAD i EU je smatraju terorističkom organizacijom. Ona je 2011. obznanila da definitivno odustaje od nasilja. Premda oslabljena, odbija se raspustiti i predati oružje, što zahtijevaju Francuska i Španjolska.
Kada se govori o Španjolskoj, nemoguće je ne spomenuti flamenco, paellu i sangriu, te koridu.
Flamenco je španjolski glazbeni žanr koji karakteriziraju snažan, ritmički ton (toque), popraćen podjednako izražajnom pjesmom (cante) i koji se često izvodi zajedno s jednako strastvenim stilom plesa koji karakteriziraju snažna i graciozna izvedba s često složenim radom ruku i nogu (baile).
Kao i njena povijest, španjolska kuhinja je izuzetno raznolika i bogata. Maslinovo ulje je neizostavno. Najpoznatije španjolsko jelo zasigurno je paella - šareno jelo od riže i sitno sjeckanih komadića ribe, plodova mora, mesa i povrća, s obaveznim začinom šafranom. Sangria je, pak, spoj crvenog vina s citrusnim voćem.
Korida ili borba s bikovima jest tradicionalna i ujedno kontroverzna predstava. No taj nacionalni simbol Španjolske otišao je u povijest prije dvije godine kada je nakon odluke Katalonije, niz gradova, uključujući i Madrid, donijelo odluke kojima su koridu proglasili kulturnim nasljeđem.
