Razumljivo je da je nakon sedamnaest godina u visokoj politici, koja ga je štitila od bliskog susreta s božicom pravde, Berlusconiju danas teško povjerovati da će mu talijansko sudstvo stati na rep. Izgubio je imunitet, određeno mu je ekspresno suđenje, pokreću se četiri slučaja, no ne zavaravajmo se. Premijer još uvijek nije izgubio većinsku parlamentarnu podršku niti povjerenje svoje glasačke baze
Talijani nisu Hrvati. Mi zbog svoje povijesti, koja se redovito odigravala u sjeni nekog imperija i po kojekakvim predziđima, plus nekoliko desetljeća socijalističke izolacije i mentalne rigidnosti kakva već prati male i isfrustrirane nacije, nismo uspjeli izgraditi senzibilitet za spektakl, glamur i karnevalsko shvaćanje svijeta.
U Italiji je malo drukčije. Naime, sasvim je moguće da četiri sudska procesa koja se ovih dana pokreću protiv Berlusconija, tri vezana za utaju poreza, mito i korupciju i jedan za plaćanje maloljetničkih seksualnih usluga, budu samo još jedna medijska senzacija koja će od zalizanog šefa države učiniti simpatičnu žrtvu i uvjeriti njegove pristaše da mu sude zato što je bio bolji i sposobniji od drugih. Pa što ako je muljao i varao državu ili ako je pravio grupnjake sa zgodnim komadima? I oni bi da su mogli.
Polovinom siječnja Berlusconiju je djelomično ukinut imunitet, a pretprošlog tjedna odobreno je pokretanje ekspeditivnog procesa za slučaj seksa s maloljetnom Marokankom, znanom i kao Ruby Srcokradica. Za sve je ponajprije zaslužna sutkinja Cristina Di Censo koja je prihvatila argumente milanskog javnog tužitelja o očitosti dokaznog materijala te odbacila objašnjenje parlamentarnog vijeća da Berlusconija može goniti jedino poseban sud za ministre. Poanta premještanja slučajeva na ministarski sud je u tome što njegovi suci trebaju dopuštenje parlamenta za pokretanje optužnica.
Talijanski je parlament praktički jedina poluga pomoću koje se premijer može igrati skrivača s pravosuđem, i to mu je zasad odlično polazilo za rukom. U 17 godina političke karijere izmijenio je ukupno 17 zakona u svoju korist, a samo u prvih 12 godina političkog djelovanja gonilo ga je 789 tužitelja. Možda je danas Berlusconi mrvicu nervozniji nego inače, ali dokle god uživa većinsku ljubav zastupnika, imat će dovoljno prostora za manevriranje.
U prvom sudskom sporu, koji se otvara danas, tereti ga se za utaju poreza vezanu za poslovanje Mediaseta, televizijskog carstva na čijoj je grbači i ujahao u politiku. U drugom, koji će biti pokrenut 11. ožujka, na tapeti će biti mito od 373.000 funti koje je dokazano dao svom britanskom odvjetniku Davidu Millsu za lažni iskaz. U subotu kreće treći spor u kojem se Berlusconi zajedno sa sinom Pierom Silvijem i nekoliko direktora Mediaseta optužuje za pronevjeru i korupciju. Četvrti slučaj, zbog plaćanja seksualnih usluga maloljetne prostitutke i zloupotrebu položaja, bit će sudski otvoren 6. travnja.
Talijanski Tatica je očito pod ogromnim pritiskom, što urbane javnosti, što medija, što tisuća stranica sudskog materijala koji dokazuje ono što ionako svi znaju. No pitanje je koliko će Berlusconi izgubiti bitne političke žetone. Čitamo da mu popularnost među glasačima ne pada bitno, a i odmetnuti Gianfranco Fini je najavio povratak u vladajuću koaliciju. Skoro pa milijun žena koje su protestirale 13. veljače diljem Italije tražeći ostavku šovinističkog premijera zacijelo nije glasalo za njega ni na jednim prethodnim izborima. Ništa oko čega bi se Berlusconi trebao pretjerano brinuti.
Italija je duboko podijeljena i zacementirana u političkom jazu oporbe i vladajućih, radišnih reformista i ljudi koji pate na grandioznu nacionalnu retoriku i patološki se dive svojem duceu. Pravosuđe neće otkriti ništa novo. Ništa što Berlusconijevi glasači nisu znali ili mogli predmnijevati kada su ga zaokružili na izbornom listiću.
