Dvije su zemlje nakon Korejskog rata od 1950. do 1953. ostale u neprijateljskim odnosima i rat tehnički nikad nije završen, nego je samo potpisano primirje, a loše odnose je u narednim desetljećima potencirao sjeverni susjed, kako zbog unutarnjopolitičkih, tako i zbog vanjskopolitičkih potreba. Do prije nekoliko godina razgovori su čak neko vrijeme išli u smjeru mogućeg smirivanja situacije, no zadnjih nekoliko godina Sjeverna Koreja ponovno zaoštrava retoriku.

Iako zasad još ništa ne ukazuje na to da bi i u posljednjem dizanju ceste u zrak bila riječ o nečem drugom osim o uobičajenim provokacijama i pokazivanju mišića, niti da bi uskoro moglo doći do izravnog oružanog sukoba, nitko ne može biti siguran da to nije početak još jednog rata, pa tportal donosi usporedbu dviju vojski koje bi sudjelovale u tom mogućem vojnom sukobu.

Sjeverna Koreja ima dvostruko više vojnika

Kad se pogledaju suhe brojke, Sjeverna Koreja ima više nego dvostruko više vojnika u aktivnoj službi od svog južnog susjeda, čak 1,3 milijuna, po čemu je na četvrtom mjestu u svijetu, uz još 560.000 vojnika u pričuvi, prema podacima stranice Global Fire Power. Južna Koreja ima 600.000 aktivnih vojnika, ali i 3,1 milijun pričuvnika koje može aktivirati ako počne rat.

Sjeverna Koreja brojčano je jača i po borbenim avionima, tenkovima, artiljeriji, višecijevnim bacačima raketa, brodovima i podmornicama dok je Južna snažnija po broju borbenih helikoptera i oklopnih vozila. No suhe brojke ne govore puno jer u eventualnom sukobu treba uzeti dvije izuzetno važne stvari u obzir.

Nuklearno oružje

Prva je, svakako, nuklearno oružje koje posjeduje Sjeverna Koreja, a Južna Koreja nema takvih kapaciteta, ali pitanje je i bi li mogla računati na američku nuklearnu pomoć jer SAD-u nije u interesu sudjelovati u nuklearnom ratu u kojem i sam može biti napadnut. Prema stručnim procjenama, jer točnih podataka iz te zemlje nema, Sjeverna Koreja ima 50 nuklearnih bojevih glava i fisijskog materijala za njih još između 70 i 90. Posljednjih godina u više je navrata obavila nuklearne testove i testirala razne projektile, uključujući interkontinentalne balističke projektile koji imaju domet do Sjedinjenih Američkih Država, a razvila je i balističke projektile koji se mogu lansirati s podmornica.

Kad je u pitanju nuklearno oružje, postavlja se pitanje koja bi od svjetskih nuklearnih sila bila dovoljno 'luda' da pokrene nuklearni rat, sa svim posljedicama koje bi nastupile i za žrtvu napada, ali i za državu koja bi ga izvela, a uvijek se nekako nameće odgovor da bi to, ako itko, bila Sjeverna Koreja. Za druge države smatra se da koriste nuklearno oružje zapravo kao oruđe odvraćanja potencijalnih neprijatelja koji bi eventualno htjeli zauzeti dio njihovog teritorija. Kako bilo, analitičari smatraju da čak ni Sjeverna Koreja, odnosno njen vođa Kim Jong-un, ne bi bila dovoljno 'luda' da južnog susjeda napadne nuklearnim oružjem.

Kako bi reagirale Kina i Rusija?

Ako bi se tako nešto i dogodilo, mogao bi se očekivati snažan odgovor južnokorejske, američke i japanske vojske. Iako u tom odgovoru SAD vjerojatno ne bi koristio svoje nuklearno oružje, smatra se da te tri vojske imaju dovoljno raznih konvencionalnih projektila da bi mogle natjerati Sjevernu Koreju da požali svoj potez. No tu treba uzeti u obzir i sjevernokorejske partnerske države, Kinu i Rusiju, obje također nuklearne velesile, jer je pitanje bi li se i one uključivale u sukob i u kojoj mjeri.

Druga važna stvar koju treba uzeti u obzir kad se govori o brojčano jačoj vojsci Sjeverne Koreje njeno je realno stanje. Što se tiče naoružanja i tehnike, analitičari smatraju da je ona zastarjela. Na primjeru borbenih aviona vidljivo je da najviše imaju kineskih zrakoplova Chengdu J-7, njih 120, a riječ je zapravo o licenciranoj kopiji ruskog aviona MiG-21, kojih također imaju oko 25. To su, uz 35 ruskih MiG-ova 29, ujedno najmoderniji avioni u ratnom zrakoplovstvu Sjeverne Koreje, a u svom sastavu ima i oko 200 zastarjelih kineskih aviona Shengyang F-5 i F-6, licencirane kopije ruskih modela MiG-17 i MiG-19.

Južna Koreja ima 'nevidljive' avione F-35

S druge strane, okosnicu ratnog zrakoplovstva Južne Koreje čini 40 modernih američkih 'nevidljivih' F-35A, 59 aviona F-15 i stotinjak F-16 u lokaliziranoj verziji KF-16 C/U, a još 20 aviona F-35A SAD im je odobrio za prodaju. Također, Južna Koreja razvija svoj 'nevidljivi' lovac KAI KF-21 Boramae te ga planira početi masovno proizvoditi 2026.

Slična je situacija i s mornaricama, a iako Sjeverna Koreja nominalno ima više brodova, riječ je o znatno slabijim plovilima. Tako nema nijedan razarač dok ih Južna Koreja ima 12, a odnos fregata je dva naprema 16 u korist južnih susjeda, dok Sjeverna Koreja dominira u količini manjih, patrolnih brodova sa 169 prema 35. Južna Koreja ima i dva nosača helikoptera, a gradi i vlastiti nosač aviona te bi trebao biti gotov do 2033.

Zastarjeli ruski tenkovi

Ni s tenkovima nije drugačija situacija, pa Sjeverna Koreja ima većinom zastarjele ruske modele T-72, T-62 i T-55, uz dosta njih vlastite proizvodnje (Chonma-Ho i Pokpung-Ho), također baziranih na ruskim T-62 i T-72. Južna Koreja, od ukupno 2500 oklopnjaka, ima 1700 modernijih tenkova K1 i K2.

Protuzračna obrana Sjeverne Koreje bazira se na ruskoj tehnologiji i licenciranoj proizvodnji kopija S-300 i S-400 dok Južna Koreja, uz ostalo, posjeduje sustave Patriot i THAAD, a planira i vlastitu verziju izraelske Željezne kupole da bi se obranila od eventualnog napada sa sjevera.

Kad se na stranu makne tehnika, ostaje ljudstvo, a tu također postoji nekoliko razmišljanja o tome kako bi se vojnici jedne i druge strane ponašali u borbama. Za sjevernokorejske vojnike zna se da su pothranjeni, kao i cijela nacija, zbog priličnog siromaštva države, ali s druge strane, u toj se zemlji 70 godina ljudi indoktriniraju da su im Južnokorejci i Amerikanci najveći neprijatelji i da je dužnost svakoga od njih da ih ubija jer da ugrožavaju opstojnost Sjeverne Koreje. Zbog toga se sjevernokorejske vojnike smatra iznadprosječno motiviranima za borbu, a ostaje pitanje može li se takvom indoktrinacijom nadvladati fizička slabost. Za južnokorejske vojnike pak u samoj Južnoj Koreji dugo je vladalo mišljenje da su razmaženi jer su odrastali u izobilju i pitalo se kako bi se ponašali kad bi počela pucnjava. No posljednjih godina i to se mišljenje mijenja, a u zemlji raste povjerenje u sposobnost vojske da obrani stanovništvo od eventualnog sjevernokorejskog napada.

Zaključak je da je južnokorejska vojska, iako u većini dijelova brojčano slabija, modernija borbena sila i vjerojatno se sposobna čak i sama obraniti od sjevernokorejskog napada, bez pomoći SAD-a i Japana. No koliko bi koristilo i prevagnulo modernije oružje, a koliko brojčana nadmoć i motivacija za borbu, tek bi se trebalo vidjeti u slučaju konvencionalnog sukoba za koji se većina svijeta nada da do njega nikad neće doći.