Radna skupina za proučavanje i razvoj prijedloga za reparacije Afroamerikancima provela je dvije godine proučavajući povijest i sustave koji stavljaju u nepovoljan položaj potomke porobljenih ljudi, a ovog ljeta dat će konačne preporuke o tome kako ispraviti štetu koju su im nanijeli postupci države. Tada će državno zakonodavno tijelo i guverner Gavin Newsom donijeti zakone kojima bi se provele te preporuke.

Uvođenje sustava odštete potomcima porobljenih stanovnika crne boje kože bio bi značajan korak naprijed za rasnu jednakost u SAD-u i moglo bi potaknuti slične napore i u drugim dijelovima te velike zemlje. U nacrtu prijedloga, koji je objavljen u ožujku, radna skupina preporučuje kompenzacijske isplate za stanovnike koji ispunjavaju uvjete za to, a one bi, prema procjenama medija, za neke mogle doseći i do 1,2 milijuna dolara.

Radna skupina procijenila je točan iznos gubitka za stanovnike Kalifornije crne boje kože na temelju niza faktora.

Oni su bili izloženi sustavnoj diskriminaciji u pristupu stambenom prostoru, infrastrukturi i pravnim praksama koje su imale nepovoljne učinke na njihovu ekonomsku dobrobit i mogućnost za stjecanje bogatstva. Time se naglašava važnost pravednosti i jednakosti u svim aspektima društva kako bi se osigurao jednak pristup resursima i prilikama za sve skupine ljudi, bez obzira na njihovu rasu, etničku pripadnost ili druge faktore koji mogu biti izvor diskriminacije.

U srijedu je Newsom rekao da su preporuke 'prekretnica u zajedničkim naporima dviju najvećih političkih stranaka na ostvarenju pravednosti i promicanju zacjeljivanja rana iz prošlosti'. Nije komentirao planira li podržati preporuke radne skupine.

'Suočavanje s nasljeđem ropstva je puno više od plaćanja gotovinom', rekao je Newsom u izjavi.

Evo što se do sada zna o reparaciji.

U rujnu 2020. formirana je Radna skupina za proučavanje i razvoj prijedloga za reparacije Afroamerikancima u Kaliforniji i nju je imenovano devet članova. Član radne skupine Jovan Scott Lewis, ekonomski antropolog koji istražuje reparacije, objasnio je za Time da su godine lokalnog lobiranja dovele do odluke o formiranju radne skupine, ali ubojstvo Georgea Floyda i pokret suočavanja s rasnom nejednakošću u zemlji 2020. godine bili su katalizator prijedloga zakona.

Tijekom mandata radne skupine, tim je angažirao pet ekonomista i stručnjaka za javnu politiku kako bi izmjerili ekonomske gubitke Kalifornijaca crne boje kože zbog diskriminacije u pogledu stanovanja, nedostupnosti zdravstvene zaštite, obezvrjeđivanja crnačkih tvrtki te masovnog zatvaranja i policijskog nadziranja od osnutka države 1850. godine, doznaje Time od odvjetnice Kamilah Moore, predsjednice radne skupine koja je istaknula da prikupljeni podaci podupiru tvrdnju da je Kalifornija kriva jer je provodila takvu praksu i pridonosila ekonomskim gubitcima kalifornijskih Afroamerikanaca.

Koristeći podatke stručnjaka, nacrt izvješća radne skupine navodi da bi u područjima kao što je diskriminacija povezana sa stanovanjem godišnja isplata od 3366 dolara adekvatno kompenzirala štetu stanovnicima Kalifornije crne boje kože za svaku godinu provedenu u državi između 1933. i 1977. Za masovno zatvaranje i pretjeranu policijsku reakciju to bi iznosilo 2352 dolara za svaku godinu boravka u Kaliforniji između 1971. i 2020. A za razlike u zdravstvenoj skrbi to bi bilo 13.619 dolara za svaku godinu boravka, na temelju očekivanog životnog vijeka od 71 godine.

Prema CalMattersu, 19-godišnjak koji se preselio u Kaliforniju 2018. mogao bi dobiti najmanje 149.799 dolara, a 71-godišnjak koji je cijeli život proveo u Kaliforniji mogao bi primiti oko 1,2 milijuna dolara.

Radna skupina složila se s nalazima stručnjaka, ali naposljetku je odluka na zakonodavcu hoće li te brojke uzeti u obzir ili će ih prilagoditi ako odluče isplatiti financijsku odštetu Afroamerikancima u Kaliforniji. 'Ne kažemo da je to iznos koji bi afroamerička zajednica trebala ili ne bi trebala dobiti, već kažemo da to zapravo pokazuje koliko su izgubili', objasnio je Lewis.

Velika rasprava vodi se i oko toga tko bi trebao dobiti takvu vrstu odštete.

Radna skupina smatra da bi se odšteta trebala isplatiti samo potomcima porobljenih Afroamerikanaca ili potomcima slobodnih crnaca koji su živjeli u SAD-u 1800-ih. Tako bi iz sustava bili isključeni crni imigranti koji su stigli u SAD nakon 1899., kao i njihovi potomci. Oko 80 posto Kalifornijaca crne boje kože ili 2,6 milijuna stanovnika ispunjavalo bi uvjete za to, prema CalMattersu.

Preporučeno je i da država uputi službenu ispriku oslobođenim afričkim robovima i njihovim potomcima kako bi 'odali počast žrtvama i potaknuli zajedničko razmišljanje o tome'. U svom nacrtu izvješća radna skupina poziva se na zakon o ljudskim pravima i povijesne presedane, kao što su reparacije za autohtone zajednice u SAD-u i Kanadi, kao dio svog opravdanja za reparaciju kalifornijskim Afroamerikancima.

Skupina je također glasovala za stvaranje nove državne agencije koja bi pružala izravne usluge potomcima porobljenih ljudi.

Završno izvješće radne skupine bit će objavljeno 29. lipnja.

Kalifornija, poput većine saveznih država, ima povijest diskriminirajućih praksi poput redlininga, uobičajenog u Sjedinjenim Državama sredinom 20. stoljeća. Uključivalo je to crtanje crvene linije na karti kako bi se identificirala područja u kojima banke i drugi zajmodavci ne bi trebali investirati ili omogućavati hipoteke, obično zato što su stanovnici bili nebijele boje kože ili iz siromašnih četvrti. Ova praksa je imala razarajući učinak na ta područja jer im je bio uskraćen pristup kreditu i kapitalu, što je otežavalo poboljšanje stambenih uvjeta, školske i druge infrastrukture. Redlining je zabranjen u Sjedinjenim Državama donošenjem zakona o pravednom stanovanju 1968. godine, ali njegova ostavština i danas utječe na zajednice.

Zagovornici reparacija također ističu prethodnu upotrebu eminentne domene savezne vlade (pravo države da preuzme privatno vlasništvo uz kompenzaciju) za oduzimanje imovine u vlasništvu crnaca za razne projekte. Od trgovačkih centara do autocesta i željezničkih linija, ta je praksa razdvajala crnačke zajednice, a pretežno bjelačke obično je zaobilazila.

Istraživanje je također ukazalo na diskriminatorni rad policije i zatvaranje crnih Amerikanaca, kao i značajnu nejednakost u zdravstvenoj skrbi.

Iako ropstvo nikada nije bilo legalno u Kaliforniji, ipak se prakticiralo i procjenjuje se da je oko 1000 robova moglo boraviti u državi prije Američkog građanskog rata. Lewis kaže da su odštete namijenjene rješavanju posljedica koje je prouzročilo ropstvo. Nada se da će se, ako dobiju kompenzaciju, stanovnici koji ispunjavaju uvjete moći vratiti u četvrti iz kojih su bili nasilno udaljeni ili iz kojih ih je istisnula gentrifikacija.

Protivnici financijskih reparacija tvrde da porezni obveznici ne bi trebali platiti taj račun, ali Lewis napominje: 'Pojedinci koji plaćaju poreze moraju shvatiti da žive u sustavu upravljanja u kojem njihovi porezi financiraju državu, a njihova država povijesno, ali i dalje ima politiku i praksu koja diskriminira Afroamerikance.'

Uz konačni nacrt izvješća odbora, radna skupina održat će panel u Sacramentu te će građani Kalifornije koji bi imali pravo na ovakvu vrstu kompenzacije govoriti o svojim životnim iskustvima i o tome kako bi im koristila odšteta. Nalazi će zatim biti predstavljeni državnom zakonodavnom tijelu do 1. srpnja, a radna skupina će se raspustiti.

'Nakon toga će na zakonodavnom tijelu biti da naše preporuke pretvori u stvarni zakon, a potom na guverneru da ga potpiše, čime bi postao pravomoćan', kazala je Moore.