Među njima se nalaze i slučajevi bliskog susreta putničkog aviona prijevoznika Al Italie s NLO-om 1991, pismo žene koja je tvrdila da dolazi iz sustava Siriusi da se njen svemirski brod srušio u Britaniji tijekom Drugog svjetskograta, kao i priznanje pilota američkog ratnog zrakoplovstva koji tvrdida mu je bilo naređeno da puca u objekt za koji i 50 godina poslijevjeruje da je bio NLO.

Krenula je lavina i novih svjedočanstava o susretima s čudnimpojavama koje su opasno zaudarale na izvanzemaljsko porijeklo bilo jeviše nego gljiva poslije kiše. Prošlog tjedna je nekakav ružičasti oblak prestravio Londončane, istog dana je u Istanbulu snimljena najvažnija snimka objekta izvanzemaljskog porijekla ikada, a i u Rijeci je snimljen nekakav čudan objekt.

Vjerujem da nismo sami u svemiru, ali ne vjerujem da u arhivima ministarstva obrane Velike Britanije postoje stvarni dokazi o izvanzemaljskoj nazočnosti na Zemlji.

Ljudi su od davnina vjerovali i govorili o susretima sizvanzemaljskim bićima te pobornici takvih ideja u slikama iz prošlostikod Inka, Maja, Egipćana, Babilonaca i ostalih pronalaze dokaze po kojima su tadašnji njihovi bogovi ustvari vanzemaljci, koji su omogućili da se razviju i izgrade civilizaciju. U prošlosti se vjerovalo i da je Marspremrežen kanalima koje je izgradila nepoznata civilizacija i koji suim omogućili da dopremaju vodu s polarnih kapa do pustinja na područjuekvatora. Mi smo danas malo manje optimistični u pogledu ovih idejanego naši preci.

Ipak,snimke sa sondi poslanih na taj planet pokazale su nam isušena koritarijeka, dokazujući da je Mars nekad bio prikladno mjesto za život, iakoto danas nije. Pretpostavlja se da bi života moglo biti i u oceanimaispod leda na Jupiterovu mjesecu Europa.

Ako i ima negdje života u Sunčevom sustavu, on ne može bitinikakav doli primitivan. Ali izvan naše galaksije postoje milijardemilijardi drugih zvijezda. Dakle, onaj tko se okladi da negdje tamopostoji inteligentan život, mogao bi dobro zaraditi. No zbog ovakvogmišljenja Giordana Bruna su spalili na lomači.

Svake godine stotine ljudi u svakoj zemlji prijave vlastima da su doživjeli bliski susret. Ima tu svega, od običnih luđaka, SF fanatika, prevaranata, do običnih ljudi koji su zaista nešto vidjeli.

U velikom broju slučajeva za ono što su ljudi mislili da suvanzemaljci bila je riječ o meteorološkim balonima, satelitima, pa čaki običnim avionima ili vojnim pokusima. Kad je riječ o vojnim pokusimakoji bi se mogli naći na udaru novinara, nevladinih udruga ili pokretaza zaštitu prirode, onda je vlastima draže da se pronese glas oviđenjima vanzemaljaca koji će oni pokušati zataškati, nego da se saznaprava istina kako ljude (recimo) ne otimaju vanzemaljci, nego vlastitevlade radi eksperimentiranja na njima.

Stvarnihdokaza je malo. Fotografije i videosnimke ili su loše kvalitete ili sudobri falsifikati. Pobornici teze da su vanzemaljci među nama tvrde dadržave zataškavaju kontakte s njima, jer dobivaju njihovu tehnologiju. U zamjenu, vanzemaljcima je dopušteno otimati ljude koje koriste u kojekakvim eksperimentima. Postoji i teorija po kojoj su velike religije utemeljili vanzemaljci ubačeni među nas da nas oblikuju po svojim željama.

Za dokazima postojanja vanzemaljske inteligencije možete tragati i vi. Program udruge SETI(Searchers For Extraterrestial Intelligence) može svatko skinuti nasvoje osobno računalo i tragati za postojanjem nekakvog umjetnogsignala koji je poslalo svjesno biće izvanzemaljskog porijekla.Traganje samo po sebi zanimljivo zvuči, no riječ je o znanstvenomprojektu koji ima minimalne šanse za uspjeh.

Možda smo ipak sami, a moguće je i da je inteligencija raširena,ali mi to nećemo nikad doznati iz malog zakučastog dijela svemira kojimožemo istražiti.

Uglavnomtražimo bića koja bi bila donekle naša preslika, a ne moraju biti.Možda oni žive u drugim stvarnostima koje mi ne možemo pojmiti i vodeživote kojima neće razotkrili svoje postojanje. Ipak, nedostatak dokaza ne dokazuje nepostojanje.

S jedne strane bi bilo strašno razočaravajuće kad bi naša potragaza vanzemaljcima propala, a s druge to bi nam podiglo samopouzdanje usvemirskim dimenzijama. Ako smo sami u svemiru, onda nam je i značajznatno veći nego što bi bio da galaktike vrve inteligentnim bićima.