Tijekom vikenda Narodna stranka Vuka Jeremića, nekadašnjeg ministra vanjskih poslova i predsjedajućeg Glavne skupštine Ujedinjenih naroda, i Demokratska stranka, nekad najmoćnija politička opcija u Srbiji koja danas nema nijednog zastupnika u Skupštini, podržale su Zdravka Ponoša kao predsjedničkog kandidata.

Ponoš je bivši načelnik Glavnog stožera srpske vojske, porijeklom je iz Hrvatske i bio je zaljubljen u Zagreb, a bio je i blizak suradnik Vuka Jeremića, s kojim se naposljetku politički razišao. Ipak, Jeremićeva stranka ga je teškom mukom odlučila podržati kao predsjedničkog kandidata zbog višeg interesa. Već ranije je Ponoševu kandidaturu podržao Pokret slobodnih građana, kojemu je neko vrijeme na čelu bio poznati glumac Sergej Trifunović, a i sad se nalazi u vrhu stranke.

Ponoša je za predsjedničkog kandidata predložila Stranka slobode i pravde Dragana Đilasa, nekadašnjeg gradonačelnika Beograda koji je, poput Jeremića, bivši kadar Demokratske stranke. Đilas je istrčao nominacijom Ponoša i stavio druge oporbenjake pred gotov čin - da prihvate njihovu odluku ili da idu u razbijanje jedinstva.

Zbog toga su predstavnici Skupštine slobodne Srbije (SSS), koji bi trebali biti na listi ove koalicije, nezadovoljni Đilasovim potezom te su povukli kandidaturu svog člana Bože Prelevića za predsjednika. Skupština slobodne Srbije je politička opcija koja je simbolično formirana u srpnju 2020. godine na platou kod Filozofskog fakulteta u Beogradu, na inicijativu nekoliko intelektualaca s idejom da bude alternativno tijelo i cilj joj je okupljanje svih građana koji žele kreirati bolju, demokratsku Srbiju.

Podrška Ponošu bila bi tek prvi korak srpske oporbe u formiranju zajedničkog bloka kojim bi, takva je ideja, srušili s vlasti populističku desničarsku vlast Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke. Vučić je otkad je na vlasti nadogradio retrogradne nacionalističke politike Šešeljevih radikala iz kojih je potekao, upakiravši ih na način koji ih naizgled čini prihvatljivim današnjem vremenu i od tada uspješno balansira između Europske unije, Rusije i Kine. Reklamira se javno kao jamac stabilnosti na zapadnom Balkanu dok ispod žita nastavlja provoditi politiku velikosrpske ideologije koja se u novoj verziji ogleda kroz projekt 'srpskog sveta'. Oporba u Srbiji, posebno ona koja se okuplja oko Ponoša, ne nudi drugačije koncepte od Vučića, samo vjeruju da bi uspješnije provodili takvu politiku.

Dozu drugačije Srbije dala bi im podrška koalicije Moramo. Riječ je o prvoj zelenoj-lijevoj koaliciji u povijesti Srbije koja svojim vizualnim identitetom, imenom i političkim programom neodoljivo podsjeća na hrvatske kolege iz stranke Možemo!. Koaliciju Moramo čine Pokret Ne davimo Beograd, Građanska platforma Akcija predvođena bivšim gradonačelnikom Šapca Nebojšom Zelenovićem i udruga Ekološki ustanak.

Upravo je udruga Ekološki ustanak bila jedan od inicijatora velike narodne pobune protiv australske korporacije Rio Tinto koja je trebala vaditi litij na području zapadne Srbije. No zabrinutost za okoliš povezana sa sumnjivim namjerama vlasti oko eksproprijacije zemljišta digla je narod na noge i nanijela prvi veliki poraz Vučiću godinama unatrag, za što je velikim dijelom zaslužan upravo Ekološki ustanak.

Sada treba krenuti korak dalje, a to znači odabrati predsjedničkog kandidata. Iz te koalicije smatraju da zajednički predsjednički kandidat oporbe 'mora odisati državnim jedinstvom i imati nacionalnu prepoznatljivost, kao i da je ostvaren u svojoj profesiji'. Iz Ne davimo Beograd naglašavali su da će predstaviti nove ljude, one koji do sada nisu bili dio nijedne vlasti i da su spremni podržati takvog kandidata za predsjednika. Ponoš, prema tome, ne spada u tu kategoriju.

Osim spomenutih, tu je i Boško Obradović, vođa nacionalno-konzervativne proruske klerikalne stranke Dveri, koji je prije pet dana obavio kandidaturu za predsjednika Srbije. Obradović je istaknuo da mu je motiv za kandidaturu to što 'Srbija danas očigledno nije u dobrom stanju' te je ocijenio da vlast 'nije vođena ljubavlju prema otadžbini'.

O kandidaturi ozbiljno razmišlja i Boris Tadić, bivši predsjednik Srbije, danas šef minorne Socijaldemokratske stranke, koji prema anketama najgore prolazi od svih kandidata. Tadić je u intervjuu za list Danas izjavio da će objaviti odluku u najskorije vrijeme.

'Prvi sam najavio mogućnost kandidature još u proljeće i cijelo vrijeme govorim da ću donijeti tu odluku nakon procjene mogu li drugi kandidati ne samo pobijediti Vučića, već i donijeti stvarne nužne promjene i suočiti se s ogromnim izazovima koji će ostati poslije ove vlasti. Za to će biti potrebno mnogo više kapaciteta od kapaciteta medijske promocije. Zato u ovom trenutku nije čak ni ključno to koliki je nečiji rejting, već koje je prirode i na čemu je zasnovana ta podrška', poručio je Tadić. Važno je istaknuti da prema anketi koju je naručila Đilasova stranka, a koja je kandidirala Ponoša, najveću podršku javnosti ima ekonomist Miodrag Zec. Međutim Zec sebe ne vidi kao kandidata.

'Neću da se shvati da sam ja mlada koja se nećka, meni brak nije ni nuđen, a nisam ni zaljubljen', izjavio je Zec u utorak za N1. Na koncu, sam ulazak u drugi krug nekog od predsjedničkih kandidata oporba bi slavila kao veliku pobjedu nad režimom.