'Ako prođe, prođe', vjerojatno su mislili autori dokumenta srpske vlade donesenog 21. siječnja ove godine pod nazivom 'Strategija očuvanja i jačanja odnosa matične države i dijaspore i matične države i Srba u regiji'. No zbog snažne reakcije crnogorske vlade, nije prošao, tj. odbačen je najsporniji dio Strategije, a to je zahtjev da Srbi budu konstitutivan narod u Crnoj Gori i u Hrvatskoj (ponovno).

Mlaka reakcija Hrvatske

Hrvatska Vlada te predsjednik Ivo Josipović na Strategiju srpske vlade koju potpisuje premijer Mirko Cvetković ne reagiraju; prvi zbog podređivanja hrvatskih interesa ulasku u EU koji valjda nije dobro odgađati zbog nekakvih čudnih impulsa iz Srbije, a Josipović je pak ostao dosljedan svojoj ulozi balkanskog miritelja.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova nije reagiralo na samu Strategiju koja je mnoge podsjetila na zlokobni Memorandum Srpske akademije iz 1986, već je srpski veleposlanik pozvan na razgovor tek nakon izjave srpskog ministra dijaspore Srđana Srećkovića koji je u medijima samo progovorio o onome s čim se složila cijela srpska vlada.

'Veleposlanik je pozvan na razgovor i izraženo je nezadovoljstvo zbog neprimjerenih izjava ministra dijaspore. Za RH je to potpuno neprihvatljivo i šteti daljnjem razvoju dobrosusjedskih odnosa, ali i položaju srpske manjine u RH', prepričao nam je glasnogovornik MVPEI-ja Mario Dragun

Na izjavu srpskog ministra dijaspore, ali ne i na Strategiju, reagirao je i Slobodan Uzelac, no ne službeno, kao potpredsjednik hrvatske Vlade, već u intervjuu novosadskom Dnevniku, poručivši: 'Ne pomagajte, braćo, izgibosmo...'

Političko-pravni rat na tri fronte

No da nije riječ tek o slučajnom incidentu i nes(p)retnoj izjavi ministra Srećkovića, potvrdila nam je i Sonja Biserko, predsjednica srpskog Helsinškog komiteta. Tvrdi da Strategija nije osamljeni primjer nove politike Srbije prema susjednim državama. Pojašnjava da se ta politika odvija u tri smjera: prvi je spomenuta Strategija, drugi je također strategija srpske vlade, ali o rješavanju problema izbjeglica, dok je treći smjer srpsko Tužiteljstvo za ratne zločine te uhićenje Tihomira Purde, Jovana Divjaka i dr.

Ista politika, drugim sredstvima

'Strategija je donijeta kako bi se prebrojali Srbi u regiji i da se tim novim statusom pozicioniraju u odnosu na prijašnje pretenzije', rekla je za tportal Biserko te dodala da je pravno gonjenje Purde i Divjaka pokušaj izjednačavanja odgovornosti za ratove koje je Srbija inicirala nakon raspada Jugoslavije.

Predsjednica Helsinškog odbora tvrdi da srpske vlasti nisu odustale od istih aspiracija koje je Milošević imao prije 20 godina; riječ je o istoj politici samo drugima sredstvima, kaže. Zaključuje da Srbija nema konstruktivan pristup susjedima te da se ovakvim inicijativama želi još više učvrstiti vodeća uloga Srbije u regiji.


Dvostruki kriteriji Europske unije

Iako su europski čelnici nedavno tepali Hrvatskoj da je faktor mira i stabilnosti u regiji, tom se 'laskavom' titulom trenutačno kiti Srbija. S tim se slaže i povjesničar i istaknuti član Hrvatskog helsinškog odbora Ivo Banac.

'Srbija ima jednu prednost, a to je da u jednom dijelu euro-diplomacije postoji stanovito razumijevanje da je Srbija ključna zemlja u regiji te da bi uzlazak Srbije u EU značio mnogo više nego ulazak bilo koje druge zemlje', kaže Banac te ističe nejednake europske kriterije: 'Stanovite stvari koje su za Hrvatsku bile neprebrodive, za Srbiju nisu problem', kaže te u tom kontekstu spominje uhićenje generala Ante Gotovine, čiji je bijeg bio nepremostiva barijera za daljnji nastavak pregovora s EU-om, dok su Ratko Mladić i Goran Hadžić i dalje u bijegu

Banac smatra da je Hrvatska na valovima prividno idiličnih odnosa koje je prošle godine Ivo Josipović gradio s Borisom Tadićem ispala vrlo naivna te se iznenadila novom, ne toliko tadićevski uglađenom retorikom iz Beograda.

'U hrvatskom je društvu postojala vjera da su se stvari u Srbiji promijenile, mi smo se iznenadili i u šoku smo, nismo to očekivali od države koja vodi proeuropsku politiku, no da smo pažljivije pratili što se događa, ne bismo toliko bili u šoku. Očekivali smo da su stari problemi skinuti s dnevnog reda, a ovaj dokument je pokazao da to baš nije tako', pojašnjava Banac te spominje 'novu balkansku inicijativu' koju godinu dana predvodi Ivo Josipović.

Tadić je skinuo masku umjerenosti

Banac Tadićevo europejstvo i uglađenost ne smatra nekim velikim odmakom od politike koju je Srbija vodila 90-ih godina. Kaže da se Srbija od toga odmaknula samo u periodu kada je na čelu države bio Zoran Đinđić: 'Tadić je konzistentan, ono što govori je u skladu s takvim projektima, a i pritišće ga opozicija te ima više razloga da skine masku umjerenosti. Nisam nikada u njemu vidio da je umjereniji prema srpskom nacionalnom projektu, on pripada bloku koji je to uvijek podržavao. Mi smo samo mislili da on u takvu politiku ne spada.'

No Bancu je za oko zapeo još jedan 'detalj' sporne srpske Strategije: velika uloga koju je vlada namijenila Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Naime, upravo se SPC definira kao najveći faktor ponovnog povezivanja Srba u iseljeništvu i 'regionu' s matičnom državom.

'To samo po sebi ne mora biti skandalozno, no neobično je da se nužnost potpore Srpske pravoslavne crkve ističe kao instrument povezivanja s matičnom državom; za sekularnu državu to je iznenađujuće i sigurno je dvojbeno sa stajališta Europske unije', zaključuje Banac.

'To je prvenstveno problem Crne Gore'

Na Strategiju nešto umjerenije, no s podignutom obrvom, kako kaže, gleda povjesničar Tvrtko Jakovina. 'Ja ne bih odmah otpisao brigu o Srbima izvan Srbije kao nešto neočekivano, volio bih i da hrvatska Vlada ima taj takav plan, no imajući u vidu povijesni paket i nedavne događaje, to je nešto na što bih ja gledao s podignutim obrvama', kaže Jakovina. Ne isključuje da je riječ o podilaženju nacionalistima, no vjeruje da takve inicijative neće donijeti ništa dobro za odnose u regiji, a posebno ne srpskoj manjini u Hrvatskoj.

Izostanak snažnije reakcije iz Hrvatske opravdava željom da se izbjegne zaoštravanje odnosa, ali također smatra da je Strategija prvenstveno usmjerena na Crnu Goru, ne na Hrvatsku.

Nikolaidis: Taj program je idiotski

'Taj je program praktički idiotski. Čak i ako imaju takve, a znamo da imaju, ne moraju to baš napisati', rekao je za tportal crnogorski književni i publicist Andrej Nikolaidis. Smatra kako je sporna Strategija izvan duha vremena. Kritizira metode kojima Srbija planira jače povezati iseljene Srbe s matičnom državom - otvaranjem srpskih škola, 'obdaništa' i čak kreiranje srpske mreže na internetu.

Iako kaže da su odnosi Crne Gore i Srbije trenutno relativno dobri, dodaje kako je dobro što se u Crnoj Gori digla buka oko Strategije. 'Ne možete baš sve tolerirati, mi smo u dobrim odnosima no ovo je definitivno bilo narušavanje konvencija', kaže Nikolaidis.

Nikolaidis nam je otkrio kako Strategija nije jedini sporni dokument Srbije o Crnoj Gori. 'Srbija Crnu Goru tretira i nastoji Ustavno definirati kao drugu etničku državu srpskog naroda, što dugoročno, naravno, znači ujedinjenje, dok je stvarnost drugačija: Crna Gora je povijesnos nastala kao država crnogorskog naroda, ali je na referendumu, glasovima građana, obnovljena kao građanska država. Za tu Crnu Goru su glasali i Albanci i Bošnjaci i Hrvati, i niko od njih nije glasao da bi obnavljao etničku državu bilo Srba, bilo Crnogoraca', pojašnjava i zaključuje kako je sporna i uloga Srpske pravoslavne crkve kao nosioca 'prosvjećivanja' emigracije.