U Kneževom dvoru knez je bio na čelu Malog vijeća, imao je svoj ured i stan u kojem je boravio tijekom mandata, odvojen od svoje obitelji. Za to vrijeme nije smio napuštati dvor osim iz državničkih i protokolarnih razloga, a na ulazu ga je na pravi smisao njegova položaja upozoravao latinski natpis Obliti privatorum publica curate (Zaboravite privatno i brinite se za javno). Uza sve to svako je jutro ključeve grada, koje je noću čuvao, simbolično vraćao narodu. Nepoštivanje antikorupcijskih mjera moglo je biti kažnjeno gubitkom plemićke titule ili građanskog statusa ili čak izgonom iz Dubrovačke Republike.

No ovo nije ni jedini niti najstariji primjer koji pokazuje da su se naši preci prema problemu korupcije i nepotizma nerijetko odnosili s mnogo više mudrosti nego mi danas u tzv. demokratskom sustavu koji omogućuje mnogogodišnje, a ponekad i doživotno obnašanje funkcija pogodnih za razvoj nepotizma i korupcije – raznoraznih ravnatelja, rektora, načelnika, zastupnika, vijećnika, gradonačelnika, predsjednika, itd.

Ovu činjenicu na posebno zoran i zanimljiv način predstavlja knjiga 'Suzbijanje korupcije u Hrvatskoj u srednjem vijeku' izdavača 'Kultura i etika' koja je službeno predstavljena u utorak u Zagrebu na Međunarodni dan borbe protiv korupcije.

Urednik knjige Zorislav Antun Petrović u uvodu kaže da je u brošuri na 115 stranica dan kratak pregled protukorupcijskih odredbi u Vinodolskom zakoniku te Zadarskom, Splitskom, Riječkom, Dubrovačkom i drugim statutima sa željom da se pokaže da je sustavno suzbijanje korupcije na ovim prostorima počelo još prije više od sedam stoljeća.

'Ta potreba je vrlo često bila pitanje opstanka zajednice, ne samo životnog standarda i stoga su protukorupcijske odredbe bile vrlo dosljedno primjenjivane i potvrđene u praksi. Upravo je to velika vrijednost svih ovih dokumenata i šteta je da se na ovo blago zaboravilo u naše doba, kad je suzbijanje korupcije postalo, i to s pravom, jedan od prioriteta modernog društva. Treba se nadati da će neka od rješenja ponuđena u ovoj brošuri naći mjesta i u modernoj javnoj upravi jer usprkos značajnim promjenama u pravu i upravljanju zajedničkim resursima tijekom stoljeća proteklih od usvajanja ovih dokumenata, ljudska narav se nije previše promijenila', podsjeća Petrović.

Svijetli primjeri koji bi vrijedili i danas

U razgovoru za tportal.hr Petrović je rekao da ga je na sastavljanje knjige potaknula prošlogodišnja 725. obljetnica Vinodolskog zakonika.

'Pročitao sam ga i iznenadio se kada sam shvatio da su naši preci još tada bili svjesni rizika od korupcije. Naravno, ne nužno u ovom smislu u kojem je danas poimamo; društveni kontekst bio je sasvim drugačiji. No već tada su ljudi u devet vinodolskih općina primijetili da treba spriječiti potpuno diskrecijsko odlučivanje, da je objektivnost svjedoka koji su međusobno povezani prilično upitna, da ne treba nužno vjerovati svim općinskim službenicima itd.', objasnio je naš sugovornik.

Tekst Vinodolskog zakonika, kaže, potaknuo ga je da istraži i druge srednjovjekovne akte i u njima pronađe sjajne primjere korijena sustavne borbe protiv korupcije i nepoštenja u Hrvatskoj koji su usporedivi s ponajboljima u onovremenoj Europi. Na te akte, ističe, s pravom možemo biti ponosni.

Visoke norme transparentnosti

'Mnoga načela koja su tada definirana mogu se primjenjivati i danas. Primjerice, u Korčulanskom statutu, najstarijem na našoj obali Jadrana, najstrože se zabranjivalo isticanje i prihvaćanje bilo čijega zahtjeva za otpis dugovanja prema komuni pod prijetnjom novčane kazne od dvadeset pet libara za vijećnika koji bi istakao takav zahtjev, i dvostrukog iznosa za kneza, potkneza ili suca. Statut predviđa ustrojavanje triju knjiga komunalnih prihoda i rashoda, od kojih će po jednu držati knez, netko od starijih sudaca i gradski blagajnik, koji će se uzajamno nadzirati. Ako je netko zatražio kakvu ispravu ili izvadak iz komunalnih knjiga, sudac koji je držao ključeve nipošto je nije smio izdati sam, već samo u suradnji s komunalnim kancelarom, pod prijetnjom novčane kazne. Štoviše, bilo je predviđeno čak i kako će se otvarati pošta za komunu, odnosno postavljene su i za današnje vrijeme visoke norme otvorenosti', kaže Petrović.

Stroge mjere protiv namještanja izbora

Koliko se pazilo na objektivnost pri odabiru službenika komune možda najbolje ilustrira primjer iz Riječkog statuta.

'Prije izbora suca u Velikom vijeću, tijelu koje je donosilo odluke, kancelar komune trebao je pripremiti onoliko praznih listića koliko je bilo prisutnih vijećnika te na tri napisati izbor suca. Sve je listiće trebalo izmiješati i položiti u šešir iz kojeg ih je službenik izvlačio i predavao kapetanu. Kada bi se izvukao jedan od tri listića, vijećnik koji je bio sljedeći na redu predlagao je kandidata, s time da je prije toga morao prisegnuti da na njega nitko nije utjecao ni na koji način. Nakon što bi se pregledali listići i nominirala tri kandidata tek onda bi se išlo na izjašnjavanje vijećnika. U odnosu na sadašnje izbore u javnoj službi koji su vrlo često unaprijed namješteni, ovaj je način daleko manje izložen riziku korupcije', naglasio je naš sugovornik.

Gradonačelnik je morao biti stranac

Daleko rigorozniji nego sada bio je i način izbora splitskog potestata, odnosno općinskog načelnika.

'Da se osigura potpuna objektivnost glavnog upravljača gradskim dobrima, potestat nije smio biti iz grada, već je morao biti stranac. Također je morao biti i stručan, nije mogao biti izabran dva mandata zaredom, mandat je trajao godinu dana... Ovakva dosljednost logična je posljedica širokih ovlasti, načelnik nije vodio samo komunalnu upravu, već i sudstvo, zbog čega je njegova nepristranost morala biti osigurana', kaže urednik knjige.

Uz kazne i nagrade - meso, kesteni...

Srednjovjekovni zakoni nisu predviđali samo kazne za nepoštenje, već su nagrađivali trud ljudi u javnim službama, i to ne samo novcem.

'Zakon grada Kastva predviđao je da se poštenom sucu i satniku omogućava pravo prvokupa kod mesara te da od opata dobiju oko 40 litara kestena, s time da mu zauzvrat moraju pružiti potporu protiv svih koji čine štetu u kestenovoj šumi. U Senjskom statutu bilo je predviđeno da suci imaju popust na meso koje su kupovali za svoje obitelji', rekao je Petrović.