„Koliko je to za osudu, ne trebam ni govoriti, ali jednako su za osudu i ovi koji ovaj slučaj politiziraju; to više čine hrvatski izdajnici, nego hrvatski Srbi, SDSS“, rekao je Mlinarić u slobodnom saborskom govoru.

Napravio je pritom i usporedbu, podsjetivši na Martinu Štefančić, djevojčicu od 4 i pol godine, koja je ubijena u Borovu Selu zajedno sa svojom bakom u ožujku 1992., kada nije bilo ratnih djelovanja, i to iz mržnje. Ubijena je samo zato jer je bila Hrvatica, rekao je Mlinarići.

Poginulo je 402 djece, njihova imena nitko ne zna

„U Hrvatskoj je poginulo 402 djece, no njihova imena nitko ne zna, zna se samo ime Aleksandre Zec“, rekao je zastupnik. Dodao je kako je to tragedija koju je „dopustila politika“, „napravili i mediji“ koji ne izvještavaju „onako kako je“.

„Samo u Vukovaru ubijeno je 24-ero djece, u vukovarskoj je bolnici poginula Antonija Zeko, nedonošče, ubijene su dvije trudnice, ubijen je Ivan Kljajić , dijete od šest mjeseci; tko je za njih odgovarao, jesu li njihove obitelji dobile kunu odštete“, upitao se Mlinarić. Podsjetio je kako je za malu Aleksandru, što je „tragedija bez riječi“, obitelj Zec od hrvatske države dobila odštetu od 1,5 milijuna kuna.

„Što su dobile 402 obitelji za svoju stradalu djecu, što je Hrvatska poduzela da naplati ratnu odštetu od Srbije“, upitao se i odgovorio - „apsolutno ništa“.

„Tragedija je ove države što i mrtvu djecu dijelimo i ne govorimo istinu. Mala Aleksandra je ubijena kao neželjeni svjedok bestijalne pljačke koja se može dogoditi bilo gdje, Martina Štefančić iz mržnje, zato jer je bila Hrvatica, to su velike razlike“, naglasio je zastupnik Mlinarić.

Upitao je i zašto Klub SDSS-a i Antifašistička liga, potpredsjednik Vlade Boris Milošević, nisu tražili da Martina dobije ulicu u Borovu Selu, nego traže za Aleksandara dobije u Zagrebu, a ubijena je prilikom pljačke?

Davanje imena ulici i trgu je gesta

„Davanje imena ulici ili trgu po Aleksandri Zec je gesta, kad izgovaramo njeno i imena druge djece imamo dužnost izgovarati ih sa osjećajem najdubljeg poštovanje i osjećajem prijezira prema počiniteljima“, odgovorila je Dragana Jeckov (SDSS).

Naglasila je kako su svirepa ubojstva civila, naročito djece, loša i pogrešna i kako ih uvijek treba osuđivati.

„Ovdje nema mjesta za naciju, treba jednako osuditi sve zločince i odati poštovanje onima koji su zbog svireposti pojedinaca postali simbol nesreće, kao što su Goran i Slobodan Čengić, Dario i Tomislav Jurić, Danijela Roknić, Martina Štefančić, Antonija Zeko, Ivan Kljajić i mnoga druga djeca“, rekla je zastupnica SDSS-a, dodavši kako su sva ta djeca bila samo djeca, i imala su pravo na miran san i život

Za izjave predsjednika Republike Zorana Milanovića (o slučaju Zec) kaže da nisu ništa novo, da su „ samo nastavak višegodišnjeg skrnavljenja žrtve koja godinama postoji na našoj nacionalnoj televiziji, u emisiji TV kalendar, kada se gledatelje podsjeća da je upravo slučaj Aleksandre Zec prenapuhan“.

Gradovi zaboravljenih likvidacija

Jeckov je ustvrdila i kako su „Zagreb, Osijek, Karlovac, Vukovar gradovi zaboravljenih likvidacija, protjerivanja i zastrašivanja brojnih Srba“, a da su „nijemo pali“ u zaborav.

Izrazila je zadovoljstvo što je gradonačelnik Tomislav Tomašević došao na sinoćnju komemoraciju obitelji Zec na zagrebačkom Sljemenu, kao prvi predstavnik Grada Zagreba u 30 godina.