Prema posljednjim službenim rezultatima, Macron je osvojio 27,4 posto glasova, a Le Pen 25,54 posto. Kandidatkinja desničarskog Nacionalnog okupljanja (RN) dugo čeka na ovaj trenutak; još od siječnja 2011., kada je na čelu Nacionalne fronte naslijedila oca, ultradesničara Jean-Marie Le Pena. Političku karijeru pokrenula je tezom da Francuskoj prijeti islamizacija po uzoru na nacističku okupaciju iz Drugog svjetskog rata, a ubrzo se prometnula u sljedbenicu ruskog predsjednika Vladimira Putina.

'Mislim da su Putinu interesi Rusije i ruskog naroda na prvom mjestu i, imajući to u vidu, jednako ga poštujem kao kancelarku Merkel', kazala je Le Pen 2014. u razgovoru za njemački Der Spiegel, dodajući da se Rusija 'godinama demonizira po nalogu SAD-a'. U istom razgovoru založila se za ukidanje Europske unije, ukidanje slobodnog tržišta u Europi i potpuno ograničenje useljavanja; izrazila je vjeru u Europu nacionalnih država, ali ne u 'Europsku Sovjetsku Uniju'.

U međuvremenu, njezina stranka dobila je 'kredit' od Putinove Rusije, a ona je 2016. za Russia Today izjavila da bi kao francuska predsjednica bila spremna priznati Krim kao dio Rusije. Ukrajina joj je zabranila ulazak u zemlju, nakon čega je preko glasnogovornika poručila da ona ionako ne misli posjetiti Ukrajinu i da će to pitanje biti riješeno putem diplomatskih kanala kada postane predsjednica Francuske.

Perjanica ekstremne europske desnice nailazi na udivljenje i s druge strane Atlantika. Uoči izbora 2017. bivši čelnik američke rasističke organizacije Ku Klux Klan (KKK) David Duke podržao ju je sljedećim riječima: 'Njezin otac je veliki čovjek, pravi domoljub. On je odgojio inteligentnu i jaku ženu koja zna kako voditi politiku 21. stoljeća.'

U prvoj reakciji na sinoćnje rezultate izbora bivša potpredsjednica Vlade i šefica diplomacije Vesna Pusić poručila je da bi bilo 'strašno opasno' za Europu da Francuska izabere Le Pen, poznatu i kao 'Madame Putin'. S ozbiljnim upozorenjima slaže se i profesor Kurelić iako smatra da će Macron na kraju slaviti tijesnu pobjedu.

'Ne znam nikoga tko ne misli da bi se dogodilo nešto dramatično ako pobijedi Le Pen, kao i da bi to bila najveća šteta za Europu. Najopasnije je što sve to uopće nije dio kampanje jer se ona bori za predsjedničku poziciju u Francuskoj i to sigurno nema primat, ali njezina dosadašnja pozicija bila je da nacionalno zakonodavstvo ima prioritet u odnosu na zakonodavstvo EU-a. To je, dakle, strukturalno neslaganje s Unijom kao konceptom. Dobije li ona izbore, prije ili kasnije, to će izaći i apsolutno je razarajući faktor već i same logike EU-a', upozorava Kurelić.

To, međutim, nije jedini zabrinjavajući aspekt potencijalne pobjede Marine Le Pen na izborima 24. travnja.

'Nakon što je Velika Britanija izašla iz EU-a, Francuska je druga najvažnija zemlja, iza Njemačke. Znamo cijelu povijest Unije, znamo da su taj projekt uvijek zajedno vukli Nijemci i Francuzi u nekakvom dogovoru, koaliciji, savezništvu, partnerstvu, kako god to želite nazvati. Ako oni nisu na istoj stranici, ako oni zajedno ne znaju kamo žele ići, ako Europa ostane bez proeuropske Francuske… EU dalje ne ide', napominje profesor.

Treće, cijela priča o iliberalizmu u Europi izrazito je ozbiljna, a europska dinamika toliko je uzdrmana ratom u Ukrajini da je došlo i do teških riječi između Poljaka i Mađara.

'Ako u liberalnom projektu Europske unije imate jednu od vodećih članica koja, dakle, u taj projekt više ne vjeruje ili ne vjeruje da ga se može popravljati, gurati u nekom smjeru, onda je taj projekt ozbiljno ugrožen. Koja je uopće njegova dinamika? Pa i ovako nisu uspjeli napraviti nikakav ozbiljan pritisak na Orbana, a zamislite da mu uz postojeće deklarirane iliberale podršku pruži još jedan takav nacionalističko-suverenistički iliberal iz Pariza', rezonira Kurelić.

Petogodišnji predsjednički mandat Marine Le Pen možda joj ne bi bio dovoljan za ostvarenje sna o ukidanju Europske unije, ali bi u najmanju ruku mogao biti dovoljan za redefiniranje EU-a u nacionalističkom smjeru. Što bi se u tom slučaju dogodilo sa zapadnim Balkanom?

'To ćemo tek vidjeti. U drugom krugu, 24. travnja, održavaju se i izbori u Sloveniji. Oni su jako važni, a trenutne ankete govore o tijesnim rezultatima. Janša ima nesuglasice u okviru iliberalnog bloka jer je izrazito proukrajinski nastrojen, bio je u Kijevu, to mu je čak na određeni način dio kampanje. Mislim da se on istinski uzbudio kad je počeo rat, da njegovo ponašanje u tom smislu nije neiskreno i da identificiranje s Ukrajinom nije motivirano samo time što mu to može donijeti glasove u kampanji. Ali pazite, Janša je isto samodeklarirani iliberal i u Sloveniji je slijedio obrasce jako slične Orbanovima. To je također jako važno u cijeloj toj konstelaciji', ističe Kurelić.

Znakovito je reagirao i britanski ultradesničar Nigel Farage, bivši šef Stranke neovisnosti Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) i glavni zagovornik Brexita. 'On je odmah u prvom komentaru s oduševljenjem pozdravio fantastičan rezultat Le Pen, kao i njezine šanse u drugom krugu', kaže Kurelić, podsjećajući da su Farage i Le Pen uvijek bili doživljavani kao glavni Putinovi ljudi u Europi.

Ipak, Srbija je glasala protiv Rusije u UN-u, a Mađarska je izričito osudila rusku agresiju na Ukrajinu...

'Ne znam što radi Vučić, ne pratim njegove političke naracije. Što se tiče Orbana, on je kao dio iliberalnog bloka izrazito važan igrač u EU i tek ćemo vidjeti što će se događati s njim. Situacija u Ukrajini postajat će sve strašnija, tako da će doći do opravdane histerije dijela europskog stanovništva emotivno uključenog u rat. Tako da je pitanje kakve će poteze vući oni koji imaju jasne simpatije prema Putinu, što bi mogli učiniti kada krene borba za Donbas, kad se počne spajati front od Harkiva prema Mariupolju, kada tamo više ne ostane ni kamen na kamenu i kada se odrežu najbolje ukrajinske snage', upućuje Kurelić, dodajući da zastrašujući rat, gori od svega dosad viđenog, možda tek slijedi. Nemoguće je predvidjeti kako će u tako radikaliziranoj situaciji reagirati pojedini političari, poput Orbana.

Nije izgledan scenarij prema kojemu bi Europa mogla otupjeti na potresne prizore iz Ukrajine, smatra profesor, tumačeći da ljudi mogu biti spremni prihvaćati sve veće razine užasa, ali se time ujedno povećava sama opasnost od širenja sukoba. Utoliko žele jasno znati na čemu su sa svojim vlastitim političkim liderima. Predsjednički kandidat Eric Zemmour, navodno tvrđi i od Le Pen, izgubio je tako dio glasača zato što je doživljen kao najsličniji Putinu.

Crni scenarij

'Veza između Marine Le Pen i Putina nije ni površna ni kratkotrajna; to je dugogodišnje i intenzivno političko savezništvo. U ovoj fazi izbora Le Pen je vrlo dobro odigrala i ogradila se od Putina, ali njihovo savezništvo zbog toga ne treba minorizirati', navodi Kurelić.

Naglašava da se iskreno nada Macronovoj pobjedi, pa i ako to bude 'na knap'. Kampanja za drugi krug tek počinje, strategije se prilagođavaju situaciji na terenu, a slijedi i TV sučeljavanje nakon kojega će se znati puno više.

'Kako sada stvari stoje, mislim da će dobiti Macron. A imate i ovaj scenarij: situacija se promijeni u dva tjedna i pobijedi Le Pen; u studenom krahiraju američki demokrati na izborima na Kongres; na predsjedničkim izborima u SAD-u ponovno pobijedi Trump - ako se sve to dogodi, onda će ideja Zapada biti dramatično redefinirana i Zapad više neće biti funkcionalan u današnjem političkom smislu', zaključuje Kurelić.

U prvom koraku, na francuskim izborima, presudna bi mogla biti podrška lijevih birača Macronu. Mnogi ljevičari, barem oni koji su u prvom krugu podržali čelnika krajnje ljevice Jean-Luca Melenchona, trećeplasiranog s čak 22 posto osvojenih glasova, zainatili su se i radije neće glasati, tj. ostat će kod kuće nego da podrže aktualnog predsjednika.

'Gledao sam sinoć sve postizborne govore. Melenchon je četiri puta rekao da niti jedan glas ne smije ići za Le Pen, ali nijednom nije rekao da se glasa za Macrona. Ali ako ankete u subotu, dan uoči izbora, budu 51:49 ili 50:50, Melenchon može eksplicitno reći svojim glasačima što da rade, jer ako ne izađu na izbore, baš oni mogu omogućiti pobjedu Le Pen. Zasad to ne čini', kaže Kurelić.

Čime se Macron toliko zamjerio ljevici?

'Protupitanje bi bilo što je to Macron napravio u proteklih pet godina, a što bi razveselio ljevicu. Reforme su izazvale socijalno nezadovoljstvo; onoliko koliko ih je bilo. Nije napravo ono što je rekao, a ujedno je izazvao otpor dijela stanovništva, pogotovo siromašnijih slojeva. Protiv sebe dobio je cijeli pokret Žutih prsluka; glasači iz tog pokreta išli su i lijevo i desno, nitko za njega. Nije to neobično, on ima imidž političara koji je predstavnik bogatih', podsjeća Kurelić.