Dražen Slavica je slobodan čovjek, nije naš 'Pedro'. Krivaca za kornatsku tragediju za sada nema, a najvjerojatnije će tako i ostati. 'Pedro' umjesto Slavice treba biti cijeli sustav spašavanja koji se urušio 30. kolovoza 2007. Da se danas dogodi nešto slično, bi li sve funkcioniralo bolje, bi li helikopteri i kanaderi bili tamo gdje trebaju, bi li unesrećeni stigli u bolnicu satima nakon ozljeđivanja?
Ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje Jadran Perinić uvjerava nas kako je od 2007. do danas došlo do niza izmjena. Ipaki dalje se čeka novi Zakon o vatrogastvu. 'To je veliki paradoks, od kada sam došao ovdje pokušali smo s izmjenama Zakona', kaže i naglašava kako predlagatelji mogu biti svi. 'Stručna javnost od 2007. tvrdi da se ništa nije promijenilo, a ista javnost nije poduzela ništa da se suštinski promjeni Zakon o vatrogastvu i da se unaprijedi sustav', kaže nam Perinić.
Međutim, postojeći Zakon od 2007. ipak je doživio poneke izmjene vezane za imenovanje i razrješenje vatrogasnih zapovjednika, za izbor osoba s posebnim odgovornostima, uvedenoj je dobno ograničenje od 30 godina za vatrogasce koji prvi puta ulaze u službu, uvjeti za sezonske vatrogasce izjednačili su se s onima dobrovoljnih vatrogasnih društava. Također nakon Kornatske tragedije, maloljetnici više ne smiju ići gasiti požare.
Pojašnjava kako je posljednjih godina rađeno na tri standardna operativna postupka: 2008., 2010. i 2011. Riječ je o postupcima za spašavanje na kopnu ili otoku, za vatrogasne intervencije i za požare na otvorenom prostoru. 'Jasno su određene uloge tko u kojem trenutku što radi, koje komunikacijske mreže se koriste i tko je odgovoran za pokretanje određenih radnji', pojašnjava Perinić.
Stoga nam se, barem u proceduralnom smislu ne može dogoditi nešto slično Kornatskoj tragediji, uvjerava.
Magdić: Ništa se nije promijenilo
Predsjednik Sindikata vatrogasaca Mladen Magdić izuzetno je kritičan prema sustavu za koji kaže da ni danas ne funkcionira kako treba. 'Ništa se od 2007. nije promijenilo. Za to je i Slavica rekao da je žalosno. On je sretan jer nije 'Pedro' za sve koji su krivi u lancu, jer sustav se tada raspao, ali ništa iz toga nisu naučili, niti je ijedna Vlada išta napravila', ogorčen je Magdić. Napominje da je sudac prilikom čitanja obrazloženja presude Slavici sam rekao da sustav nije funkcionirao.
A sustav se sastoji od vatrogastva, hitne pomoći, HGSS-a, MORH-a, MUP-a… Svaka od tih karika sama za sebe dobro funkcionira, no u slučaju tragedija kakva je bila kornatska dolazi do problema. Kod vatrogasaca je taj problem najizraženiji. Magdić kaže da su razbacani u pet ministarstava te karikira kakav je to kaos.
'Glavni vatrogasni zapovjednik je u Državnoj upravi za zaštitu i spašavanje, a u Zakonu o vatrogastvu piše da je djelatnik MUP-a. Županijski zapovjednici su zaposleni u vatrogasnoj zajednici županije, znači udruzi građana, helikopteri za izviđanje su u MUP-u, a kanaderi spadaju u MORH', pojašnjava Magdić.
Sve te module sustava za spašavanje trebala bi koordinirati Državna uprava za zaštitu i spašavanje. 'DUZS je koordinacijsko tijelo, potpora kada zapovjednik na terenu kaže da je došlo do katastrofe. Sve ove godine oni se mijenjaju, a sustav ostaje isti. To je stvar politike', smatra.
Na njegovu tvrdnju nameće se pitanje 'zašto'? Kome je to u interesu? 'Nekome odgovara nered. Ovako imate podijeljenu i djelomičnu odgovornost. Svi su odgovorni, što znači da nije nitko. Sudskim procesom možeš dokazati da nisi kriv', kaže Magdić.
Predlaže sljedeće: 'Jasan protokol u slučaju tragedije. Osim toga, vatrogastvo mora imati kanadere pod sobom.' Zbog lošeg sustava veza između različitih službi predlaže i to da sve one koriste jedan kanal. 'MUP ima svoju privatnu telekomunikacijsku mrežu i svoje repetitore. I vatrogasci i Hitna bi se morali priključiti i svi skupa biti povezani s vojskom', zaključuje.
Prizmić: Išlo se u potragu za krivcima, ne za greškama
Pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja Vinko Prizmić pak kaže da su se stvari od 2007. do danas ipak pomaknule nabolje. 'Tada je standardni postupak spašavanja bio u probnom radu, danas je standardan. Da je dojava tada došla i da su svi odradili posao kako sadašnji sustav nalaže, odgovor bi bio brži i usklađeniji i ne bi bilo dvojbe', smatra.
Kaže da je tog kobnog dana bilo mnoštvo krivih procjena i nesnalaženja te da nije samo sustav kriv. 'Ja sam puno prije nesreće ukazivao na to da moramo imati te procedure, a sve temeljem Strategije nacionalne sigurnosti iz 2002. Sustav se gradi predviđanjem, pa planiranjem, pripremanjem, pa tek onda djelovanjem. Ono što se dogodilo na Kornatu nije se baš predvidjelo. Nitko nije razmišljao o tome da bi na tom kamenu s niskim raslinjem moglo doći do onoga što se dogodilo - spleta najmanje 20 okolnosti koje su se posložile na najgori mogući način', pojašnjava Prizmić.
Dodaje ipak da u takvim okolnostima svi dijelovi sustava u realnom vremenu moraju donositi odluke, a na tom nivou dolazi do krivih procjena i nesnalaženja. 'Zato moraju postojati već pripremljene operativne procedure. Kada to postoji, nema improvizacija i svi koordinirano funkcioniraju', dodaje.
Zaključuje da tragedija takvih razmjera zahtijeva 'nemilosrdnu, objektivnu analizu da se tako nešto više ne bi ponovilo'. 'To se nije dogodilo jer se išlo u potragu za krivcima, a ne za greškama', poručuje.
