Što nakon dežurnog prostaka? Odlazi, dobro da odlazi, šteta što je i došao, no što slijedi? Hoće li Split postati prvi grad bez namještenih natječaja, bez zloupotrebe vlasti, bez pretpostavljanja privatnog javnom interesu? Hoće li se u gradskoj upravi i tvrtkama zapošljavati najbolji i najpametniji? Hoće li SDP-ov Ivo Baldasar ili HDZ-ov Vjekoslav Ivanišević, nakon pobjede u drugom krugu izbora za gradonačelnika, preporoditi Split?

Hoće li se pojaviti gradska vlast koja će reći da spomenik Franji Tuđmanu treba ukloniti s Rive, jer pokojnik nije bio vizionar, stvoritelj i slično, nego jedan od brojnih tranzicijskih predsjednika, k tome tragično loš, s jakim nedemokratskim nagnućima? Je li blizu vlasti neka stranka ili neovisna lista koja će primijetiti da su crkve najadekvatniji prostor za iskazivanje naklonosti Bogu, naročito u gradu u kojem svaki kvart ima više ili manje monstruozno-monumentalni vjerski objekt, pa da je, stoga, postavljanje križa na Marjanu nastavak pretvaranja javnog u sakralno, općeg u crkveno, ukratko akt sasvim neumjestan i podložan revidiranju u svim aspektima?

Entuzijazam zamijećen pri ispraćaju osoblja supermarketa s čela grada stvorio je načas kod naivnijih iluziju o početku korjenitih promjena, što je omiljena fraza lokalnog posustalog političkog karizmatika. Pogled na noviju političku prošlost grada i države dokida razloge za raspirivanje optimizma. Primjerice Baldasarov SDP u Splitu je sudjelovao u najopskurnijim političkim koalicijama u kojima se dijelio solidan plijen, pa su neki bivši gradski čelnici postajali vlasnici brojnih stambeno-poslovnih kvadrata, uglavnom strateški raspoređenih u zgradama jednog mjesnog građevinskog tajkuna.

Ivanišević se hvali plaćom od sedam tisuća kuna, a ima tri stana i poslovni prostor. Podržava ga HČSP, stranka koja 10. travnja, dan uspostave NDH, slavi kao 'Dan državnosti'. Na njihovim stranicama stoji da je rečenoga nadnevka ove godine visoko stranačko izaslanstvo prvo zborno cmizdrilo 'na zagrebačkom Mirogoju, na preoranom ustaškom groblju', a potom su 'otišli na grob dr. Ante Pavelića, gdje smo položili vijenac i zapalili mnoštvo svijeća', i čitatelj se jedva bori s tugom što se ožalošćena sljedba nije pridružila voštanom mnoštvu te osobnim primjerom demonstrirala izgaranje za domovinske svetinje.

HDZ se, inače, hvali kako je na ovim izborima okupio programsku koaliciju – u njoj su, uz HČSP, neke manje idiotske stranke – što znači da gospodinu Ivaniševiću slavljenje ustaša nije strašan problem ni zapreka za programsku suradnju. Simpatiziranje pokreta i ideologija zasnovanih na masovnim oduzimanjima života, slobode i imovine posvuda je simptom dubljeg poremećaja, no naklonost ustaštvu naročito je glupa u Dalmaciji: nju su kreatori NDH hitro prodali fašistima, što bi značilo da je dalmatinski ustaša budala na kvadrat

O tome se, više nego vjerojatno, uoči drugog kruga neće pričati, jer je i Baldasar u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju dvojbu 'Thompson ili Dedić' relativizirao tvrdnjom da obojica imaju dobrih pjesama, a jasno je dao do znanja kako mu se ne mili pričati o 'ideologijama', čak i kad preko puta ima kandidata i ustašofilske opcije. Svi bi radije ćaskali o programima, projektima, investicijama, novim radnim mjestima, barem dok traje kampanja, a onda bi, ovisno o afinitetima i stranačkim praksama, po dolasku na vlast naricali nad zatečenim stanjem, zbrinjavali jarane, kadrovirali i dijelili poslove mimo natječaja...

Da, Kerum je otišao, bude li sreće, zauvijek. I što sad?