Budući da prihodovna strana proračuna nije ostvarila projekcije sad već bivšeg ministra financija Slavka Linića, potrebno je kroz rebalans dodatno smanjiti rashode, odnosno državnu potrošnju kako bi deficit proračuna ostao na planiranoj razini. Ministar financija Boris Lalovac namjerava u sljedećih desetak dana natjerati ministre drugih resora da u svojim 'kućama' pronađu prostora za uštede, a predlaže da se one učine na subvencijama, dodacima na plaće, u agencijama i zdravstvu.

Predsjednik Hrvatske udruge bolničkih liječnika Trpimir Goluža naglašava da bolnice i uz trenutačni proračun imaju premalo sredstava za opseg rada koji obavljaju. Stoga godišnje stvaraju gubitak od oko dvije milijarde kuna. Smatra da u ovako ustrojenom sustavu nema prostora za uštedu od 600-700 milijuna kuna bez da se bitno ne ugrozi kvaliteta, ali i opseg pružene zdravstvene usluge.

Pretpostavlja da bi planirane uštede u zdravstvu mogle ići u dva pravca. Uskraćivanjem određenih materijalnih prva zdravstvenim djelatnicima, što je riskantno jer bi ono, uz postojeće nezadovoljstvo, moglo dovesti do dodatnog kadrovskog deficita koji bi mogao izazvati urušavanje sustava koji opstaje prije svega zahvaljujući prekovremenom radu zaposlenika. Ili ograničavanjem zdravstvenih prava korisnicima zdravstvenog osiguranja. U tom slučaju, Vlada je dužna priznati građanima da će im zdravlje postati nedostupnije i skuplje.

U HUBOL-u smatraju da je potrebna temeljita sveobuhvatna reforma zdravstvenog sustava koja podrazumijeva stvaranje održive financijske konstrukcije funkcioniranja sustava. Ona se ne smije ograničiti samo na razinu zdravstvene potrošnje, već svakako mora obuhvatiti sustav zdravstvenog osiguranja i način rada HZZO-a i Ministarstva zdravlja.

Predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Spomenka Avberšek ima nešto drukčije stavove. Kaže da već osam godina upozorava na 'prostor' koji bi se u zdravstvu mogao zahvatiti rezovima. Taj prostor je, kaže, u upravama bolnica: 'Od ravnatelja do struktura koje vode bolnice... U tim pogonima moglo se uštedjeti milijardu kuna, samo da su se ponašali kao da su to njihove privatne bolnice.'

Kaže da se niže rangiranim zaposlenicima koji zarađuju do 5.000 kuna plaće ne bi smjele dirati: 'Imamo previše šefova i podšefova, a u toj preogranizaciji nitko od njih zapravo nije odgovoran. Sva ta rukovodeća mjesta postoje da bi si oni povećali plaće.' Zapravo, Avberšek želi reći da bi bolnice morale ograničiti broj rukovodećih mjesta i mjesta za liječnike koji imaju doktorate i magisterije i koji zbog toga imaju veće plaće.

Također smatra da liječnici koji ujedno drže predavanja na fakultetima ne bi smjeli dobivati dvije plaće te da se i to područje može regulirati kako bi se uštedjelo. Tvrdi čak da takvih liječnika koji dobivaju plaće i na fakultetima ima oko 800.

Upitana ne bi li se tako još više potaknuo odljev liječnika u inozemstvo, Avberšek odgovara: 'Meni je dosta slušati da liječnici idu van. Otišlo nam je 100 liječnika, a na burzi rada je 14. kolovoza bilo 407 liječnika koji čekaju na staž i specijalizaciju. Kažu da nedostaje medicinskih sestara. Pa kako je onda moguće da ih je 2.700 na burzi? Nešto tu ne štima.'

Avberšek ističe da će sljedeći tjedan započeti i pregovori s ministrom zdravlja Sinišom Vargom oko izmjene kolektivnog ugovora za zdravstvene djelatnike. Što će Vlada tražiti, Avberšek ne može ni pretpostaviti, no ponavlja kako neće dozvoliti da se smanjuju manje plaće do 5.000 kuna.