Znate li što se s druge strane Atlantika slavi na današnji dan 23. prosinca, dan prije Badnjaka? Festivus Day, Blagdan, Svečani dan ili Feštanje.

Alternativa potrošačkom košmaru proizašla iz Seinfelda

Siti trčanja za poklonima te blagdanskim ićem i pićem, kada u trgovačkim blagajnama ostave šestinu godišnje potrošenog novca, neki su Amerikanci (ipak samo neki) skovali ovaj praznik kao alternativu blagdanskom stresnom potrošačkom košmaru. Krenulo je kao obična šala, u jednoj davnoj epizodi kultne serije 'Seinfeld' naslovljenoj 'Štrajk', a pretvorilo se u pravi mali pokret jednostavnog slavlja i veselja uz običnu mesnu štrucu na listu salate, da bi se dokazalo kako za dobro raspoloženje nisu potrebni skupocjeni darovi i purice stokilašice, nego dobro društvo i malo fine glazbe. Pa ipak, većina Amerikanaca i ove godine na blagdane će potrošiti više od 270 milijardi dolara - ako je vjerovati procjeni statističkog portala Statista - ili 967 dolara po glavi, koliko predviđa Nacionalna federacija maloprodajne trgovine.

Zaglušujuća buka na Kubi, rolama na misu u Venezueli

Ideja i značenje Božića za stotine milijune ljudi u svijetu je ista, ali različite kulture različito ga dočekuju, od spaljivanja koze do prijetnje objavom rata. U kubanskom gradu Remediosu na Badnju večer traje karneval Parrandas, tijekom kojeg sudionici povorke lupetaju po loncima i tavama stvaraju zaglušujuću buku. Običaj je star dva stoljeća, a ideja je da se bukom vjernici podsjete na dolazak na polnoćku.

Tijekom talijanskog festivala Svetkovine vještica La Befana djeci dijeli slatkiše. U Caracasu u Venezueli u božićno se jutro ulice zatvaraju za motorna vozila da bi na tisuće djece i odraslih na rolšuhama krenulo na jutarnju misu. U jaslicama Katalonije, a i malo šire, uz pastire, tri kralja i ovčice, skrivena u nekom kutku, obvezno se šćućuri figurica caganera, mi bismo ga nazvali 'kakonje'. Riječ je o muškiću s tipičnom katalonskom kapicom i napola spuštenim hlačama, uhvaćenim u trenutku olakšanja. Poznat je još od 17. stoljeća, ne zna se kako je stigao na tako sveto mjesto, a o tome što je i treba li tamo biti desetljećima traju prave filozofske rasprave. No caganer se ne da, nekad kao figurica anonimnog muškarčića, nekada u obliku popularnog sportaša ili političara.

Paučina na boru? Može!

U Ukrajini se božićno drvce ukrašava paučinom. Legenda govori o toliko siromašnoj majci da djeci nije mogla ukrasiti božićno drvce pa joj je u tome pomogla mala brigada pauka, a dolaskom jutarnjeg sunca paučina se pretvorila u zlatne i srebrene niti. Šveđane od 1960. na Badnju večer ne zabavljaju pauci, nego crtići o Paji Patku, a u gradiću Gaevle od 1966. uveli su običaj javnog spaljivanja slamnate koze visoke poput trokatnice. Zašto baš koze, ne zna se. U Norveškoj na Badnjak jedni drugima kradu metle, u Estoniji obitelj ide u saunu, u Finskoj se na Božić obvezno posjećuju grobovi najmilijih i pale svijeće pa onda izgledaju kao naša na Sisvete.

Kada bi Božić bio svakog dana, rata ne bi bilo...

Običaj je rođen 1920., kada su građani palili svijeće za poginule vojnike u Prvom svjetskom ratu. Građani Osla pak svake godine daruju Londoncima golemu jelku na Trafalgar Squareu u znak zahvalnosti za njihovu pomoć u Drugom svjetskom ratu. Kada bi Božić bio svakog dana, rata ne bi bilo, što dokazuje ona poznata priča o božićnom primirju 1914. između Nijemaca i Britanaca. Toga su dana i jedni i drugi okitili rovove, razmijenili poklone i odigrali prijateljsku nogometnu utakmicu. Nakon toga front je opet postao klaonica. Nacisti su svojedobno pokušali pretvoriti Božić u bezbožni praznik kojim su slavili dolazak na vlast onoga s brčićima, a na vrhu bora stajala je zloglasna svastika.

...osim u jednoj zemlji

No pustimo prošlost. Jedna zemlja i danas Božić dočekuje objavom – rata. Simboličnom, dakako. Pogađate: riječ je o Sjevernoj Koreji. Iako u ateističkoj zemlji nema ni vjernika, ni Božića, oni bilježe praznik prijetnjom vojnim napadom na Južnu Koreju. Zašto? Gradići Sjeverne Koreje uz granicu sa južnim susjedom noću nisu osvijetljeni, pa kada je 2010. preko granice bljesnulo golemo božićno drvo s milijunima šarenih lampica s južne strane granice, sjevernjaci su zaprijetili da će ga srušiti topovskom paljbom jer je riječ o 'običnoj propagandi'.

I tako, imajte na umu da je pjesmica 'Bijeli Božić' iz 1942. autora Irvinga Berlina, a u izvođenju Binga Crosbyja, najprodavaniji singl u povijesti sa 100 milijuna godišnje prodavanih primjeraka. Dok vam gudi netko od 200 izvođača, koliko ih je od 1934. izvelo božićnu pjesmicu 'Winter Wonderland', sjetite se da ju je skladao Felix Bernard, a stihove napisao Richard B. Smith. Sjetite se da su božićni klasik 'Chestnuts roasting…' 1945. napisali Bob Wells i Mel Tormé... a svi oni odreda su Židovi. Na račun Paula McCartneyja godišnje sjedne pola milijunčeka dolara za pjesmicu 'Wonderful Christmastime' iz 1979., za koju većina kritičara drži da je to njegov do sada najgori uradak.

Japanci ludi za piletinom

Ima i lijepih stvari za nepce, poput božićne delicije u Japanu zvane KFC. Pohana piletina tog američkog lanca brze hrane postala je među Japancima toliko popularno božićno jelo da ljudi svoje porcije rezerviraju do dva mjeseca unaprijed. Nešto sofisticiraniji je ipak kiviak, božićni ručak na Grenlandu – vrsta ptičica crno-bijelog perja zvanih auk, umotanih u kožu foke (stane ih do 500 komada u jednu kožu) i odležanih pola godine zbog fermentacije.

No, dobro, sve je to Božić. Naš Božić, ma gdje bili. Ali osim Božića i uz Božić, mnogi vole usputna slavlja i obilježja. Amerikanci 21. prosinca slave kao Eggnog Day, dan mliječnog napitka uz dodatak žumanca i ruma, vinjaka, viskija ili burbona; 25. prosinca je Dan pite od bundeve, 26. Dan šećernih štapića, 27. Dan voćne štruce, 28. Dan igraćih karata, 29. Tik-tak dan, tj. Dan prolaznog vremena, 30. prosinca Dan špeka, a 31. prosinca Dan razmišljanja. Pa se snađite do kraja godine, prije nego što uđete u prvi siječnja 2018., kada se obilježava Dan eura. Konačno nešto što nećete pojesti, ali će to nešto za koju godinu pojesti vas.