Na opsežnom  istraživanju, kojem je cilj bio da ponudi neke jasnije odgovore na brojne kontroverze oko GMO-a, među ostalim i kako ih regulirati i da li ih posebno označavati, dvije godine radio je panel od 20 vrhunskih američkih stručnjaka.

'Mi smo naš posao shvatili vrlo ozbiljno jer znamo koliko je to osjetljivo pitanje', rekao je u utorak čelnik panela Fred Gould, profesor entomologije (znanosti o kukcima) na Sveučilištu North Carolina.

Izviješće sadrži mnoge zanimljive nalaze koji odgovaraju na brojna važna pitanja o GMO-ima:

Jesu li oni sigurni za ljudsko zdravlje?

Uzrokuju li rezistenciju kukaca ili korova na pesticide i herbicide?

Jesu li povećali prinose poljoprivrednika?

Kako regulirati suvremene GMO-e koji se stvaraju novim, naprednijim tehnikama koje ne odgovaraju postojećim tehničkim definicijama genske modifikacije?

Što je otkriveno?

U svojoj studiji američki je panel analizirao rezultate stotina znanstvenih radova i došao do sljedećeg općeg zaključka:

Imamo dovoljno uvjerljivih dokaza da hrana koja se dobiva od GMO-a nije naštetila životinjama, a epidemiološki podaci ne pokazuju porast u prevalenciji raka ili drugih zdravstvenih problema koji bi bili rezultat ulaska ovih sojeva u ljudsku hranu.

Usjevi koji su otporni na kukce zahvaljujući toksinu čije stvaranje potiče gen iz bakterije Bacillus thuringiensis (Bt) uglavnom omogućuje poljoprivrednicima da koriste manje pesticida. Uzgajivači mogu izbjeći rizik razvoja otpornosti kod kukaca korištenjem usjeva s dovoljno visokim razinama toksina te sadnjom drugih vrsta usjeva u blizini.

Usjevi dizajnirani za otpornost na herbicid glifosat mogu postati vrlo ovisni o toj kemikaliji i potaknuti razvoj rezistentnog korova što predstavlja veliki problem u poljoprivredi. Panel stoga poziva na provođenje dodatnih istraživanja strategija koje bi mogle odgoditi razvoj rezistencije.

U ovom kontekstu treba imati na umu da je problem rezistencije na herbicide zabilježen i u konvencionalnoj poljoprivredi, primjerice u uzgoju žita s mišjim repkom. Mišji repak postaje vrlo brzo tolerantan na herbicide pa je jako važno mijenjati ključni aktivni sastojak herbicida i rotirati usjeve kako bi se onemogućio razvoj njegove otpornosti. Problem se također rješava korištenjem kombinacija više različitih herbicida.

Za svakoga po nešto

Studiju su kao vrlo transparentnu i objektivnu u SAD-u pozdravili pripadnici oba tabora – i pobornici i protivnici GMO-a.

Komentirajući nalaze američki ministar poljoprivrede Tom Vilsack jučer je rekao da je izviješće 'još jedan doprinos dugom popisu istraživanja koja su pokazala da je genski modificirana hrana sigurna'.

Stoga je pozvao Američki kongres da poduzme potrebne aktivnosti kako bi se zaustavilo širenje konfuzije:

'Američka agencija za hranu i lijekove spremna je zajedno s Kongresom raditi na nacionalnom sustavu koji bi kupcima pružio informacije o hrani koju kupuju bez povećavanja troškova ili slanja krivih poruka o sigurnosti hrane koja im se nudi.'

Jedan od rezultata studije posebno interesantan protivnicima GMO-a bio je onaj koji je pokazao da provedena istraživanja nisu nedvojbeno dokazala da je korištenje GMO-a značajnije povećalo prinose poljoprivrednika.

No stručnjaci za biotehnologiju smatraju da do sada nije provedeno dovoljno studija kojima bi to bila ključna tema da bi se mogli izvesti neki konačni zaključci.

Steve Moose, profesor genomike kukuruza na Sveučilištu Illinois kaže da će 'trebati provesti podrobnija istraživanja koja će vjerojatno pokazati da su modificirani usjevi spriječili dostizanje plafona u prinosima usjeva'. Za provođenje takvih studija znanstvenicima će trebati veća suradnja proizvođača sjemena kao što su primjerice Monsanto ili Syngenta.

Dvojbe oko označavanja, regulacije...

Rezultati studije dolaze u vrijeme kada se u SAD-u i Europi, ali i u brojnim drugim krajevima svijeta, sve žustrije raspravlja o pitanju treba li se hrana koja sadrži GMO-e obavezno označavati.

Pristaše označavanja smatraju da kupci trebaju imati pravo znati što kupuju ne samo radi mogućih zdravstvenih dvojbi već i zbog toga što njihov odabir može uključivati cijeli niz etičkih i ekoloških pitanja i individualnih stavova.

Protivnici ističu da je besmisleno označavati i poskupljivati jednu vrstu tehnologije jer problem nije u njoj nego eventualno može biti, kao i u konvencionalnom uzgoju, u konkretnom proizvodu.

Nove tehnike traže nova pravila

Diskusiju o regulaciji dodatno komplicira činjenica da se tehnologija genskog modificiranja od svojih početaka u 1980-ima toliko razvila da danas više ne treba bakterije kao prijenosnike gena iz jednog organizma u drugi (bakterije su se obično koristile kao najpogodniji prijenosnici jer najlakše mijenjaju gene biljaka). Naime, novom tehnikom poznatom kao CRISPR-Cass9 danas je moguće precizno isključiti ili izmijeniti dijelove DNK na takav način da u njih ne dospije nikakav genski materijal drugih organizama; njome se DNK može preinačiti tako da se praktički ni po čemu ne razlikuje od DNK konvencionalnih sojeva. Dapače, te izmjene danas mogu biti preciznije i bezopasnije od onih koje nastaju u prirodnim mutacijama ili u mutacijama dobivenim dirigiranom laboratorijskom mutagenezom zračenjem i kemikalijama koja se koristi u konvencionalnom stvaranju novih sojeva.

Stručnjaci zbog toga ističu da nove tehnologije trebaju nova pravila. Na tom tragu je, među ostalim, odluka Američkog ministarstva poljoprivrede koje je u travnju odobrilo da se dva GMO-a dobivena CRISPR-om (šampinjon koji ne smeđi nakon branja i voštani kukuruz s visokim urodom) izuzmu od uobičajenih regulacija propisanih za GMO-e. Razlog tome je činjenica da ti usjevi ne sadrže nikakve unesene gene. Primjerice šampinjoni koji ne smeđe dobiveni su tako što im je CRISPR-om isključen gen za proizvodnju enzima koji uzrokuje stvaranje smeđe boje.

Neki kritičari ove odluke smatraju da bi se svaka modifikacija gena trebala regulirati prema pravilima za GMO-e jer i najmanja promjena DNK može imati neočekivane posljedice. No biotehnolozi ističu da je to skupo, a besmisleno, jer svaki soj s novim svojstvima ima neke drugačije gene bio on dobiven prirodnim mutacijama, ljudskim odabirom, konvencionalnom tehnologijom ili biotehnologijom. Drugim riječima, za sve nove proizvode trebala bi vrijediti ista pravila, neovisno o tehnologiji.

Šimić: SAD napreduje, a EU se vrti u krug

Predsjednik Vladina Vijeća za GMO-e Domagoj Šimić kaže da ga zapravo ne iznenađuju zaključci obimne i ozbiljne studije koju je provela ugledna Američka akademija prema kojima GMO hrana nije opasna, dok rezistencija može biti problem.

'Znanstvena javnost trebala je od početka reći, a nije, da GMO tehnologija nije panaceja i da neće naći rješenje za sve. Štoviše, ako i nađe rješenje za neki problem, ono neće biti dugoga vijeka. S druge strane, anti-GMO kampanja potpuno je promašila srž problema. Nije problem u tehnologiji, tj. u procesu stvaranja proizvoda, već u samom proizvodu. Ponovimo, niti jedna tehnologija u znanosti, uključujući i genetsko preinačavanje, nije sama po sebi niti dobra niti loša, već su to mogući finalni proizvodi koji iz nje proizlaze', istaknuo je za tportal Šimić koji se zalaže za to da se rasprava o GMO-ima digne na višu razinu kako je to već učinjeno u nekim tehnološki i znanstveno razvijenijim zemljama:

'Trebali bismo debatu o GMO-ima nadograditi kao u britanskoj javnosti. Nazovimo je ''GMO debata 2.0'', pa u njoj s više rafiniranosti progovorimo o pojedinačnim GMO proizvodima koji nisu dobri, o nesavjesnim GMO kompanijama itd., a ne o samoj tehnologiji koja se po tko zna koji puta pokazuje da je OK, pogotovo što se od nje u budućnosti očekuju veliki znanstveni proboji u medicini.'

Naš stručnjak ističe da se trenutno najveća rasprava vodi oko GMO usjeva otpornih na glifosat koji je relativno stari herbicid:

'U tim raspravama problem je glifosat, a ne genetičko preinačavanje. Budući da su neke korovne biljne vrste postale visoko tolerantne na ovu kemikaliju, doze za prskanje u nekim se slučajevima povećavaju čak nekoliko stotina puta kako bi imale učinka. To svakako mora imati utjecaja na okoliš. Slično je s Bt genom koji se ugrađuje u GM kukuruz. Pojedini sojevi kukuruznog moljca i zlatice postali su visoko tolerantni na toksin ''cry'' koji proizvode Bt modificirani kukuruzi. Drastično povećanje koncentracija ''cry'' toksina u konačnici također može imati utjecaj na okoliš.'

Šimić smatra da bi zbog krivo postavljenih tema u raspravama Europa mogla zaostati za SAD-om u razvoju vrlo važne znanstvene grane koja ima sjajnu budućnost.

'Objavljivanje studije poklopilo se s trenutkom u kojem tijela EU raspravljaju o zabrani GMO hrane, bez ideje vodilje što i kako zabraniti u vrlo kompliciranom pravnom okviru, dok SAD zapravo više ne govori o klasičnoj GMO tehnologiji, već o novoj tehnologiji ''gene-editinga''. Amerika ide dalje, a Europa se vrti u krugu', poručuje Šimić.