Obrazovni sustav u Hrvatskoj iz godine u godinu tone sve dublje. Problemi koji se javljaju prilikom upisa u srednje škole samo su djelić cjelokupne slike koja nije nimalo pozitivna. Nastava se svodi na formu, na štrebanje, na brojeve, ocjene i na bodove koji prilikom upisa postaju jedino mjerilo nečijeg uspjeha. No, ne nužno i mjerilo znanja.

Ocjena nije odraz znanja i vještina

Sustav u kojem je ocjena najbitnija je loš, smatra prof. dr. Vedrana Spajić Vrkaš, s Odsjek za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Smatra da je obrazovanje postavljeno na krivim osnovama. 'Ne bi smio naglasak biti na ocjenama, nego na praćenju i vrednovanju, za što, uostalom, naši nastavnici nisu niti obrazovani. Nemamo izgrađen sustav kvalitete, a to nije problem samo u Hrvatskoj, već i u ostalim tranzicijskim zemljama', kaže Spajić Vrkaš.

Naglašava kako država učeniku garantira da će nešto naučiti, a u isto vrijeme ne ocjenjuje se znanje, već poznavanje gradiva i udžbenika te se kontrolira sadržaj programa. Pritom, kaže, nije bitno jesu li znanja sustavna i koje se vještine razvijaju. Bitna je ocjena, bitni su dodatni bodovi. 'Je li obrazovanje socijala ili razvoj pojedinca i društva? Ako je socijala, onda neka dijele dodatne bodove svima', napominje Spajić Vrkaš.

Kritičko razmišljanje ne postoji, stoga Spajić Vrkaš smatra kako uopće nije bitna cijela galama oko udžbenika. Zapravo je bolje da učenik u ruci ima loš udžbenik, kako bi ga se potaknulo na kritičko razmišljanje. Nastavnici su pak ovisni o udžbenicima, imaju točno propisano vrijeme unutar kojeg moraju obraditi neku cjelinu, moraju pisati zapisnike, izvješća te se pretvaraju u činovnike.
202680,202478,202363,137000
Američki opisni sustav ocjenjivanja: da ili ne?

Pedagoginja sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta smatra kako Hrvatska ne treba kopirati ničiji obrazovni sustav. 'Trebamo iz svakog obrazovnog sustava uzeti ono što nam odgovara. Ja nisam za potpuni američki sustav opisnih ocjena, već za kombinaciju opisnih i klasičnih ocjena', dodaje. Zaključuje kako se kod nas vodi kriva obrazovna politika, kako se ne vode sustavne analize i istraživanja, a kako zakone i pravilnike ne piše struka.

Prof. dr. Zlatko Miliša s Odjela za pedagogiju Sveučilišta u Zadru smatra kako bi sustav opisnih ocjena bilo dobro primijeniti u Hrvatsko te kako b trebalo biti što više izbornih predmeta, a manje obveznih. Kaže kako se problemi ponavljaju svake godine i svake se godine to konstatira, ali se ne događa ništa.

Ističe da se nije napravila stručna evaluacija kod upisa u srednje škole te kako je jedino mjerilo nečije uspješnosti u Hrvatskoj ocjena ili snalažljivost. Kaže kako su potvrde o problemima u ponašanju ili učenju na temelju kojih se dobivaju dodatni bodovi temelj za falsificiranje, no kako je stvarno stanje u školama zabrinjavajuće. Vlada trend destrukcije i autodestrukcije, kaže Miliša i upozorava na alarmantno stanje.

Sve se vrti oko zadovoljavanja forme

'Problem leži i u činjenici da se škola percipira kao tvornica loših informacija, a inflacija superodlikaša pokazuje kako je ocjena 'odličan' prostituirana', smatra Miliša. Dodaje kako se to vidi na fakultetima kada odlični učenici ne postaju i odlični studenti.

Pita se kakvu poruku šaljemo tim 14-godišnjacima. 'U središtu obrazovnog sustava su ocjena, forma i propisi, a nije učenica ili učenik koji su daroviti. Očito možeš biti loš, ali uz poznanstvo roditelja, sve se sredi', ogorčen je zadarski pedagog.
'Škola je izgubila odgojnu ulogu i nikada nije bila nemoćnija, a nastavnici, koje se pretvara u činovnike, osjećaju krizu identiteta i profesije. Riječ je o nemogućoj birokratiziranoj situaciji koja nas sve guši, od osnovne škole do fakulteta', zaključuje.