Što znači zeleno svjetlo Europske komisije?

Hrvatska je ulaskom u punopravno članstvo Europske unije 1. srpnja 2013. godine prihvatila cjelokupnu šengensku pravnu stečevinu, ali će se dio o uklanjanju kontrola prelazaka osoba preko unutarnjih granica EU-a primjenjivati tek pristupanjem šengenskom prostoru.

Odluka koju je donijela Europska komisija Jean-Claudea Junckera na odlasku znači da je Hrvatska udovoljila tehničkim kriterijima za ulazak u šengensku zonu. Tehnički kriteriji znače da bi trebala financirati, izgraditi i opremiti granične prijelaze i ostalu infrastrukturu za potrebe policije u skladu s europskim kriterijima, nabaviti tehničku opremu za nadzor granice, ulagati u informatičke sustave, ući u Šengenski informacijski sustav, uspostaviti sustav viza i još podosta toga.

Odluka EK znači da je sve spomenuto te još mnogo toga uspješno obavljeno i da je Hrvatska spremna preuzeti obavezu čuvanja europske vanjske granice u ime ostalih država šengenskog područja.

Ali postoji i 'ali', odnosno druga faza u kojoj Hrvatska mora zadovoljiti političke kriterije koji su fluidniji i ovise o nizu vanjskih kriterija na koje ne može izravno utjecati - oni ovise o migrantskoj krizi, unutrašnjoj političkoj situaciji u velikim članicama i općoj političkoj klimi te spremnosti za proširenje...

Kad će Hrvatska ući u Schengen?

Za pristupanje je potrebna jednoglasna odluka u Vijeću Europske unije, nakon konzultacija s Europskim parlamentom, temeljem šengenske evaluacije o spremnosti zemlje za ulazak u šengensko područje, tj. procjene da su u Hrvatskoj ispunjeni svi uvjeti za potpunu primjenu šengenske pravne stečevine te zaštite osobnih podataka.

O tome koliko je taj proces zahtjevan, najbolje govori situacija s Bugarskom i Rumunjskom, državama koje su zadovoljile tehničke kriterije 2011. godine, ali još uvijek nisu ušle u Schengen. Ulazak u šengensko područje nije samo tehničko, već i političko pitanje, naročito u ocjeni borbe protiv korupcije i organiziranog kriminala te efikasnosti pravosuđa.

Velike članice poput Nizozemske, Njemačke i Francuske pred Bugarsku i Rumunjsku postavljaju upravo te uvjete kako bi ih propustile u Schengen. Dugotrajno vrijeme provedeno u šengenskoj čekaonici izaziva frustracije kod Rumunja i Bugara jer su zapravo svedeni na članice drugog reda.

>>> Bugarska i Rumunjska već su godinama u čekaonici, a isto čeka i Hrvatsku: Koliko nam dugo Slovenci mogu blokirati Schengen?

Mnogi analitičari smatraju da Hrvatska neće ući u Schengen prije Bugarske i Rumunjske jer bi takva odluka dodatno ponizila te zemlje, a nije ni to da naša zemlja nema problema s korupcijom i stanjem u pravosuđu. Također, jasno je iz izjava najviših političkih dužnosnika u Sloveniji da ta zemlja planira iskoristiti mogućnost blokade hrvatskog ulaska u Schengen kao sredstvo pritiska na Hrvatsku da prizna odluku arbitražnog suda o pitanju granice. Svjestan situacije, ni premijer Andrej Plenković nakon zelenog svjetla Komisije nije želio spekulirati o mogućem datumu ulaska Hrvatske u Schengen. Državama članicama do sada je trebalo od tri do osam godina nakon pristupanja EU da pristupe i šengenskom području (Austrija i devet država koje su ušle u EU 2004. - 3 godine, Grčka - 8 godina, Italija - 7 godina).

Što je to uopće Šengenski prostor?

Šengenski prostor ili, kolokvijalno rečeno, Europa bez granica jedno je od najopipljivijih dostignuća Europske unije i jedan od temelja europskog projekta. Područje je slobodnog kretanja ljudi i roba, unutar kojeg su ukinute kontrole granica za sve putnike, osim u izvanrednim okolnostima. Zahvaljujući šengenskoj zoni, građani mogu živjeti, studirati, raditi i provoditi svoje umirovljeničke dane bilo gdje u Europskoj uniji. Ovo pravo olakšava putovanja mnogim turistima i poslovnim ljudima.

Obuhvaća 26 zemalja, od kojih su 22 članice Europske unije i četiri zemlje nečlanice – Norveška, Island, Švicarska i Lihtenštajn. Od zemalja Europske unije, uz Hrvatsku, Rumunjsku i Bugarsku, članice Schengena nisu ni Cipar, Irska i Velika Britanija, koja je na izlasku i iz Europske unije. Šengenskom zonom obuhvaćeno je oko 400 milijuna ljudi.

Prostor bez unutarnjih kontrola nazvan je prema selu Schengenu u Luksemburgu, u kojem je 1985. potpisan sporazum (na snazi je od 1995.) o postupnom ukidanju kontrola na zajedničkim granicama između članica EU-a. Sporazum se kasnije širio kao i Europska unija, a članstvo u EU ne podrazumijeva i članstvo u Schengenu.

Šengenski prostor funkcionira kao područje jedne države, s tradicionalnim kontrolama za one koji ulaze i izlaze iz područja, ali bez unutarnjih graničnih kontrola. Zbog toga je pooštren nadzor vanjskih granica. Ulaskom u Schengen Hrvatska bi štitila vanjsku granicu Europske unije, a samim time jasan je i oprez drugih članica prije nego što nam prepuste obavljanje tako odgovorne zadaće.

Koja je svrha te korist Schengena?

Unutar granica Europske unije svakodnevno putuje do 3,5 milijuna osoba, a sloboda kretanja u praksi može značiti različita prava za različite kategorije ljudi.

Građani Europske unije mogu turistički boraviti u drugoj državi članici do tri mjeseca. Ako žive u drugoj državi članici zbog posla, s njima treba postupati jednako kao i s građanima te države. Poduzetnici imaju pravo osnivati poslovne subjekte, a studenti studirati u bilo kojoj državi članici. Europska komisija procjenjuje da bi zatvaranje unutarnjih granica Europske unije u deset godina dovelo do troška od 100 do 203 milijarde eura i otežalo prekogranično putovanje za 1,7 milijuna ljudi.

Schengenom se ukida kontrola unutarnjih i osnažuje zaštita vanjskih granica. Kada jednom uđu u područje Schengena, ljudi mogu putovati od jedne do druge države članice bez graničnih kontrola. No postoje izuzeci od ovog pravila. Ako situacija zahtijeva privremeni pojačani nadzor, nadležna tijela mogu provjeravati pojedince na ili blizu granice.

Schengen podrazumijeva zajedničku politiku za vize za građane izvan Europske unije koji dolaze na kraće razdoblje te omogućava zajedničku borbu protiv kriminala policijskom i pravosudnom suradnjom.

Jesu li migrantska kriza i terorizam utjecali na Schengen?

Migrantska kriza i teroristička prijetnja najveći su izazovi za funkcioniranje šengenskog prostora, ali i za očuvanjem temeljnih vrijednosti na kojima počiva Europska unija. Migrantska kriza iz 2015. godine izravno je kumovala i odluci Ujedinjenog Kraljevstva za izlaskom iz Europske unije.

Šest država - Njemačka, Francuska, Austrija, Švedska, Norveška i Danska - suspendirale su Schengen i uvele kontrole na svojim nacionalnim granicama zbog migrantske krize te u strahu od terorizma. Privremena suspenzija Schengena u tim zemljama traje više od tri godine, iako je maksimalni rok dvije godine.

Prema sporazumu, članice imaju mogućnost ponovne uspostave izvanrednih i privremenih kontrola u izvanrednim situacijama, ali privremene kontrole gotovo su se pretvorile u stalno stanje, što zonu ne čini u potpunosti funkcionalnom. Europski parlament osuđuje nastavak kontrola unutarnjih granica u području Schengena u izvještaju usvojenom 30. svibnja.

Suočena s novim izazovima, Europska unija želi osnažiti kontrole na vanjskim granicama i efikasnije rješavati zahtjeve za azilom. Ovi izazovi doveli su do značajnog napretka u upravljanju granicama, kao što su Šengenski informacijski sustav, Vizni informacijski sustav, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) ili novi sustav bilježenja ulazaka i izlazaka na vanjskim granicama područja Schengena.

Europski sustav za putovanja (ETIAS) omogućit će pregled putnika koji ne trebaju vize prije ulaska u Europsku uniju. Cilj je prepoznati kriminalce, teroriste ili bilo koju drugu rizičnu skupinu. Kontrole mogu početi već od 2021. godine. Kako bi se pojačala sigurnost u Europi, zastupnici su europsku graničnu i obalnu stražu do 2027. godine osnažili s 10.000 novih pripadnika. Očekuje se da bi EU u budućnosti trebala donijeti nova zajedničku politiku vezanu uz azil i migracije i reformirati schengenski zakonik kako bi sustav opet postao potpuno funkcionalan.