Neki su u komentarima po medijima posljednjih dana isticali njegovu socijalnost, drugi činjenicu da ipak uvodi određeni stupanj nejednakosti, a treći da postoje brojni europski sustavi koji odlično funkcioniraju, a bliži su našem što znači da reforme ne bi trebale biti naročito drastične, a postoji veća vjerojatnost da bi prijelaz bio istovremeno i sigurniji i bezbolniji.

Kako u svojem vaganju za i protiv ne bismo lutali od nemila do nedraga po raznoraznim forumima kanadskih Hrvata, Wikipedijama i drugim internetskim izvorima, ili među domaćim sindikalistima, liječnicima i političarima svih mogućih orijentacija, svjetonazora i interesa, potražili smo mišljenja 'iz prve ruke', od osoba koje bi mogle imati ponajbolji uvid u priču, od ljudi koji žive i rade ondje, a imaju i neka stručna saznanja o sustavu - od našeg medicinskog znanstvenika svjetskog ugleda, profesora u Centru za istraživanje života 'Terrence Donnelly' Sveučilišta u Torontu, Igora Štagljara, te od poduzetnice Zsuzse Gaal koja u Kanadi ima svoju firmu, a svojevremeno je radila kao menadžerica u našoj Plivi, slično kao i naš novi mandatar.

Socijalan da, no je li za Hrvatsku?

Štagljar kaže da se kanadski zdravstveni sustav temelji na javnom financiranju i pružateljima usluga - privatnim firmama koje imaju ugovore s državnim osiguravateljem.

'Bitno je istaknuti da je njegov ključni princip jednakopravnost. Dakle, postoji jedan krovni državni osiguravatelj čiji su korisnici svi građani i svi imaju pravo na osnovno zdravstveno osiguranje, a svaka provincija, kojih ukupno ima 10, definira vlastiti zdravstveni paket. On uvijek potpuno pokriva primarno zdravstveno osiguranje i boravak u bolnici, bez plaćanja participacija', rekao je za tportal Štagljar.

No, ističe, kanadski državljani ipak iz vlastitog džepa ili putem dodatnih, privatnih osiguranja, moraju plaćati sve netemeljne usluge kao što su one stomatologa, okulista, psihoterapeuta te sve lijekove. Iznimka su hitni operacijski zahvati na zubima ili očima koji su pokriveni osnovnim osiguranjem.

'Ako imate dobrog poslodavca, onda on preuzima plaćanje svih tih dodatnih usluga. Tako je to u mom slučaju jer moj poslodavac, Sveučilište u Torontu, preuzima sve te dodatne troškove. Dakle, sustav je sasvim OK, no pitanje je je li on dobar za Hrvatsku, jer će hrvatski građani u njemu morati preuzeti plaćanje velikog dijela troškova, što je razlog za oprez. Mislim da bi prvo trebalo preslikati kanadski društveni standard, a tek onda zdravstveni sustav', zaključio je naš sugovornik.

Dopunsko osiguranje Kanađanima je jeftino

Zagrepčanka Szusza Gaal, koja u Kanadi živi sedam godina, a prije toga je živjela i radila i u SAD-u tako da može usporediti sva tri sustava, kaže da je kanadski sličan hrvatskom po tome što je socijalan.

'Temeljno osiguranje pokriva dosta toga, naročito u usporedbi s američkim sustavom koji ne pokriva gotovo ništa. No treba imati na umu da su njihovi porezi, iz kojih se ta skrb osigurava, relativno visoki', kaže Gaal pa dodaje:

'Razlika je u tome što su u Hrvatskoj sve medicinske usluge pokrivene osiguranjem, a u Kanadi nisu. Primjer su okulisti, zubari, dermatolozi i sl.'

S druge strane, ističe, kvaliteta usluge u Kanadi je bolja i čekanja su kraća. Primjerice, manje se čeka na određena testiranja jer liječnici imaju ograničen broj pacijenata koje smiju prihvatiti. Stoga se sve malo brže kreće i bolje je uređeno. To nije besplatno, sve dodatno se plaća, no za kanadske plaće koje se kreću u rasponu od 20-ak tisća dolara za poslove u uslužnim djelatnostima, preko 100-tinjak tisuća za one u naftnoj i plinskoj industriji, do nekih 180 tisuća za medicinske, dodatna davanja ne predstavljaju veliko opterećenje.

'Kada sam došla u Kanadu, budući da su znali da dolazim iz hrvatskog sustava, kolege su me upozorili da si uzmem dodatno privatno osiguranje koje ima nekoliko razina. Ako uzmete najvišu razinu, pokriveno vam je praktički sve. Možda vam neće u potpunosti biti pokriveni samo neki lijekovi, neke usluge zubara i sl. No i to ovisi o paketu. Dodatno privatno osiguranje nije skupo za prosječnu kanadsku plaću koja se kreće oko 50.000 dolara godišnje. Najskuplji stupanj privatnog osiguranja koji sam ja našla bio je oko 140 dolara mjesečno. To na moju plaću, koja je viša od prosječne, nije bilo puno, a pružalo mi je usluge koje se u Hrvatskoj ne mogu dobiti, primjerice čak i kozmetičke zahvate i masaže', priča naša menadžerica.

Hrvatski liječnici ne zaostaju za kanadskim

Gaal ističe da kanadski sustav, mada je vrlo kvalitetan, ne treba smatrati nepogrešivim i savršenim; on ima svojih nedostataka.

'Primjerice, meni je bio zakazan pregled za tri mjeseca koji je bio povezan s operacijom koja je bila relativno hitna. U tom razdoblju nisam smjela zivkati telefonom i provjeravati kako se stvari razvijaju. Kada sam konačno nakon tri mjeseca nazvala, rekli su mi da su zaboravili na moj pregled. Također su mi rekli da čekanje na bolnicu nakon pregleda može potrajati šest mjeseci i sl. Dakle, kada se rade neke kompliciranije stvari, mogu se pojaviti neki problemi i nedostaci, čak i greške liječnika. No kada se pregledi obavljaju, oni se rade uvijek vrlo ekspeditivno. Primjerice na magnetsku rezonanciju se ne čeka duže od par mjeseci, kada se radi pregled srca sve se radi na jednom mjestu, a ne da se EKG radi na jednoj lokaciji danas, a potom dopler na drugoj za tri mjeseca. No kada već govorimo o kvaliteti usluga, moram naglasiti da hrvatski liječnici ni po čemu ne zaostaju za kanadskim. Uvjeti u bolnicama u Kanadi jesu bolji, no naši liječnici su vrhunski, baš kao i kanadski', zaključila je Zagrepčanka s bogatim kanadsko-američkim iskustvom.