Mislav Kolakušić smatra da se Hrvatska ne može promijeniti ako on osobno ne preuzme sve tri navedene dužnosti. Pritom se poziva na primjere iz Švicarske, Norveške i Nizozemske, u kojima su pravosuđe i policija objedinjeni pod kapom jednog ministarstva, a u dva slučaja najviši državni dužnosnici ujedno obavljaju različite ministarske dužnosti.

Međutim, u Norveškoj i Nizozemskoj zbog složenosti poslova tim ministarstvima upravljaju po dva ministra. Konkretno, u Norveškoj djeluje 15 ministarstava, a ministarstvo pravosuđa i javne sigurnosti zajednički vode ministar pravosuđa i imigracije Jøran Kallmyr te ministrica javne sigurnosti Ingvil Smines Tybring‐Gjedde.

U Nizozemskoj djeluje 12 ministarstava, a premijer Mark Rutte ujedno je ministar općih poslova. To ministarstvo koordinira vladinu politiku i komunikacije i administrira poslove koji 'zapinju' u ostalim ministarstvima. Tamošnjim ministarstvom pravosuđa i sigurnosti upravljaju ministar pravosuđa i sigurnosti Ferdinand Grapperhaus te ministar pravne zaštite Sander Dekker.

Švicarska je pak sasvim poseban primjer, kao konfederacija u kojoj najvišu izvršnu vlast ima Savezno vijeće sa sedam članova te predsjednikom konfederacije, kojega među članovima Vijeća imenuje parlament na razdoblje od godine dana. Predsjednik je u tom razdoblju ujedno na čelu izvršne vlasti, a 2019. ta dužnost pripada Ueliju Maureru, aktualnom voditelju Saveznog odsjeka za financije, što je švicarska inačica ministra financija. Od siječnja 2019. na čelu Saveznog odsjeka za pravosuđe i policiju je vijećnica Karin Keller-Sutter, po struci prevoditeljica i srednjoškolska nastavnica.

Za vrijeme kampanje Kolakušić je ustvrdio da se jeftinija država može postići vrlo brzo, ukidanjem 'na prvom zasjedanju Sabora deset ministarstava, parafiskalnih nameta i financiranja općina, ali ne i izravnim ukidanjem samih općina te zabranom u potpunosti bilo kakvog financiranja stranaka i njihovih satelita iz državnog i lokalnog proračuna'.

Prema riječima profesora Ivana Koprića, usporedba sa Švicarskom nije najsretnija jer je tamo po Ustavu iz 1874. uspostavljeno sedmeročlano predsjedništvo konfederacije koje je zbog hitnih potreba tijekom Drugog svjetskog rata i kasnije preuzelo određene izvršne funkcije, ali to nikad nije postala vlada.

'Sa Švicarskom se ne možemo uspoređivati baš ni po čemu. A za promjenu broja ministarstava u Hrvatskoj prvo je potrebno osvojiti potrebnu većinu u Saboru. Tek onda ćemo vidjeti koliko će se od toga htjeti i moći realizirati. Dobro znamo da se izjave političara prije i poslije izbora znaju razlikovati i da oni vrlo brzo kad se suoče sa stvarnošću počnu odustajati od ideja koje su zastupali u predizbornim kampanjama', podsjeća Koprić.

'To je pitanje vremena, a ne volje'

Kaže da je Kolakušićeva ideja o rezanju broja ministarstava usmjerena onim biračima koji su opravdano nezadovoljni time što se gotovo ništa ne radi po pitanju reforme javne uprave, ne samo u mandatu sadašnje Vlade, nego i puno prije toga. 'Izuzev nešto malo pomaka, u posljednjih 30 godina nije baš bilo nekih pozitivnih promjena', konstatira Koprić.

Što se tiče objedinjavanja funkcija u izvršnoj vlasti, upozorava da je 'jedno htjeti, a drugo moći'.

'Jedno je htjeti, drugo je moći obavljati dvije funkcije u isto vrijeme, pogotovo premijersku i ministarsku, jer je to vrlo zahtjevno; manje-više zemlje idu prema tome da odustanu od toga, ne zato što možda ne bi imali superambicioznih premijera koji misle da bi trebali raditi sve i svašta, nego zato što ne stignu. To je pitanje vremena, a ne volje, a još nikome nije pošlo za rukom produžiti dan s 24 na 48 sati', kaže Koprić, dodajući da Kolakušić teško može održati takva obećanja, sve i kad bi osvojio vlast.

Profesor ističe da je broj ministarstava najmanji problem u reformi javne uprave, pa mu je pitanje o smanjenju tog broja sasvim irelevantno.

'Bitno mi je znaju li uopće ta ministarstva što rade, mijenjaju li politike ovisno o tome što taj dan piše u novinama, zapošljavaju li na fiktivna radna mjesta. To su ključni problemi. A hoće li se posao organizirati u 20 ili 16 ministarstava, manje je bitno. Važnije je da se prilikom svakih izbora ne mijenja organizacija unutar državne uprave jer to stvara stres zbog kojeg ta uprava ne radi nekoliko mjeseci prije i nekoliko mjeseci poslije izbora', upozorava Koprić.

Kolakušić je, međutim, odlučio spojiti sigurnosno-pravosudni aparat jer bi se tako mogao lakše osobno obračunati s korupcijom.

'Možda je on Superman, ali...'

'Čujte, ne znam, možda je on Superman, ali poslovi u državnoj upravi postali su toliko kompleksni da je teško da sad netko poput monarha vodi sve poslove. Veliki je problem to što se ministri premalo bave svojim resorima ili o njima premalo znaju. Pa ni gospodin Kolakušić, budimo realni, ne zna baš previše o nekima od tih resora koje je spominjao', primjećuje Koprić.

Često se govori da je najveći problem u tzv. srednjem menadžmentu, koji svojim snažnim utjecajem stečenim tijekom desetljeća obnašanja posla po ministarstvima i ostalim tijelima državne uprave i lokalne samouprave opstruira provedbu zakona i poslovne procese.

'Ne treba se pouzdati u bombastične izjave bivših ministara, koji su se možda prihvatili ministarske dužnosti s potpunim nepoznavanjem stanja u resoru, da ih je netko bojkotirao. Pa jasno, ako su došli s bijesnim idejama, onda im je to netko trebao i reći. Svuda na svijetu ljudi iz uprave upozoravaju ministre da su neke njihove ideje potpuno neostvarive. To su vrlo često profesionalci s iskustvom, koji su prošli sve edukacije, bili po svijetu i onda im dođe netko tko se jučer počeo baviti politikom i kaže 'ja ću promijeniti cijeli svijet'. Meni je to, oprostite, malo odiozno. Uvijek sam za to da se stvari mijenjaju u skladu sa strukom, poznavanjem stvari na temelju činjenica i podataka, a ne na temelju impresija i izjava koje je netko dao u medijima da bi dobio pokoji glas na izborima', kaže Koprić.

Naravno, on nema ništa protiv Kolakušićevih poruka o iskorjenjivanju korupcije jer Hrvatska stvarno jest država koja ima ozbiljan problem s korupcijom.

'Na tome se ni formalno ne radi dobro ni dovoljno, a kamoli u stvarnosti. Sve to su realni problemi i bilo bi dobro da gospodina Kolakušića netko u tom smislu čuje i da se krene zbivati nešto. No da će on sam to riješiti, to je smiješno. Nitko nije sam riješio probleme cijelog društva; čak ni u jednom selu ne možete sami riješiti problem, a kamoli na razini zemlje članice EU-a, koja je usto vezana brojnim obzirima, ugovorima, procesima, standardima, poslovima, obavezama...', zaključuje Koprić.