Bozanić poručuje da se po Kristovu uskrsnuću događa preobrazba staroga svijeta, u kojem vlada beznađe, u novi svijet koji je, kaže, uronjen u vrelo nepresušne nade.

Zato naš vjernički narod rado slavi Uskrs jer osjeća da bi bez te novosti koju je donio Isus, ostao bez svojega uporišta. Bez Uskrsa utopili bismo se u besmislu življenja. Slavimo Uskrs kako bismo iznova otkrili ono što je trajno urezano u čovjekovo srce. Život na ovoj zemlji ima i smisao i svrhu jer čovjekov život je uvijek hod prema Uskrsu i onda kad se uspješno penje, ali i kad pritisnut brigama pada', poručuje Bozanić u svojoj čestitki.

Da bi vjernici bolje razumjeli veličinu Uskrsa, predložio je da se ne traži obrazloženje uskrsnog slavlja samo u prošlosti, tradiciji i običajima, već u našoj sadašnjosti pogleda usmjerena prema budućnosti.

'Pretpostavljam da bi danas takav pristup u našoj Hrvatskoj neki mogli smatrati presmionim, s obzirom na zapanjujuću prisutnost neizvjesnosti s kojom se susreće suvremeni hrvatski čovjek. Na pitanje 'što će sa mnom biti sutra' bojim se da kod mnogih odgovor, na žalost, stiže ovijen strahom. Hrvatskom odzvanjaju pitanja. Što o sutrašnjici mogu reći stariji kojima je egzistencija ugrožena i zdravstveno i materijalno, a što mladi koji sve teže nalaze posao na početku svojeg životnog osamostaljivanja? Što o sutrašnjici mogu reći nezaposleni, ljudi na rubu siromaštva, preopterećeni na poslu, poljoprivrednici, roditelji? Umjesto da se raduju budućnosti, mnogi sa zebnjom pitaju 'Što će biti sutra', naglašava Bozanić.

Ako je ikad pravo vrijeme za odgovor na pitanje o sutrašnjici, kaže Bozanić, onda je to na Uskrs. 'Ponavljam, sutra slavimo događaj uskrsnuća Isusova koji se već dogodio i koji se za nas trajno događa. Pitam vas, što se događa kada se u životu mijenja perspektiva i kada se umjesto kulture smrti, za životno polazište uzme Uskrs? Dopustite i ovo pitanje: što bi se dogodilo kada bi odgovor na svaku čovjekovu zebnju bila činjenica Uskrsa? Ne bi li naši dani drukčije izgledali? Ne bi li se radost, o kojoj govori papa Franjo, množila u tolikoj mjeri da bi mogla svući turobni veo s prilika u kojima se nalazimo?'

Kaže da ne treba u tumačenju Uskrsa kao životnog polazišta ići ni koraka dalje od onoga što su nam o Isusovu djelovanju ostavili evanđeoski zapisi. 'Isus je taj koji je svojim suvremenicima u brojnim prigodama, i onda kada su najviše strahovali i kada su bili najviše zbunjeni, najavio da će uskrsnuti, pobijediti zlo, spasiti čovjeka. Isus je u potpunosti bio okrenut budućnosti.'

'Učimo od učitelja. Nije li sav Isusov govor o Kraljevstvu božjem upravo govor o uskrsnuću? Čak ni njegovi učenici nisu to odmah razumjeli, to su razumjeli nakon otajstva muke, smrti i u susretu s događajem uskrsnuća. Kad je Isusu u govoru na Gori izgovarao glasovite riječi 'blago siromašnima duhom, blago ožalošćenima, blago gladnima i žednima pravednosti, blago krotkima, blago milosrdnima, blago čestima srca, blago mirotvorcima, blago progođenima zbog pravednosti' znao je da će se ta blaženstva steći u budućnosti, upravo po uskrsnuću. I kada je za svoje tijelo rekao da će biti hram koji će biti razvaljen, a da će ga on treći dan podići, i to je bilo uskrsno obećanje. Predivna li ga Kristova uskrsnoga poučka', poručuje Bozanić.

Govori da Bog po Uskrsu daje šansu izići iz zamke koju mu je zlo smjestilo, a da se ta zamka očituje u tome da se mnogi ljudi uopće boje razmišljati o budućnosti. 'Ili još gore, mnogi strahuju da će sutra biti gore nego danas. Taj strah kao da sve više paralizira hrvatskoga čovjeka, pa i našu domovinu. Mnogi se osjećaju kao u noćnoj mori, kao kad se tijelo, pred naletom opasnosti od straha, ne može pomaknuti. Prozirne li zamke. Uskrs je, međutim, najveći kršćanski blagdan i po tome što čovjeku, koji u njega vjeruje, razbija okove straha. Doslovce u čovjeku razbuktava čežnju, otvara spasonosni koridor, razgoni tminu da bi zasjalo svjetlo nade kojim započinje bolje sutra.'

'Braćo i sestre, ne, nisu to prazne riječi, kao što ni Uskrs nije neostvareno obećanje Isusovo. Ne bojmo se stoga budućnosti dokle god vjerujemo u Kristovo uskrsnuće. Ta vjera, dragi prijatelji, ta sigurna uskrsna nada najbolje je sredstvo koje preobražava našu, često sumornu, osobnu, obiteljsku i domovinsku zbilju. Uskrsna vjera otvara srce Božje milosti koja čovjeka oslobađa od straha i pesimizma. Ako prihvatimo Uskrs kao polazište, naše će odredište postati bolji život, i to odmah, već sada. S tim pozivom, s tom vjerom i s tom nadom, svim kršćanima i svim ljudima dobre volje želim sretan i blagoslovljen Uskrs. Isus je uskrsnuo i sve ljude pozvao na novi život. Svima sretan Uskrs!', stoji u poruci kardinala Bozanića.