'Strancima ne iznajmljujemo'. Tako je jedan stanodavac dao do znanja Aysegül Acar (ime promijenjeno) da nema ni najmanje šanse da bi mogla potpisati ugovor o najmu za željeni stan. Aysegül je prije 30 godine došla iz Turske i u Bonnu se osjeća kao kod kuće - sve dok joj ne ustreba stan.

'Dosad sam se tri puta selila i svaki put sam stekla loša iskustva. Ja sam za njemačke stanodavce zbog svog prezimena, naglaska i izgleda jednostavno nepoželjna podstanarka', kaže Aysegül.

Većina useljenika u Njemačkoj, kako je to pokazalo istraživanje iz 2011., osjeća se diskriminiranim kad je u pitanju potraga za stanom, piše DW

Njemačka je zemlja podstanara. Više od 50 posto građana ne živi unutar vlastita četiri zida, a u većim gradovima je taj omjer još očitiji: osam od deset građana žive kao podstanari. Stanodavci mogu birati između nekoliko desetaka potencijalnih kandidata, a pri selekciji otpadaju oni 'manje atraktivni': samohrani roditelji, nezaposleni, studenti i - stranci. Često je međutim porijeklo jedini kriterij.

'Muslimani, pogotovo žene s vidljivim obilježjima poput marame, ili Afrikanci su najčešće žrtve diskriminacijske selekcije', kaže Birte Weiß iz savjetodavnog ureda Basis&Woge.

Za 'gospodina Schultza' je stan slobodan

Aysegül je dugo vjerovala da nije njezino porijeklo problematično, nego da jednostavno ima peh. No pravi razlozi su izišli na vidjelo tek kada je njezin sin došao na jednu ideju.

'Nakon što me je iznova jedan stanodavac telefonski odbio, kladila sam se sa sinom. Njegov njemački je čist i bez naglaska i nagovorila sam ga da nazove istog stanodavca nekoliko minuta kasnije. I da se predstavi kao 'gospodin Schulz'. I kad tamo: stan je odjednom postao slobodan a 'gospodin Schulz' je čak dobio i termin', priča Aysegül.

Moguće je, naravno, tužiti stanodavca, no to često stoji na vrlo klimavim nogama. I to unatoč vrlo jasnoj zakonskoj osnovi i podršci ureda protiv diskriminacije.

Više o toj temi možete pročitati ovdje