Pod utjecajem strave i užasa, djeca postaju plašljiva i nervozna. Osim toga, gotovo u svim ovim romanima i pričama iznosi se ono što nije istinito i stvarno, pa već i radi toga štetno utječe na djecu, najozbiljnije su raspravljali učitelji okupljeni na predavanju 1936. godine u zagrebačkom Učiteljskom društvu. Doista, veći dio proteklog stoljeća strip je između školskih zidova doživljavan kao smetnja i kvaritelj mladeži uslijed svoje tobožnje trivijalnosti i  banalnosti. Sid Vicious je i javno priznavao da čita samo stripove, a koji je roditelj djetetu htio sudbinu izrezanih prsa i heroinske ovisnosti? 
Ipak, novi milenij donio je i određeni zaokret. Nikada ranije nije bilo moguće provesti projekt poput npr. Hrvatski velikani - edukativni strip,  kroz kojeg su život i djelo znamenitih hrvatskih povijesnih ličnosti prevedene u jezik stripa, a potom sve pohvali i ministar tvrdeći - najvažnije da do djece dođe znanje, a strip to može učiniti mnogo ležernije od udžbenika povijesti! Gospodu iz 1936. pokosio bi trenutni infarkt!

Martin Mystère i divergentno mišljenje

Uvođenje stripa u nastavu je pokrenuto, ali je definitivno podcijenjeno. Pronalaženje njegove svrhe, iskorištavanje mogućnosti i predstavljanje privlačnosti prepušteni su stihijskom entuzijazmu pojedinaca, a ukoliko Profesor s velikim P s 'djetinjarijama' ne želi imati posla, sudbina stripa je zapečaćena - pod klupu! Zbog narativnog i jezičnog elementa strip eventualni legitimitet najčešće stječe u nastavi hrvatskog jezika, u čemu treba vidjeti i zasluge jezikoslovca Stjepana Težaka koji ni na tren nije dvojio: U svakom slučaju, strip se bar kao nastavni izvor mora naći u odgojno-obrazovnom procesu, a nastava gramatike i pravopisa u suvremenoj školi ne može se više zasnivati samo na književnim i, eventualno, publicističkim tekstovima. Mora obuhvatiti sva priopćajna sredstva koja se služe riječju: strip, radio, film, televiziju, kompjutor. 

Osim uočenih vrijednosti stripa za poboljšanje jezične izražajnosti, zabavnije prenošenje inače dosadnih informacija ili zaigran sat likovne kulture na kojem se izrađuju vlastite priče i crteži, stripovi kognitivni razvoj određuju na puno dubljoj i važnijoj razini. Vjerujemo tako da npr. klasik poput Martina Mystèrea, ukoliko se konzumira na odgovarajući način, oblikuje kognitivne sposobnosti upravo ključne za 21. stoljeće! Pa kako to, reći će zabrinuti dušobrižnik poznavajući Martinovo koketiranje s paralelnim svjetovima i letećim tanjurima, isprepletenima s gomilom netočnih povijesnih tvrdnji. Lijepo ga posjednite (uputili smo već na opasnost od infarkta kod zatvorenijih pojedinaca) i objasnite:

1.  Pustolovine 'detektiva nemogućeg' često se temelje na alternativnoj povijesti čija baza je, pučki rečeno, 'što-bi-bilo-kad-bi-bilo' spekuliranje, a učenije kontrafaktualno razmišljanje. Igranje uzrocima i njihovim posljedicama potiče spekuliranje o mogućim ishodima, a time  i odlučivanje u konkretnim izazovnim situacijama. Čak i psiholozi tvrde da kontrafaktualno razmišljanje potiče motivaciju.

2. Zapleti Martinovih zadataka, uostalom, kao što i njegovo ime kaže, pravi su misteriji. Zajedno s detektivom rješava ih i čitatelj, a ono što ga razlikuje od klasičnih kriminalističkih romana je da je praktički svako rješenje moguće! Divergentno razmišljanje čini jedan od temelja kreativnosti, a njezinu ulogu za stvaralaštvo i poslove ovog desetljeća, vjerujem, nije potrebno previše objašnjavati.

3. Uvid da iza zadane, očima jednostavno dostupne stvarnosti, postoje često i nezamisliva rješenja stvorio je temelj intelektualnog procvata čovječanstva. Bez sumnje u svakodnevne pojave i općeprihvaćene stavove nikakav napredak i nova znanja nisu mogući, a pojedinci spremni za njihovo rušenje zlata vrijede. U učionici želimo provokativne sumnjičavce poput Martina, a ne robote i prazne kutije koje punimo kao rezervoar.  

Kako će alfa generaciju dočekati još umreženiji, tehnologiziraniji i ubrzaniji svijet, osovina njihovih sposobnosti neće biti samo poznavanje sadržaja (uostalom gotovo 'sve'  i danas 'zna' Google, kako obično volimo reći), već umijeće stvaranja novog i pronalaženja neotkrivenog. Naravno, na svakome je da izabere sebi svrsishodniju strip materiju, a ponude ne manjka.

Tablet ispod ili na klupi?

Ipak, ni u kontekstu stripa u školi ne možemo potpuno pobjeći od tehnologije. Tek što ostvaruje pravo izlaska iz ilegale, ispod školske klupe nad strip se nadvija 'crna sjena'. Već današnji, a kamoli 'alfa' učenici, papir doživljavaju arhaičnim, dosadnim i odbojnim, pa će ga generacije koje odrastaju uz virtualne svjetove i 3D odbaciti brže nego zbirku iz matematike. Prošla godina donijela je trunku svjetla na horizontu - tablet računala s čijom pojavom su uslijedile nove razine rasprave o budućnosti stripa u digitalnom svijetu. 

Zaredale su i super atraktivne aplikacije Marvela, DC-a, Booma!, IDW-a, čak i Biblije u obliku stripa! Iako tradicionalne kolekcionare pojava digitalizacije smeta jer vole vidjeti svoju kolekciju opipljivom na polici, vjerujem da će ulaskom tablet računala u učionice strip dobiti nikad u povijesti doživljenu priliku za potpuno ravnopravno nadmetanje s klasičnim sadržajima! Po prvi puta na napravi koje će pohranjivati desetine udžbenika i 'bilježnica' ravnopravnu koegzistenciju pronaći će i strip jer će prestati postojati kao neobičan sadržaj po koji je tek potrebno otići u knjižaru ili kiosk - tko ga bude trebao i znao koristiti, bit će mu odmah 'nadohvat ruke'!

U filmu Imam 2 mame i 2 tate mali Đuro tijekom sata ispod klupe čita Maurovićev Povratak starog mačka, a takvi su prizori postali dio retromanije.  No već su prošle godine donijele prve učenike koji na diskretno zaklonjenim smartphoneima čitaju i prstom kližu po strip verziji Do Androids Dream of Electric Sheep?. Na inovativnim i vrijednim pojedincima je da dolazak za strip još pogodnijih tableta ne ostane samo beskorisna zabava sa skupom igračkom, jer inače će i rubrike za jedinicu iz zalaganja  postati premale... Naravno, bude li papirnatog imenika.