Oštećena policajka preuzela je kazneni progon protiv svog kolege nakon što je vukovarsko Državno odvjetništvo odbacilo kaznenu prijavu, pozivajući se na pravnu praksu i shvaćanje po kojem je riječ samo o prekršaju budući da se spolno uznemiravanje dogodilo samo jednom, a da bi postalo kazneno djelo trebalo bi se ponavljati.

Tužiteljstvo je potom podnijelo optužni prijedlog Prekršajnom sudu u Vukovaru, ali ga je odlučilo prekinuti jer je policajka odlučila sama preuzeti kazneni progon.

No, Općinski sud u Vukovaru nepravomoćno je oslobodio policajca uz obrazloženje da se radilo o samo jednom događaju i žrtvi dosudio troškove suđenja pa je ona odustala od prava na žalbu, strahujući da će i viši sud osloboditi napasnika te da će njoj samo porasti sudski troškovi.

Odvjetnica koja se bavi zaštitom ljudskih prava Sanja Bezbradica Jelavić izjavila je Hini kako je oštećena u konkretnom slučaju stavljena u poziciju da sama zastupa optužbu koju je trebalo zastupati Republika Hrvatska, odnosno Državno odvjetništvo.

Sustav zakazao

„Okolnost da je Državno odvjetništvo odbacilo prijavu podnositeljice pokazuje da je sustav zakazao u fazi kada je trebao preuzeti progon i zaštititi oštećenicu te na taj način poslati poruku u odnosu na konkretan slučaj, a i generalno”, kazala je Bezbradica Jelavić.

Oštećenica je po njezinim riječima dovedena u poziciju da je sama morala preuzeti kazneni progon što je izuzetno tegobna situacija za žrtvu kaznenog djela.

Odvjetnica smatra da je pravosudni sustav zakazao donošenjem oslobađajuće presude jer je pogrešno primijenio materijalno pravo pri čemu je sudac pogrešno protumačio propis.

Drži da su u tom slučaju oštećenoj policajki povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Europskom konvencijom o zaštiti ljudska prava jer postupak nije proveden pravično. Je li došlo do povrede pravičnosti postupka pitanje je o kojem može ocjenjivati Ustavni sud, kazala je.

Predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa smatra međutim da policajka nema pravo na ustavnu tužbu jer nije iscrpila sve moguće pravne lijekove, odnosno pravo na žalbu, što je po njegovom mišljenju trebala učiniti odvjetnica (Željka Mance) koja ju je zastupala u prvom stupnju.

„Veliku odgovornost snosi odvjetnica koja nije iskoristila mogućnosti procesnog zakona što je suština zastupanja. Ako žalba nije izjavljena onda bi se trebalo smatrati da si zadovoljan s presudom, ali ovo je poseban slučaj gdje je stvar dovedena dio apsurda”, rekao je Sessa.

Zaključio je da je odvjetnica grubo pogriješila što nije podnijela žalbu. „Mogla je tražiti oslobađanje plaćanja pristojbe, moglo se na stotine načina tražiti da stranka ne bude izložena nepotrebnom trošku, ali to je sve trebalo napraviti i onda bi znali na čemu smo, a ovako je to ostalo visiti u zraku.

Otvoreno suđenje

Osvrćući se na sudski postupak, Sessa kaže da je trebalo pokazati više senzibiliteta.

„U svakoj stvari treba koristiti pravni razum, a ne ići utabanim stazama u svakom slučaju. Hodati utabanim stazama je u načelu dobro ali ponekad postoje okolnosti kad se treba od te utabane staze odmaknuti. Ono što je za suca tu važno je da kaže - znam za tu praksu ali u ovoj situaciji se ne može primijeniti iz tog i tog razloga, to je suština suđenja.”, zaključio je Sessa.

Objasnio je da se policajki ispričao iako nije sva greška na sudu jer smatra da je to jedino što se može učiniti u takvoj situaciji u kojoj oštećena nije izjavila žalbu. „Možda je gospođa dobila barem malu satisfakciju, barem se nadam”, rekao je.

Pravni stručnjak Josip Kregar ocjenjuje Sessinu izjavu neprimjerenom jer se time prilično jasno određuje na kojoj će strani sud biti i to prije nego što su mu predočeni svi elementi slučaja, a zadatak, dužnost i pravo predsjednika Vrhovnog suda je uvijek braniti nezavisnost suda od pritiska javnosti.

Đuro Sessa na te primjedbe kaže da Vrhovni sud ne može utjecati na taj postupak jer je to pravomoćna presuda protiv koje nema nikakvog pravnog tijela a isprika je bila ponukana objavom ustavnog suca Gorana Selanca koji je pokazao kako je uloga suca da ocjenjuje i važe svaki slučaj posebno i da mehanički ne primjenjuje propise i sudsku praksu.

Kregar pak kaže da, ako je stvar riješena pravomoćno, njegova izjava dolazi kao alibi za pogrešku, a ako postupak može teći i dalje, na primjer pred Ustavnim sudom, onda je to prejudiciranje odluke.

Sud po njegovim riječima mora biti otporan na pritiske javnosti i držati se prema zakonu tako da se ničim ne može dovesti u pitanje njihova nezavisnost. Razumije, kaže, potrebu da se poštuje građanska pristojnost, ali tu se ipak radi o presudi.

Za medije koji su upozorili na taj slučaj Kregar kaže da su odigrali pozitivnu ulogu.

Suđenje i sudski postupak je otvoren za javnost, mi imamo suđenje, a ne inkviziciju. Suđenja moraju biti takva, zaštita postoji samo za maloljetnike, državne tajne itd. Ta otvorenost poziva, a ne da ograničava medije u prikazivanju i komentaru slučaja, zaključio je Kregar.