Ukrajina, Sirija, optužbe o ruskom miješanju u američke izbore: posljednjih godina sporna mjesta između Washingtona i Moskve samo su se povećavala, ali dobar dio pažnje bit će usmjeren i na osobni odnos dvojice čelnika.

SAD optužuju Rusiju da vojno podupire proruske separatiste u Ukrajini u njihovom sukobu s ukrajinskim snagama na istoku zemlje, što je Rusija uvijek demantirala.

Ipak Trump je u više navrata imao dvosmislene izjave oko aneksije Krima, te Europljani strahuju da bi on mogao priznati rusku aneksiju kako bi poboljšao odnose s Moskvom. 

EU stalno ističe načelo o nepriznavanju nezakonite aneksije

Što se tiče Sirije, napadi SAD-a i saveznika na snage režima u travnju 2017. i travnju 2018., nakon kemijskih napada koji se pripisuju snagama Bašara al Asada, razbjesnili su Moskvu.

Washington je pomalo smanjio umiješanost u sirijski sukob i koncentrirao se na Islamsku državu, ostavljajući slobodno polje Moskvi koja vojno intervenira na strani sirijskog režima od 2015.

Odnosi Washingtona i Moskve pogoršali su se otkad je došao na vlast Donald Trump zbog optužbi za rusko miješanje u američku predsjedničku kampanju 2016..

Rusija od početka niječe odgovornost. Washington jamči da će predsjednik za susreta u Helsinkiju jasno reći Putinu da je 'potpuno neprihvatljivo da se miješa u naše izbore'.

Do sastanka dolazi nakon što je Trump prilično uzburkao summit NATO-a, održan u srijedu i četvrtak, oštro napavši Njemačku i ostale saveznike zbog premalog izdvajanja za obranu i trgovinskog deficita koji SAD ima s Europom.

Putin je na vlasti već 18 godina u Rusiji, bilo kao predsjednik ili premijer, upoznao je četiri američka predsjednika - Billa Clintona, Georgea W. Busha, Baracka Obamu i sada Donalda Trumpa, ali pokušaji da se ostvare bolji odnosi dviju država nikad nisu potrajali.

Kada se radi o temperamentima, američki i ruski šef države ne mogu biti različitiji.

Dok Trump nema dlake na jeziku, Putin nikada nije u javnosti uhvaćen nespreman i rijetko pokazuje emocije.

Slični su po tome što preferiraju nenadane jednostrane odluke pred dugim pregovorima u međunarodnim institucijama, a obojica su obećala svojim državama vratiti važnost.

Povijest Helsinkija kao mjera pregovora nuklearnih sila

Finska prijestolnica Helsinki u kojoj će se sastati Trump i Putin ima bogatu povijest iz vremena Hladnog rata kao mjesto za pregovore između nuklearnih sila. Takvu ulogu Finska ima zbog svoje neutralnosti.

Godine 1975. SAD i Rusija, odnosno Sovjetski Savez, potpisali su zajedno s još 33 države sporazum o smirivanju hladnoratovskih napetosti.

Poznat kao Završni sporazum iz Helsinkija, dokument je potpisan na sigurnosnoj konferenciji na kojoj je bio američki predsjednik Gerald Ford i sovjetski vođa Leonid Brežnjev.

Završni dokument Konferencije o europskoj sigurnosti i suradnji, potpisan 1. kolovoza 1975. u Helsinkiju, zaključio je 32 mjeseca dugi proces pregovaranja i usuglašavanja kako bi se smanjile napetosti između sovjetskog i američkog bloka.

Završnim sporazumom je potvrđen status quo u Europi uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata, te priznata nepovredivost granica. 

Drugi važan susret američkih i sovjetskih čelnika u Helsinkiju dogodio se 1990. kada se George Bush sastao s Mihailom Gorbačovom zbog iračke invazije na Kuvajt koja je kasnije dovela do američke intervencije i prvog Zaljevskog rata.

Bill Clinton susreo se 1997. u glavnom gradu Finske s Borisom Jeljcinom kada su dvojica predsjednika razgovarala o proširenju NATO-a na baltičke države. Upravo na tom sastanku Clinton je pozvao Rusiju da se priključi skupini G7, koja je tako bila postala G8.

U međuvremenu, Rusija je isključena zbog poteza i akcija u Ukrajini.