Ovajmjesec neće biti dobar za suradnju Srbije i Hrvatske ni na kojem planui razini. Politički su se odnosi naglo počeli hladiti prije mjesec-dva,iz razloga nedovoljno razumno objašnjivih. Srbijanski ministar vanjskihposlova, mladi i nedovoljno predvidljivi Vuk Jeremić zaletio senekoliko puta u krivome smjeru, što je izazvalo odgovarajuće reakcije shrvatske strane, pa se cijela priča vratila na inerciju uvjetnihrefleksa iz prošlosti.

Zategnutost kulminira ovih dana povodom odluke Međunarodnog sudapravde u Den Haagu da se proglasi nadležnim u tužbi Republike Hrvatskeprotiv Republike Srbije, kao države sljednice prethodnih dvijuJugoslavija i jedne 'državne zajednice' SCG. Tu je, kao i obično, vragodnio svaku pamet, pa su reakcije s obje strane postale histerične.

U Srbiji se prijeti protutužbom koja bi trebala obuhvatiti i Drugisvjetski rat, a ekstremno desne šovinističke stranke spominju čak i'početak genocida nad Srbima iz 1896. godine' i slične bedastoće. 'Kadse barjak razvije, sva je pamet u trubi', veli stara židovskaposlovica.

'Neka se predsjednici Tadić i Mesić i premijeri Cvetković i Sanadersvađaju do mile volje, ali pustite nas, policajce, da radimo!' rekao mije prije nekoliko dana jedan od načelnika kriminalističke policije uPolicijskoj upravi beogradskoj. Riječ je bila, između ostalog, otraganju za bjeguncima u 'slučaju Pukanić'.

Unatoč raznim spekulacijama i nagađanjima, ta dvojica – Željko Milovanović i Bojan Gudurić– u bijegu su i dalje. Spominjala se Crna Gora, ovih se dana spominje iKosovo, ali ništa od toga nije pouzdano, jer da je – ne bi sespominjalo. Dvije su okolnosti vjerojatne, pače sigurne: bjegunci imajunovaca (da je drugačije, ne bi Milovanović u Doboju olako ostavio tihnekoliko desetaka tisuća eura); imaju i solidne lažne papire, što –nažalost – na ovim našim terenima nije nikakvo čudo. Posljednja stvarkoja je policijama u regiji trebala jesu političke svađe: uvijek će senaći neki nadobudni 'domoljub patriot' da upita zašto 'u ovometrenutku' ('ovaj trenutak' argument je koji pali još iz komunističkihvremena) vi surađujete sa 'četnicima ustašama'.

Nešto se slično dogodilo policijskim sindikatima Srbije i Hrvatske. Dečki su se nedavno (16. studenog) našli u Beogradu: Policijski sindikat Srbije (PSS) i Sindikat policije Hrvatske (SPH)sastali su se radi prenošenja dragocjenog hrvatskog iskustva skolektivnim ugovorom, ključnim dijelom i vrhuncem sindikalnedjelatnosti. Srbijanski PSS ima preko deset tisuća članova, više negopreostalih nekoliko sindikata skupa; relativno je nov, ali je zatoizuzetno dinamičan i poduzetan. S druge strane, hrvatski SPH ima zasobom duge godine junačke borbe za prava policajaca, ali i ostalihdržavnih službenika i namještenika, godine okrunjene kolektivnimugovorom koji se može usporediti s jednim od najpovoljnijih takvihugovora, onim njemačkim.

Ta suradnja je hvalevrijedna: kolege policajci iz iste regije,ljudi koji dijele iste ili slične probleme prirodno će težiti da siuzajamno pomognu. Poslodavac je tako lišen argumenta 'kako oni tamomogu, a vi nećete?'. Riječ je, dakle, o temeljnoj profesionalnoj ikolegijalnoj solidarnosti, makar mi sad rekli još i da sam marksist iljevičar, ali kažite to prvo njemačkim sindikatima državnih službenikai namještenika i stranci SPD u čijim skromnim prostorijama vise Marxoveslike.

Dok su tako dečki razgovarali o kolektivnim ugovorima, neformalnose pojavila i ideja o osnivanju neke labave asocijacije policijskihsindikata u regiji, konfederacije, recimo, koja bi okupila države bivšeJugoslavije, ali i neke susjedne države s kojima dijelimo slične iliiste probleme. Takva regionalna suradnja postoji i u drugim krajevimaEurope i nije ništa novo. Tamošnji policijski sindikati iz susjednihdržava u tom nekom okviru podržavaju jedni druge u zahtjevima iprotestima, i to se smatra normalnim i poželjnim.

Oba ova sindikata – PSS i SPH – svjesni su da postojeće europskekrovne sindikalne asocijacije nemaju mnogo razumijevanja za specifičnuproblematiku jugoistočne Europe; to se, kažu i jedni i drugi, vidi izdonekle olakog odnosa prema ovom dijelu kontinenta. Jedna regionalnakrovna asocijacija policijskih sindikata može se postaviti kaorelevantan partner za buduću suradnju; europske integracije, sporijeili brže, ali neizbježne, dovest će ih sve jednoga dana pod isti krov;zašto ne biti spremni na vrijeme? Cijela je priča, uostalom, bilaostala na razini ideje vrijedne budućeg razmatranja, a u sjeni glavneteme, kolektivnih ugovora. Tako je i spomenuta u priopćenjima dvasindikata, ali su onda na zadnje noge stali dežurni čistunci u Srbiji iu Hrvatskoj: 'Opet prave novu Jugoslaviju!' vrisnuli su jedni;'Udružuju se sa Hrvatima i još hoće da priznaju Kosovo', užasnuli su sedrugi. Naravno da ni jedno ni drugo jednostavno nije istina, aliobjasnite to sada, kad se barjaci razvijaju, a trube ječe.

Sve dok traje ta kobna kombinacija 'Jasenovac-Bleiburg' u svimsvojim varijetetima, uključujući i ove najnovije, a ta kombinacija radijedino i isključivo u korist kriminalaca i ratnih zločinaca, nema namabudućnosti.

Prethodni članak: Zajednički neprijatelj Srbije i Hrvatske