Proizlazi da je više od devet posto pristupnika na višoj razini odustalo ili ostvarilo nula bodova na eseju. Prosječan broj bodova na A razini bio je 23,56 od mogućih 40.

Na osnovnoj B razini situacija je još lošije. Od 2667 učenika 91 nije predao esej, a njih 355 dobilo je nula bodova. Ukupno je čak 16,7 posto onih koji su odustali ili ostali bez ijednog boda. Prosječan broj bodova na B razini je 19,88.

Probni esej učenici su pisali s računala iz svojih domova. a na obje razine zadatak je bio usporedni esej - za A razinu Sofoklova "Antigona" te "Posljednji Stipančići" Vjenceslava Novaka, a na osnovnoj, B razini "Zločin i kazna" F. M. Dostojevskog te također "Posljednji Stipančići".

Esejima nisu dodijeljene ocjene, nego bodovi prema pojedinim sastavnicama vrednovanja. Pristupnici ocjenu iz eseja ne dobiju ni na pravoj maturi, nego se bodovi zbrajaju s bodovima iz ispita hrvatskog jezika, testa iz književnosti i jezika, i na temelju zbroja tih bodova oblikuje se konačna ocjena, ističu iz Ministarstva obrazovanja.

Učenik tako na pravoj maturi na eseju maksimalno može dobiti 40 bodova, što je udio od jedne trećine u konačnoj ocjeni iz tog predmeta, a na testu iz književnosti i jezika maksimalno 80 bodova. Drugim riječima, na državnoj maturi ove godine na ispitu iz hrvatskog jezika nitko neće moći pasti ako loše napiše esej, no rezultat iz eseja utjecat će na ocjenu iz hrvatskog jezika.

Naime, ove je godine ukinut zaseban minimalni prag za prolaz na eseju, nakon što je praksa u protekle dvije godine, prema kojoj su za prolaz zasebno vrednovala dva dijela ispita, test i esej, dovela do masovnih padova iz hrvatskog jezika.

Probni esej ovogodišnjim maturantima neće ni na koji način utjecati na zaključnu ocjenu iz tog predmeta, nego mu je cilj da učenici dobiju povratnu informaciju na čemu bi trebali poraditi kako bi na stvarnoj maturi bili što uspješniji.

Iz Ministarstva kažu kako su, tradicionalno, među sastavnicama koje se vrednuju učenicima najzahtjevniji bili poznavanje i razumijevanje polaznog testa (predstavljanje epohe, interpretacija polaznog teksta, portretiranje likova, usporedba polaznih tekstova i slično), kao i upotreba hrvatskog standardnog jezika (pravopisna, morfološka, sintaktička i leksička točnost), piše Jutarnji list.