Švedska, model države blagostanja i jedno od najpoželjnijih svjetskih utočišta azilanata, sve manje je 'obećana europska zemlja'. Šveđani, koji i danas uživaju u iznadprosječnom životnom standardu - čak 30 posto višem od EU prosjeka - moraju se nositi s činjenicom da upravo njihova zemlja bilježi najveći porast nejednakosti stanovništva među svim razvijenim državama u posljednjih 25 godina
Svibanjski sukobi imigranata i policije u predgrađima Stockholma odjeknuli su u europskim medijima kao posljedica smanjivanja uloge države u modelu koji su do 90-ih odlikovala izdašna socijalna davanja. Rezanje povlastica bilo je odgovor na financijsku krizu početkom 90-ih godina, kada je zaposlenost pala za gotovo 10 posto, a stvoren je i golemi vanjski dug. Kriza je poslužila i kao okidač za ulazak u Europsku uniju, kojoj se Švedska priključila 1995. godine, nakon referenduma s tijesnim ishodom od 52:48.
Danas je čak 15 posto stanovnika Švedske rođeno u inozemstvu, a nezaposlenost među njima je više nego dvostruko veća u usporedbi s rođenim Šveđanima. No i takva Švedska, u kojoj na valu straha od imigranata raste antiimigracijski pokret, mnogima je i dalje nedosanjani san. Uz još uvijek natprosječan sustav socijalne skrbi i najveću cijenu sata rada u Europi (39 eura bruto, u odnosu na 8,7 eura u Hrvatskoj), ne iznenađuje što će do kraja godine, kako se procjenjuje, u toj četvrtoj po veličini europskoj zemlji sa 9,5 milijuna stanovnika, azil zatražiti više od 50.000 ljudi.
Državljani Hrvatske od 1. srpnja mogu preseliti u Švedsku i početi raditi bez ikakve dozvole, a boravak će morati prijaviti jedino ako se na švedskom dijelu Skandinavskog poluotoka odluče zadržati dulje od tri mjeseca. Švedska je ostala vjerna praksi bezrezervnog otvaranja tržišta rada novim članicama EU-a, kao jedina zemlja koja je to učinila nakon ulaska 10 novih članica 2004. te Bugarske i Rumunjske 2007. godine. Većina starih članica EU-a tada uvela je ograničenja za radnike iz novih zemalja.
I hrvatske tvrtke, poput Podravke koja je pokazala veliki interes za izlazak na švedsko tržište, dobrodošle su u tu skandinavsku zemlju, u kojoj sigurno neće biti izložene višegodišnjem birokratskom mučenju kakvo je u Hrvatskoj iskusio najveći svjetski proizvođač namještaja - Ikea. Za razliku od tog švedskog giganta, čije je otvaranje pomaknuto na proljeće 2014, u Hrvatskoj već gotovo dva desetljeća uspješno posluje Ericsson Nikola Tesla. Prosječni hrvatski potrošač redovito hodočasti u modni raj H&M, a svoje klijente u Hrvatskoj našli su i švedski mobilni operater Tele2, kao i zaštitarski div Securitas. Švedski izvoz u Hrvatsku triput je veći od uvoza, a Šveđani su zainteresirani u ulaganja u cijelom nizu sektora, kao i za kupnju hrvatskih brodova.
Poslovnu i životnu filozofiju Švedske utjelovljuje osnivač Ikee, 87-godišnji milijarder Ingvar Kamprad, koji kupuje na rasprodajama i putuje u ekonomskoj klasi. Elitizam u Švedskoj još uvijek spada u domenu političke nekorektnosti, pa se i najveće tamošnje zvijezde vole prikazivati tek kao dobri susjedi. Kampradova reputacija ozbiljno je, međutim, uzdrmana nakon što je otkriveno da je za vrijeme Drugog svjetskog rata bio član profašističkog Novog švedskog pokreta, što je sam ocijenio 'najvećom pogreškom u životu'.
Iako je u ratu bila službeno neutralna, Švedska je surađivala s Hitlerovom Njemačkom, koju je opskrbljivala čelikom, a poneki mladi Šveđanin priključio se nacističkim SS jedinicama u invaziji na Ruse u operaciji Barbarossa. Skandinavski pakt došao je do izražaja 1939. kada je Sovjetski Savez napao Finsku, a tisuće borbenih Šveđana stavilo se na raspolaganje susjedima u obrani od okupatora. Iako je Švedska danas izvoznica oružja, još uvijek je formalno odlikuje vojna nepristranost, pa nije postala članica NATO-a.
Skandinavska država koja dijeli kopnenu granicu Norveškom i Finskom, mostovnu s Danskom te morsku s čak šest zemalja - Estonijom, Latvijom, Litvom, Poljskom, Njemačkom i Rusijom - ima i svoju kolonijalnu povijest: prva kolonija bila je na području današnjeg Delawarea na istočnoj obali SAD-a, a posljednja karipski otok Sveti Bartolomej, tadašnje sjedište trgovine robljem, koji je prodan Francuzima krajem 19. stoljeća.
'Otac domovine' je kralj Gustav I, rođen kao Gustav Eriksson iz plemićke obitelji Vasa. On je u 16. stoljeću izborio samostalnost od Kalmarske unije koja je objedinjavala Norvešku, Dansku i Švedsku. Naložio je prevođenje Biblije na švedski, nacionalizirao svu imovinu Katoličke crkve i utemeljio luteransku Švedsku crkvu, s kojom je dodatno osnažio svoju vladavinu.
Švedska je danas poznata kao država europskog sjevera koja je iznjedrila planetarno popularnu grupu ABBA, domovina neprežaljenog premijera Olafa Palmea, kojeg je na cesti ubio nepoznati atentator, prva monarhija na svijetu koja je uvela nediskriminirajuću primogenituru - tron osvaja najstarije monarhovo dijete, neovisno o spolu, zemlja preminulog aktivističkog novinara i autora kriminalističkih romana iz megauspješne trilogije Stiega Larssona, hladni krajolik oblikovan kroz čuveno urbanističko planiranje i funkcionalni dizajn, postojbina podzemne željeznice koja slovi za najdužu umjetničku galeriju na svijetu - ukratko, zemlja koja fascinira kako prirodnim ljepotama, tako i društvenim razvojem.