Iako su nosači aviona papreno skupi za izgradnju i još skuplji za uporabu jer ih mora pratiti čitava flota, te plovne megagrađevine i dalje se smatraju najboljim pokazateljima oružane moći velesila. No vojni analitičari smatraju da bi ti ploveći gradovi vrijedni desetke milijardi dolara u ozbiljnijem sukobu odmah završili na dnu. Stoga se postavlja pitanje - zašto Sjedinjene Države, Rusija, Velika Britanija, Kina i Indija najavljuju izgradnju novih nosača
U svijetu trenutno plovi tek 20 nosača aviona, od toga čak 10 koji plove pod američkom zastavom, a upravo bi iz škvera u Newportu u američkoj saveznoj državi Virginiji već iduće godine trebao isploviti najveći nosač aviona koji će nositi ime 38. predsjednika SAD-a Geralda Forda
Prema najavama iz Pentagona, novi nosač istoimene klase nosača aviona pridružit će se američkoj mornarici do kraja veljače 2016. te će sa svojih 332 metara dužine i istisnine od 100.000 tona biti najveći dosad izgrađeni nosač koji će svojim tehnološkim inovacijama zasjeniti dosadašnju klasu nosača Nimitz te će zamijeniti USS Enterprise.
Prema nekim najavama, u spomenutom brodogradilištu do 2058. godine izgradit će se još 10 nosača, što je pouzdan znak da najjača vojna sila na svijetu ne odustaje od širenja flote super nosača ispod čijih se poletno-sletnih paluba krije do 75 aviona. Novi nosač čija ukupna cijena premašuje 13 milijardi dolara generirat će čak tri puta više energije potrebne za rad novog elektromagnetskog sustava za lansiranje aviona. Tim novim sustavom za 25 posto bi se povećao broj polijetanja te će zamijeniti zastarjeli parni sustav za katapultiranje. Budući ponos američke mornarice bit će opremljen i novim laserskim sustavom za presretanje raketa, poboljšanim multifunkcionalnim radarom i dodatnim spremištima za gorivo. Zbog svih poboljšanja u odnosu na prethodnu klasu, novi nosač će znatno reducirati broj članova posade i to do 25 posto.
POTREBA ILI BACANJE NOVCA
Izgradnju novih nosača, unatoč svim poboljšanjima, vojni analitičari smatraju nepotrebnim bacanjem novca i isključivo pokazateljem vojno-pomorske moći bez opravdanog temelja. Izgradnja tih grdosija u budućnosti, prema dobro upućenim stručnjacima, nepotrebna je ako se zna kako se poboljšavaju operativni radijusi zrakoplova te se razvijaju dalekometne protubrodske krstareće rakete koje izravno mogu zaprijetiti nosačima unatoč svoj sili flote koja prati jedan nosač.
Dario Kuntić, član Instituta za europske i globalizacijske studije i voditelj Odjela za međunarodnu politiku, sigurnost i diplomaciju međunarodne znanstvene organizacije Politea, smatra kako izgradnja novih klasa nosača aviona nije ništa do pokazivanja mišića.
'Velesile poput Sjedinjenih Država, Rusije i Kine odlučuju se na gradnju nosača isključivo radi demonstracije moći u vrijeme napetih odnosa i prijetnje prema manjim, znatno slabijim eventualnim neprijateljima. U pravilu, uplovljavanje nosača aviona u krizno žarište sa svom pratećom operativnom grupom od desetak brodova raznih namjena, izgleda impresivno za neprijatelja i to je suštinski i jedini razlog zašto vojne velesile inzistiraju na izgradnji nosača. Naime, više ih vrijedi posjedovati nego koristiti', misli Kuntić.
RUSI NIKAD AMBICIOZNIJI
Poput Amerikanaca slično razmišljaju i Rusi. Naime, Kremlj je donio odluku prema kojoj će graditi novu klasu nosača, većih dimenzija od planiranih nosača klase Ford. Prema podacima koji su procurili iz državnog istraživačkog centra Krylov u Sankt Petersburgu, novi ruski nosač mogao bi 'udomiti' čak stotinu aviona, a planira se izgradnja američkog sustava katapultiranja te odustajanje od dosadašnje prakse zakrivljene poletne piste. Vojni analitičari smatraju kako Rusi kane graditi teške vojne brodove isključivo zbog događaja u Ukrajini i sukoba sa Zapadom.
Pored toga, konstruiranje novog ruskog nosača povezano je s modernizacijom i razvojem morske komponente raketne vojske strateške namjene koju prati modernizacija palubnih lovaca SU-33 i MiG-29K, kao i najava skorašnjeg pojavljivanja palubnog lovca pete generacije. Valja napomenuti kako je jedini ruski nosač u upotrebi 'Admiral Kuznjecov' porinut sada već davne 1985. godine te je upola manji od američkih nosača klase Nimitz te može nositi tek 50 aviona. Dodatni problem za rusku mornaricu leži u tome što su dosadašnji ruski nosači građeni u ukrajinskom brodogradilištu u Mikolaivu te slično brodogradilište zasada ne postoji u Rusiji.
KINEZI U LOVU NA STATUS SUPERSILE
Kina, pak, gradi svoj drugi nosač aviona, što bi, prema procjenama, trebalo potrajati pet godina. Radi se, naime, o prvom nosaču domaće proizvodnje, budući da je prvi kineski nosač Liaoning zapravo ukrajinski brod iz sovjetskog razdoblja kupljen 1998. i preuređen u kineskom brodogradilištu. Točnije, radi se o 'bratu blizancu' ruskog Kuznjecova.
Preuređenje tog nosača je dugo bilo simbol razvoja kineske ratne mornarice te je on uspješno testiran stotinjak puta, uključujući i njegova borbena svojstva tijekom vježbi održanih u spornom Južnom kineskom moru. No nosač za budućnost kineske mornarice bit će plod domaćih ruku. Gradit će tvrtka Jiangsu Shangshang koja inače proizvodi kablove. Novi kineski nosač imat će tri dizala za avione, njegova istisnina trebala bi iznositi oko 80.000 tona, a s njega će polijetati borbeni avioni tipa J-15, protupodmornički helikopteri Z-18 te avioni za kontrolu i rano upozorenje od napada JZY-1.
BAČENE MILIJARDE FUNTI
Od pojačanja svojih flota ne odustaju niti Britanci pa su tako nedavno porinuli nosač HMS Queen Elizabeth na kojem su radili čak 16 godina. Nosač prozvan u kraljičinu čast kada 2020. započne njegovo korištenje, donijet će radikalnu promjenu u opremljenosti Kraljevske ratne mornarice. Na nosač će slijetati višenamjenski vojni avion F-35B Lightning II, dok će prostor za avione biti tri puta veći od onog koji su imali dosadašnji britanski nosači. Prednost od dosadašnjih britanskih nosača biti će i u većoj automatizaciji koja će omogućiti da na brodu bude potreban manji broj mornara. Primjerice, automatizacija će ubrzati sustav dobavljanja streljiva jer će se projektili i bombe za avione naručivati pritiskom na tipku.
Projektili će se prenijeti na platformama koje kontrolira računalo, da bi na kraju stigli do istovarne palube gdje će ih prvi put dodirnuti ruka mornara. Rezultat je da će posao koji je nekad moralo obavljati 200 mornara, sada raditi njih tek 32. 'Kraljici Elizabethi' bi se do 2017. godine iz škvera trebao pridružiti nosač blizanac nazvao po kraljičinom sinu Princu od Walesa. Prema već ustaljenoj praksi, na Otoku je izgradnja nosača izazvala brojne polemike i kritike jer se smatra kako je njihova cijena od desetak milijardi funti novac bačen u vjetar te da su takvi brodovi u potpunosti nepotrebni mornarici koja je odavno izgubila primat vladarice oceana.
