U srcu civilizirane Europe do prije 40-ak godina živjela su djeca koja su, uz državni blagoslov, bila tretirana kao roblje. Tzv. Verdingkinder, djeca koju je država odvajala od obitelji i davala u nove domove gdje su uglavnom bila korištena kao jeftina radna snaga, crna su mrlja povijesti Švicarske, zbog čega se ta država sada javno ispričala žrtvama okrutne socijalne politike, piše Deutsche Welle
'Molim vas od sveg srca u ime švicarske vlade za oprost zbog nepravde i patnje koja vam je bila nanesena. To mračno poglavlje švicarske povijesti ne smije biti zaboravljeno', rekla je švicarska ministrica pravosuđa Simonetta Sommaruga parlamentarcima u Bernu tijekom sjednice posvećene toj temi.
Ostatku Europe zastrašujuće zvuči činjenica da je takva praksa postojala sve do 70-ih godina prošlog stoljeća. Djeca iz obitelji u kojima su vladali alkohol, nebriga ili siromaštvo, ili jednostavno napuštena djeca, davana su 'na skrb' obiteljima, uglavnom na selu. No umjesto topline doma, često traumatiziranu djecu dočekivali su prisilni rad na polju, batine, pa čak i silovanja. Sve do 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća vrlo konzervativno švicarsko društvo (pravo glasa za žene uvedeno je tek 1971) nije imalo pretjerano sluha za patnje najslabijih, podsjeća DW.
'To je bilo vrijeme kada društvo siromašnima jednostavno nije priznavalo pravo na odgoj vlastite djece', kaže Walter Zwahlen, predsjednik udruge Verdingkinder koja okuplja oko 150 žrtava te nehumane prakse.
Sve do početka 20. stoljeća praksa iskorištavanja djece kao radne snage bila je veoma raširena u Europi. Znanstveno su dobro istraženi slučajevi tzv. Schwabenkinder, djece iz siromašnih alpskih predjela, uglavnom Južnog Tirola, koja su kao roblje prodavana u bogatu južnu Njemačku gdje su radila na seoskim gazdinstvima. No nigdje se praksa prisilnog odvajanja djece i prisilnog rada nije zadržala toliko dugo kao u Švicarskoj.
Članak u originalu možete pročitati ovdje
