Sukob između hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića i predsjednika Vlade Andreja Plenkovića u posljednje vrijeme lomi se preko leđa Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sve je otišlo toliko daleko da je poprimilo obrise međunarodnog problema nakon što je predsjednik Milanović zaprijetio da će blokirati pridruživanje Finske i Švedske NATO-u sve dok se ne riješi problem izbornog zakona u Bosni i Hercegovini, kojim bi se tamošnjim Hrvatima trebala zajamčiti ravnopravnost
Svima su puna usta Hrvata u Bosni i Hercegovini, ali o čemu se tu zapravo radi?
Nakon uspostave mira 1995. godine i Daytonskog mirovnog sporazuma, kojim je uspostavljen ustavnopravni okvir Bosne i Hercegovine (Aneks IV. Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini), Hrvati su potvrđeni kao konstitutivan narod. U razdoblju nakon 1995., a osobito nakon 2000. godine, došlo je do postupnih promjena u izbornom zakonodavstvu Bosne i Hercegovine, prvenstveno djelovanjem visokih predstavnika međunarodne zajednice u BiH, što je dovelo do narušavanja konstitutivnosti, suverenosti i jednakopravnosti hrvatskog naroda.
vezane vijesti
Hrvatska politika u Bosni i Hercegovini posljednjih godina stavila je fokus borbe za jednakopravnost na pokušaje izmjene izbornog zakona kojim bi se zajamčilo da tamošnji Hrvati dobiju legitimne predstavnike u državnim tijelima. Ključ je zapravo spriječiti neki budući slučaj Komšić. Kao što je poznato, Željko Komšić već je u tri navrata izabran u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine kao predstavnik Hrvata iz BiH glasovima višestruko brojnih Bošnjaka te ga se među Hrvatima većinski smatra nelegitimnim predstavnikom. Ideja je da se izborni zakon skroji na način da takvo preglasavanje više ne bude moguće u budućnosti. Kritičari takve politike smatraju da se stanje ne bi značajnije promijenilo te da bi išlo na štetu Hrvata izvan područja koja bi po izbornom zakonu bila hrvatska.
Međutim bošnjačke nacionalne stranke, kao i one koje, barem u teoriji, baštine multietnički karakter, ni ne pomišljaju Hrvatima izići u susret izglasavanjem zakona koji bi, prema njihovom stajalištu, pridonio daljnjoj razgradnji države po etničkim principima. Mala je šansa da bi Bošnjaci pristali odustati od svojih političkih ciljeva, a to je što centraliziranija država, u zamjenu za finsko članstvo u NATO-u, osobito jer su i sami već godinama u čekaonici za ulazak u Europsku uniju i NATO. Bošnjački cilj je održavanje statusa quo te uz pomoć međunarodne zajednice, preko visokih predstavnika u BiH, jačanje centralne države.
Bakir Izetbegović, predsjednik vodeće bošnjačke stranke, više puta posljednjih mjeseci istaknuo je da se odnosi između Bošnjaka i Hrvata u Bosni i Hercegovini moraju popraviti, ali konkretnije od riječi nije otišao. Njegova ideja je u osnovi ta da se zatvori front s Hrvatima u BiH kako bi se sva snaga mogla koncentrirati na rješavanje problema s Republikom Srpskom.
Hrvati kao najmalobrojniji konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini osjećaju se obespravljenima. Srbi dominiraju polovicom Bosne i Hercegovine kroz Republiku Srpsku, a koja funkcionira doslovno kao država u državi. Političkim životom Srba u BiH dominira želja za secesijom i što većom samostalnosti od Sarajeva. S druge su strane Hrvati stiješnjeni u Federaciji BiH s višestruko brojnijim Bošnjacima, frustriranima zato što smatraju da kao najbrojniji narod u zemlji trebaju imati znatno veći udio u vlasti. Zbog toga se svaki pokušaj da se Hrvati izbore za više utjecaja dočekuje na nož.
Kao reakciju na obespravljenost, tamošnji HDZ sklopio je savez s Miloradom Dodikom kao branu od bošnjačke prevlasti. Hrvati u BiH tako su se našli u situaciji da blisko surađuju s političkom opcijom koja je najveći zagovornik Kremlja u Europi. Teško je zamisliti da im to u trenutnoj situaciji može ići u prilog, a Milanovićeva prijetnja Finskoj samo će je otežati.
Savezom s Dodikom, kao i nizom drugih odluka, šef HDZ-a BiH Dragan Čović toliko iritira bošnjačku političku elitu da je teško zamisliti kako će do rješenja hrvatskog pitanja uopće doći dok je on na čelu najjače stranke Hrvata u BiH.
Vezanost HDZ-a BiH i matičnog HDZ-a u Hrvatskoj također je problem koji ima reperkusije na položaj Hrvata u toj državi.
Bošnjaci doživljavaju HDZ BiH kao podružnicu HDZ-a iz Zagreba i alat za miješanje u unutarnje poslove te države, a u Hrvatskoj se također stvarao zazor od problema Hrvata u BiH zbog svojatanja matičnog HDZ-a. Ulaskom u žestoku borbu za prava Hrvata u BiH, Milanović je zapravo ušao na teren HDZ-a te ga u potpunosti iznenadio.
Na koncu, kako pomiriti srpsku želju za secesijom, bošnjački unitarizam i želju Hrvata za vlastitim mjestom pod suncem, rebus je za koji nitko nema rješenje.
