Kako je priopćio Ured za odnose s javnošću Višeg zemaljskog suda, u utorak su na četvrto ročište procesa pozvani svjedoci i sudski vještaci povezani s uviđajem na mjestu ubojstva Stjepana Đurekovića 29. srpnja 1983. u Wolfratshausenu pored Münchena i s kasnijom istragom.

Saslušani bi trebali biti tadašnji policajac Marinus S., koji se prvi našao na mjestu ubojstva, te liječnik Manfred A., koji je utvrdio Đurekovićevu smrt.

Nadalje bi trebali biti saslušani: viša policijska inspektorica Policijske uprave mjesta Weilheim, pod čiju nadležnost spada Wolfratshausen, kojoj se, kao i još dvojici policijskih inspektora, navodi samo prezime - Webeck, bivši glavni kriminalni inspektor PU Weilheima - Klitzner te bivši glavni policijski inspektor u Pokrajinskom kriminalističkom uredu - Feistl, koji su sudjelovali u istrazi Đurekovićeva ubojstva.

Suđenje Zdravku Mustaču i Josipu Perkoviću započelo je 17. listopada čitanjem optužnica u kojima se optuženima predbacuje davanje naloga te planiranje i logistička organizacija Đurekovićeva ubojstva. U optužnici se također tvrdi da je glavni nalogodavac tog ubojstva bio nekadašnji komunistički čelnik Mika Špiljak, koji je strahovao da bi Đureković, koji je do odlaska u emigraciju obnašao mjesto direktora marketinga naftne kompanije Ine, mogao svjedočiti o financijskoj pronevjeri u ovoj kompaniji u koju je navodno bio umiješan i Špiljkov sin Vanja.

Nakon čitanja optužnice optuženi Mustač i Perković najavili su da se zasad neće očitovati o događajima i osobama koji se spominju u optužnici. Uslijedilo je čitanje nekoliko dokumenata obrane Josipa Perkovića, a riječ je o pismima koje je optuženi slao njemačkom pravosuđu tijekom suđenja i u kojima je tvrdio kako nije povezan s događajima koji su prouzročili smrt Stjepana Đurekovića. Tom prilikom je pročitano i Perkovićevo pismo bivšem hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu iz 1992. u kojem se ukazuje na to da Perković nije umiješan u progone hrvatske emigracije u sedamdesetim i osamdesetim godinama.

Nakon toga je pročitana presuda Krunoslavu Pratesu koji je pred istim sudom 2008. osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog sudioništva u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Tijekom tog procesa spominjana su i imena optuženih Mustača i Perkovića kao nalogodavca i organizatora ubojstva.

Obrana Josipa Perkovića u nekoliko navrata ukazivala je na nevjerodostojnost glavnog svjedoka u tom suđenju Vinka Sindičića, koji bi se trebao i u ovom suđenju pojaviti kao jedan od glavnih svjedoka. Predsjedavajući sudskog vijeća Manfred Dauster Perkovićevu obranu u više je navrata upozorio zbog kršenja protokola te joj naložio da svoj komentar u svezi sa svjedokom Sindičićem iznese pismenim putem, što je obrana drugog dana ročišta i učinila.

Obrana tvrdi da posjeduje dokaze po kojima je Sindičić u jednom prijašnjem suđenju, svjedočio po nalogu Njemačke obavještajne službe (BND) od koje je navodno primao i novčanu nagradu.

Predstavnici sutužiteljice u procesu, udovice Stjepana Đurekovića, Gizele Đureković, ocijenili su da dokazi obrane koji bi potkrijepili navode o nevjerodostojnosti Sindičića, nisu dostatni.