Prosvjed koji je zbog stava da je Hrvatska zakazala u procesuiranju ratnih zločina nad Hrvatima u Vukovaru i širem području najavio vukovarski gradonačelnik Ivan Penava ponovno je otvorio Pandorinu kutiju. Jesu li u pozadini politički obračuni, manje je bitnije od samog merituma, a to su zločini za koje nije bilo kazne. U jeku rasprave o toj temi pojedini su akteri podsjetili na period mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja.

Predsjednik Generalskog zbora Pavao Miljavac nedavno je prilikom dolaska u Ministarstvo branitelja na sastanak o toj temi kazao kako je zbog mirne reintegracije okupirane istočne Hrvatske broj optužnica za ratne zločine smanjen s nekih dvije tisuće na njih 90.

Prema neslužbenim informacijama Novog lista, Vladimir Šeks je prošlog petka na sjednici Središnjeg odbora HDZ-a u Karancu kazao da je on kao javni tužitelj Hrvatske 1992. pokrenuo niz istraga o počiniteljima zločina u Domovinskom ratu, ali da je predsjednik Franjo Tuđman bio pod pritiskom međunarodne zajednice da se to ne radi.

Šeks je detaljno ispričao kako je u razdoblju prije mirne reintegracije Podunavlja 1998., po Tuđmanovu nalogu, u ulozi potpredsjednika Sabora broj kaznenih prijava podignutih za ratne zločine na području Vukovara i Slavonije s 1500 sveo na njih samo 25. Kasnije nije želio elaborirati tu izjavu, no po njegovom ispada kako je prvi hrvatski predsjednik odgovoran za neprocesuiranje ratnih zločina i da je podlegao pritiscima.

<<<Ovčaru su zaobilazili 27 godina: Otkrivamo što su sve dosad radile radne skupine za ratne zločine

Je li bio upoznat s takvim pritiscima, pitali smo tadašnjeg šefa hrvatske diplomacije Matu Granića. Kaže nam kako on nije osjećao pritiske, no da zna da je u 'procesu pregovaranja Jacques Paul Klein (američki diplomat koji je proveo mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja, op.a.) s predsjednikom Tuđmanom razgovarao o broju optužnica koje će tek biti podnesene.

'Da, u smjeru da se broj smanji - i to je ono na što je Šeks vjerojatno mislio - razgovaralo se u sklopu provedbe mirne reintegracije', smatra Granić. Protiv toga nije tada bio nitko jer je Tuđman taj dogovor predstavio i Vijeću za nacionalnu sigurnost i svi su bili jednoglasni, prisjeća se Granić.

<<<Kako je Hrvatska vratila Podunavlje, zašto nije bilo nove Oluje te koliko je sve to koštalo

Na pitanje je li trebalo pristati na to, Granić naglašava kako je Tuđmanu najvažnija stvar bila provesti mirnu reintegraciju i teritorijalno integrirati Hrvatsku. U tome je i uspio.

'Erdutski sporazum je dogovoren prva dva dana pregovora u Daytonu. Nismo željeli da pregovori o miru u Bosni u Daytonu počnu dok nismo završili pregovore o mirnoj reintegraciji… Jedan od naših uvjeta bio je da američki diplomat vodi misiju i to je bio uvjet koji su Amerikanci prihvatili. Imenovali su Kleina koji je imao odličan odnos s Tuđmanom, a koji je osobno najzaslužniji za uspješnu provedbu misije', smatra Granić. Postojao je i tim koji se bavio abolicijom, no ključne je odluke donosio Tuđman te je imao apsolutnu podršku Vijeća za nacionalnu sigurnost.

Da je Tuđman zapravo dogovorio smanjenje broja optužnica koje se tiču Zakona o oprostu, tj. odnose se na oružanu pobunu, no ne i na ratne zločine, smatra umirovljeni general Pavao Miljavac.

'Da, postojao je velik broj optužnica, oko dvije tisuće. Taj je broj smanjen na 180, pa na 90. Cijela priča se svodi na to da nema oprosta za dokazani ratni zločin, nego se odnosio na sve one koji su imali pušku i bili u paravojnim jedinicama. Nije se odustalo od definiranih ratnih zločina', jasan je Miljavac te smatra da je neobično to da 'nitko nije otvarao slučaj Ovčara sve do 2017. godine'.

<<<Provjerili smo kako je bilo živjeti u Vukovaru tijekom šestogodišnje okupacije

Da bi se razumjelo zašto se došlo do tog kompromisa, Miljavac podsjeća kako su se radile procjene vojne akcije za oslobađanje Podunavlja i zaključeno je da bi ljudski gubici bili veliki.

'Taj je dio naslonjen na Srbiju, prva crta bila je jako utvrđena, a velik problem bio je u Baranji, u kojoj je mogućnost manevra bila smanjena jer su minirali mostove. Imali smo obavještajnu informaciju o tome. Tu bi bio velik broj žrtava, a ljudski životi su nemjerljivi', zaključuje.

Šefica provedbe mirne reintegracije i tadašnja zamjenica predstojnika Ureda predsjednika Vesna Škare Ožbolt kaže za tportal kako se u to osjetljivo doba vodio rat listama, što je narušavalo ozračje u kojem je reintegracija trebala biti provedena. 'Kolale su liste od četiri tisuće, pa od šest tisuća pobunjenih Srba. Pa bi onda nastala i kontralista Hrvata', prisjeća se.

<<<Svjedoci vremena za tportal: Tamo su vladali Arkan i četnici - evo kako je Podunavlje vraćeno Hrvatskoj

Prisjeća se slučaja načelnika jednog mjesta pokraj Osijeka, koji je bio pristaša reintegracije i bio je vrlo kooperativan s hrvatskim vlastima. 'Njega su uhitili jer je bio na nekakvim listama okupatora. Sjećam se da je Klein divljao zbog toga i rekao je da procesu mirne reintegracije smeta to ratovanje listama', prisjeća se.

Apriori odbacuje mogućnost da se htjelo nekoga zaštititi od progona za ratni zločin. No postojali su određeni procesni problemi.

'Postupci su se vodili po cijeloj Hrvatskoj i presude su se donosile u odsutnosti, bez izjašnjavanja osobe o krivnji. To je zaustavljeno početkom mirne reintegracije. Na to su upozoravali ne samo Klein, nego i predstavnici promatračkih misija. Vijeće Europe i UNPROFOR tražili su da se razmotri svaki predmet. Nitko nije tražio da se ratni zločin ne procesuiraju niti bi itko mogao pristati na tako nešto', jasna je Škare Ožbolt.