Objavljeno je da je Haider početkom 2002. godine, kada je George W. Bush spremao invaziju na Irak, primio od iračkog diktatora pet milijuna dolara da bi zastupao njegove interese u europskoj javnosti. Čovjek koji je aranžirao sastanak Haidera i Sadama je Franz Limpl, austrijski državljanin i građevinski inženjer koji je dug niz godina radio u Iraku.

Limpl je odlično poznavao Haidera, a njegova supruga Johanna je bila i zastupnica Slobodarske stranke u koruškom parlamentu. Susret je inicirao Sadam, koji je Limpla na jednom poslovnom sastanku upitao ima li kontakt s 'europskim revolucionarom Haiderom' te bi li on bio zainteresiran 'pozitivno utjecati na imidž Iraka i Sadama Huseina u europskoj javnosti'.

Posrednik nije trebao dugo čekati na pozitivan odgovor austrijskog ultradesničara, koji je bio oduševljen ponudom. Limpl potvrđuje da je Haider dobio velike iznose novca od iračkog diktatora, no time se bavio Karl Heinz Petritz, tajnik koruškog župana. O tome kolik je bio konačni iznos Limpl ne želi špekulirati, ali zna da je Hiader već pri prvom putovanju u Irak dobio pola milijuna dolara.

Sveukupno su bila tri putovanja, koja su javnosti tada predstavljena kao humanitarne misije. Dolaske Jörga Haidera u Irak su tamošnje vlasti koristile i za propagandu u vlastitoj domovini, pa je, primjerice, udarna vijest državne televizije 12. veljače 2002. bila 'solidarnost austrijskog naroda s iračkim, kao i njegovim mudrim vodstvom'. Navodno je Haider dobio još dva milijuna dolara u svibnju, što je odlična tarifa za obranu brutalnog diktatora u svjetskoj javnosti, komentiraju cinično austrijski mediji.

Prozvani u ovoj aferi, između ostalih sada i Karl Heinz Petritz, tvrde da je riječ o fantazijama i izmišljotinama te najavljuju tužbe protiv Franza Limpla. Ipak, kako stvari stoje, najvjerojatnije će oni završiti na sudu, jer Limpl ne povlači svoje izjave, između ostaloga i onu 'da je novac iskorišten kako bi se napunili prazni računi Slobodarske stranke'.

Što se razloga Sadamovog izbora Haidera za svojeg političkog zastupnika u europskoj javnosti tiče, logika je bila jednostavna i zastrašujuće ispravna: koruški župan je bio desni ekstremist i antisemit te neprijatelj Izraela, dakle njihov prijatelj! U svojoj knjizi gdje je opisao susrete sa Sadamom, Haider također ponosno piše o tome kako mu je diktatorov sin Udaj hvalio 'njemačke vrline koje vaš narod ima u krvi', dok mu je sirijski ministar obrane Mustafa Tlas pokazao mrtvu prirodu koju drži u svom kabinetu, a koja je slikarsko djelo Adolfa Hitlera