Uz Rusiju, protiv svrgavanja Asada istupaju Kina i Iran. Razlika je u tome što su dvije-tri sile zapada (SAD, Velika Britanija, Francuska) spremne ratovati u Siriji, dok dvije-tri sile istoka (Rusija, Iran, Kina) nisu raspoložene da im to vojnim putem probaju onemogućiti.

Rusija

Prema CNN-novoj analizi, ima glavna dva razloga za čvrsto pristajanje uz Asada. Kao prvo, tu su unosni ugovori o prodaji oružja (po nekim procjenama teški preko četiri milijarde dolara) te kao drugo i vjerojatno ne manje važno - 'ideologija': blokiranje pokušaja SAD-a da oblikuje regiju po svom nacrtu. Rusija sumnja u humanitarne motive Bijele kuće i Pentagona, upozoravajući da je stvarni motiv iza njih širenje političkog i ekonomskog dominija SAD-a na Bliskome istoku.

Rusija se uporno suprostavlja 'revolucijama' koje su pod egidom demokratizacije poharale sjevernu Afriku i dio Bliskog istoka. Tu je, naravno, i slučaj Iraka kao još jednog američkog izvoza demokracije i slobode uslijed kojeg stradavaju milijuni ljudi, a da prosječan Amerikanac o tome vjerojatno ne može sastaviti tri smislene rečenice.

Bit će zanimljivo vidjeti što će američki predsjednik Barack Obama učiniti na zahtjev ruskog kolege Vladimira Putina da svoje dokaze o korištenju kemijskog oružja odnese u UN, tako da se s njima upozna i međunarodna zajednica prije nego što američke rakete i bespilotne letjelice stanu tući po Siriji.

Iran

Glavni faktori koji povezuju Siriju i Iran su, prema CNN-u, religija i strategija. Islamska Republika Iran najmnogoljudnija je šijitska država, a režim u Siriji također se temelji na klanovima šijitske manjine. Pobuna protiv Asada krenula je iz većinski sunitskog dijela društva, a zatim su je pojačali dobrovoljci i sunitski islamisti s raznih strana svijeta. Kao najveći regionalni sponzori pobune u Siriji navode se Saudijska Arabija i Katar, a to su unutar šijitsko-sunitskog raskola ljuti protivnici Irana i dovoljno poslušni saveznici SAD-a. Padom šijitskih elita u Siriji, Iran bi se morao suočiti s još jednim sunitskim režimom u bliskom susjedstvu.

Iranu je Sirija također potrebna i kao kanal do Libanona, preko kojeg može djelovati protiv Izraela sponzoriranjem Hezbollaha.

Vrhovni vjersko-politički vođa iranske teokratske države, ajatolah Ali Hamenei, nazvao je zapadnu aktivnost u Siriji 'ratom između sila hegemonije i sila otpora'. Službeni stav Irana je da je sirijska diktatura žrtva međunarodne zavjere. Premda Iran ne prijeti otvorenim miješanjem u rat ako zapadni saveznici udare na Siriju, nije baš jasno kako će reagirati najmoćniji Asadov saveznik u regiji.

Kina

Interesi najmnogoljudnije države svijeta u Siriji se predstavljaju kao primarno trgovački. Siriju se navodi kao jednog od glavnih uvoznika kineskih proizvoda i platformu za plasmane tih proizvoda dalje na zapad. No analitičari ponavljaju da se načelni stav Kine protiv diranja Asada temelji na strahu Komunističke partije Kine od sličnih sukoba u samoj Kini (muslimani na zapadu zemlje, Tibet, razni klasni otpori diktaturi mutirane Partije...).

No Kina, prema analizi CNN-a, manipulira s oba pristupa. Prema nekim interpretacijama, podrška Asadu rezultat je iskustva s Libijom, kada Kina i Rusija nisu u Vijeću sigurnosti UN-a blokirale intervenciju NATO saveza, davši zapadnim silama međunarodnopravnu legitimaciju za zračne udare. Yun Sun iz Brookings Institutiona tvrdi da ni Zapad, a ni Nacionalno prijelazno vijeće Libije, nisu Kini kasnije honorirali taj potez.

Kineski predstavnici su, kao i ruski, u srijedu napustili sjednicu Vijeća sigurnosti na kojoj je Velika Britanija nastojala progurati UN-ovu rezoluciju za hitni napad na Siriju.