Tragedija obitelji Đureković ne staje samo brutalnim ubojstvom nekadašnjeg direktora u Ini Stjepana Đurekovića u Njemačkoj. Njegova udovica Gizela ni danas ne zna punu istinu o sudbini sina jedinca Damira koji je stradao u Kanadi 1987, četiri godine nakon svog oca
Đureković mlađi otišao je iz Hrvatske u Njemačku godinu dana prije svog oca Stjepana Đurekovića, 1981. Nakon što mu je otac smaknut u tiskari u Wolfratshausenu, 1983, dobio je upozorenje da u Njemačkoj više nije siguran, prepričava nam Siniša Pavlović, odvjetnik Gizele Đureković.
Damir se najprije sklonio na nekoliko mjeseci u SAD te potom otišao u kanadski Calgary. U rujnu 1987. nađen je mrtav u svome stanu. Slučaj je zaključen kao samoubojstvo izvedeno lovačkom puškom. Daljnja istraga nije se provodila unatoč nelogičnostima, poput činjenice da tragovi krvi nisu upućivali na taj, službeni scenarij. 'U Calgaryju su 1988. trebale biti održane Zimske olimpijske igre. Nikome nije bilo u interesu da ima slučaj povezan s terorizmom kao sada u Sočiju. Zaključeno je da je riječ o samoubojstvu', kaže nam Pavlović. Dodaje da nitko s kim je Damir Đureković bio u kontaktu nije mogao posvjedočiti o tome da je bio depresivan ili da je imao ikakve pomisli o samoubojstvu.
'Sredio si je život i bio je politički aktivan. On je s ocem cijelo vrijeme djelovao u Njemačkoj. Kada je ubijen, nastavio je njegov rad i trudio se doći do informacija o tome tko mu je ubio oca', kaže odvjetnik.
Slučaj je kanadska policija zaključila kao samoubojstvo, a unatoč tome Damir Đureković nalazi se na popisu Udbinih žrtava u emigraciji i to na predzadnjem mjestu, s obzirom na to da je do raspada Jugoslavije nakon njega, 1989, u Njemačkoj ubijen Ante Đapić.
Iako je ubojstvo Stjepana Đurekovića slučaj koji je na najboljem putu da se konačno u potpunosti rasvijetli nakon što je Josip Perković izručen njemačkom pravosuđu, Gizela Đureković sve to teško doživljava. 'Tu nema govora o zadovoljstvu. Pokušavamo je zaštititi od novina i medija jer ne prođe nijedan dan da na televiziji ili u novinama ne objave sliku Đurekovića u krvi', kaže Pavlović. Dodaje da je ona imala deset godina pakla otkako je Stjepan Đureković otišao u Njemačku. 'Od prisluškivanja telefona, stalnih informativnih razgovora, stan joj je pretresan više puta, odnosili su svaki papir, dokument, slike…', dodaje njezin odvjetnik.
Pred njim je i dalje pravna bitka za to da se Zdravko Mustač pridruži Josipu Perkoviću u Njemačkoj. Čeka se odluka Vrhovnog suda kojem se Pavlović žalio jer je Županijski sud u Velikoj Gorici, koji je ranije donio odluku o neizručenju Mustača zbog zastare, obitelji žrtve odbio mogućnost podnošenja žalbe na tu odluku. Ako Vrhovni sud odluči da obitelj ima pravo na žalbu, tada bi u pitanje mogla doći i odluka o neizručenju Mustača.
