Ima neka tajna veza između talijanske mafije i voća i povrća. Da ne velimo nutricionistička i totalno u skladu sa svim kriterijima zdrave prehrane. Još od kraja 19. stoljeća kada su kriminalne obitelji juga imale nevjerojatan uspjeh s trgovinom limunima i narančama, do danas kada, eto, kontroliraju rajčice Pachino.

Zapravo je pravo čudo kako je Alessandro di Pietro imao petlje reći otvoreno što ionako svi znaju na televiziji koju čvrsto na uzdi drži sveprisutni Berlusconi. Naime, mafija radi ono što radi i većina lanaca supermarketa, samo malo brutalnije. Plaćaju farmerima mizerni sitniš, da bi potom svojevoljno definirali tržišnu vrijednost. U slučaju trgovačkih giganta koji žele što niže cijene na svojim policama, mafija naplaćuje i do 11 puta veću svotu od one za koju kupuje.

Na noge su, dakako, ustali pojedini članovi vlade, posebice ministrica za okoliš Stefania Prestigiacomo s apelom da RAI demantira apsurdne i štetne riječi svoga legendarnog voditelja. Di Pietro je, kao, svojim riječima narušio ugled 5.000 obitelji koje žive od proizvodnje trademark rajčica, sinonima za kvalitetu diljem svijeta.

No, nije voditelj pucao ćorke. Prije svoje izjave brifirao se kod policije koja vodi istragu o kompanijama za transport voća i povrća, a koje su gotovo potpuno u rukama sicilijanske, napolitanske i kalabrijske mafije. Podzemlje Juga ima zanimljiv način napumpavanja cijena transportirane robe. Ne voze je direktno na destinaciju, već prije toga naprave i po nekoliko krugova duž Italije. Isti se kamioni često koriste za prijevoz ilegalnog oružja.

Mafijaški biznis s hranom godišnje teži 800 milijuna eura, a inkriminirane obitelji prisutne su u gotovo svakoj etapi procesa. Bila da na crno uvoze Afrikance koji im u robovlasničkim ovjetima rade na poljima, bilo da od bilo kojeg ozbiljnijeg proizvođača i trgovca u regiji koju drže pod kontrolom traže 10 posto profita ili neki drugi harač (pizzo).

Osim uz hranu, glavna mafijaška poslovanja vezana su uz građevinu i reciklažu otpada, kako je to eklatantno demonstrirao Matteo Garrone u filmu 'Gomorrah'. Također, apsolutno svi ozbiljni igrači na lokalnim razinama, kako gospodarstvenim, tako i političkim, moraju im u nekom trenutku položiti račun. Bez organizirane kupovine glasova, nitko na jugu nema šanse za politički uspjeh.

Ništa čudno da Italija postaje praktički prva zemlja Trećeg svijeta unutar EU-a, na rubu političkog i ekonomskog kolapsa izuzev par regija na sjeveru. Nekada kolijevka obilja, kulture i razigrane kuhinje, Mezzogiorno je u takvoj banani kakvu valjda nisu vidjeli ni najstariji članovi voćarskog podzemlja.