torbama i haljinama preko undergrounda dočepala mainstreama i sada joj je samo nebo granica.

MK: Tamara Bombardelli, poznajem te već dugi niz godina I oduvijek me fasciniralo tvoje ime I prezime. Zvuči toliko važno da je gotovo nemoguće ne očekivati jednu snažnu ženu iza njega. Kako bi ti sebe opisala? Mane i vrline.
Tamara: Ljudi me često pitaju je li mi to pravo ime i prezime. To valjda govori dovoljno. Isto vrijedi i za 'snažnu ženu'. Sebe ne bih opisivala, ali bih rekla da su često moje vrline i moje mane.

MK: Nakon gotovo desetljeća koje si provela školujući se I radeći u Milanu, Londonu, Berlinu I ostatku 'starog kontinenta' odlučila si se vratiti doma I odmah si napravila boom. Jesi li to očekivala?
Tamara: Vratila sam se isključivo zbog poslovnih razloga. Htjela sam da moj posao bude samo moj, a ne samo hobi financiran raznim usputnim poslovima, što je bio slučaj prethodnih godina. Doći do nečeg sličnog u bilo kojem od tih gradova je jako teško, gotovo nemoguće. Osim ako ne radiš za neki od jakih brendova i godinama šiješ perlice po haljinama, skidaš slike s interneta i donosiš kave nadređenima. Ja sam od početka prekrižila taj put i krenula onim težim, ali za mene zasigurno puno boljim. Napraviti boom u Hrvatskoj nakon toliko putovanja, različitih iskustava i poznanstava s inspirativnim ljudima i kulturama i nije tako teško. Ovdje je većina ljudi bila maksimalno do Solina.

MK: Izgledom podsjećaš na suludi spoj Betsey Johnson, Vivienne Westwood I Sonie Rykiel. Koji su tvoji dizajnerski uzori?
Tamara: Nemam dizajnerskih uzora. Ne čitam časopise niti pratim fashion weekove. Cijela buka oko toga mi apsolutno ne pripada, niti mi je privlačna. Moji uzori i inspiracija idu u potpuno drugom smjeru.

MK: S Viktorijom Vržesnevskajom poznatijom kao Madame Demode napravila si dvije značajne kolekcije koje su publiku doslovce oborile s nogu. Madame Demode ne prima baš svakoga u svoj tabor?
Tamara: Madame Demode je Ruskinja rođena u Kini. Nije li to dovoljan odgovor na ovo pitanje? To nije samo poslovna suradnja. Viktorija je jedna divna osoba sa smislom za slobodu koji rijetki imaju. Istu tu slobodu pruža i ljudima koje je okružuju, kako u profesionalnom tako i u privatnom smislu.

MK: Koje je tvoje najjače oružje u profesionalnom smislu?
Tamara: Kreativnost i rad. Jednako bitni i jedan bez drugog ne znače ništa.

Photos: Luka Nižetić

MK: Najprepoznatljivija si po svojim ručno rađenim unikatnim torbama koje nerijetko poprimaju arhitektonske oblike. Arhitektura te inspirira?
Tamara: Arhitektura me definitivno inspirira i mislim da je to više nego očito.

MK: Sve torbe sama radiš; koliko ti treba vremena za jednu?
Tamara: Ovisi o modelu, tkanini i bezbroj drugih stvari, ali recimo da postoje neke koje napravim za samo par sati, a neke radim i po 15 dana.

Madame Demode i Tamara Bombardelli, prema mojem mišljenju jedna od najboljih kolekcija s prošlog CAP-a.

Photos: Cro A Porter

MK: Dio si pravog malog dizajnerskog raja poznatijeg kao Radićeva 21, zajedno s Madame Demode, Andrejom Bistričić I Majom Merlić. Kako je došlo do tog okupljanja?
Tamara: Do Radićeve 21 došlo je doslovno u Radićevoj 21.

MK: Čini mi se da u posljednje vrijeme jača hrvatska dizajnerska scena. Slažeš li se?
Tamara: Hm, mogu li iskoristiti jokera na ovo pitanje?

MK: Imaš li želju za ponovnim odlaskom vani ili si utažila glad?
Tamara: Definitivno. Glad za znanjem i upoznavanjem novoga ne može biti utažena. To bi značilo prestanak života.

MK: Što je najbolje što si naučila vani?
Tamara: Snaći se.

MK: Koji su ti planovi?
Tamara: Riješiti proizvodnju i posvetit se nekim novim stvarima.

Tamaru možete kontaktirati preko njezine facebook stranice Tamara Bombardelli

Baš ni to što tol'ko volem... Ne volem...

Uh, što ne volem kad se ovako završi pesma
- ko racija.
 Što, baš je logično.

E što tu logiku tek volem. Tu si me naš'o...


Đorđe Balašević