Iako je upotreba azbesta, najopasnijeg minerala koji se u 20. stoljeću koristio u proizvodnji čak pet tisuća proizvoda, u Hrvatskoj zabranjena od 2006. godine, azbestni krovovi i fasade još uvijek se nalaze na brojnim privatnim kućama i zgradama, pa i javnim ustanovama poput škola i bolnica. Od bolesti koje nastaju uslijed dugotrajne izloženosti azbestu - neizlječivog raka pleure odnosno porebrice i azbestoze - u Hrvatskoj je od 2010. do 2015. umrla 441 osoba, prema evidenciji kojom raspolaže Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ)
Azbest je prirodni mineral koji je zbog svojih dobrih tehnoloških svojstava bio u širokoj primjeni u građevinarstvu i nizu drugih industrijskih grana, poput automobilske i tekstilne industrije. Bilo koja zgrada sagrađena prije 2000. godine potencijalno sadržava kancerogeni azbest, koji uzrokuje neizlječivi rak mezoteliom, smrtonosni rak pluća i progresivnu bolest azbestozu. Posljedice se javljaju desetljećima nakon kontaminacije azbestnim vlaknima.
U razdoblju od 2010. do 2015. godine, prema podacima koje je tportal dobio od HZJZ-a, Hrvatska bilježi 363 osobe umrle od mezotelioma i 78 umrlih od azbestoze. Najviše umrlih bilo je u dobi iznad 65 godina.
vezane vijesti
Osobito zabrinjava to što su u razdoblju od 2010. do 2014. zabilježena 364 nova slučaja mezotelioma, a zabilježena ukupna incidencija kretala se u rasponu od 1,4 oboljelog na 100.000 stanovnika u 2011. godini do dva oboljela na 100.000 ljudi u 2013. godini.
Profesionalne bolesti uzrokovane azbestom
Također, od 1990. do 2015. u Hrvatskoj je prijavljeno 1517 profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom, a broj prijavljenih u porastu je od 2007. godine, kada je donesen Zakon o obeštećenju radnika profesionalno izloženih azbestu. Najviše slučajeva zabilježeno je u Dubrovačko-neretvanskoj (56,7 posto), Splitsko-dalmatinskoj (31,4 posto) i Primorsko-goranskoj županiji (7,5 posto).
Najveći broj oboljelih radnika s dijagnozom mezotelioma zabilježen je u Primorsko-goranskoj (45 posto) i Splitsko-dalmatinskoj županiji (43,3 posto), a najveći broj bolesti prijavljen je u radnika koji su bili zaposleni u pločanskom Plobestu, vranjičkom Salonitu, Brodosplitu i Uljaniku iz Pule.
Iako nije određen rok u kojemu se azbest mora ukloniti iz životnog okoliša, u Europskoj uniji intenzivno se radi na tome. Zamjenu azbestnih krovova i fasada u Hrvatskoj godinama je poticao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, koji je u srpnju 2016. potrošio sav novac za financiranje ugovornih obveza prema tzv. skupljačima azbesta, ovlaštenima za skupljanje, prijevoz, privremeno skladištenje i odlaganje otpada koji ga sadrži.
Prema navodu Agencije za zaštitu okoliša, smrtonosna azbestna vlakna najviše se oslobađaju iz materijala 'prilikom obnavljanja, rušenja, prijevoza, održavanja i gradnje, kao i nepropisnog pohranjivanja otpada koji sadrži azbest'.
U Hrvatskoj postoji cijeli sustav sa strogim pravilima za prikupljanje građevinskog otpada koji sadržava azbest, pa bi tako ovlašteni radnici koji se bave time trebali nositi specijalna zaštitna odijela s maskama i pažljivo rukovati tim materijalom. U praksi se to iznimno rijetko poštuje. Ipak, građani su posljednjih godina promijenili oko 37.000 kancerogenih azbestnih krovova i fasada, a za njihovo zbrinjavanje Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost isplatio je 144 milijuna kuna.
Međutim isti taj fond prije godinu dana potrošio je sav novac za financiranje ugovornih obveza prema tzv. skupljačima azbesta, koji su ovlašteni za skupljanje, prijevoz, privremeno skladištenje i odlaganje azbestnog otpada, te je obavijestio da će 'prihvatiti troškove po računima za skupljene i odložene količine građevinskog otpada koji sadrži azbest zaključno s 31. srpnja 2016. godine'.
Nenad Maljković: Nitko s ovog svijeta ne bi trebao otići zbog azbestnog karcinoma
Za uklanjanje opasnih azbestnih krovova i fasada bori se Nenad Maljković, predsjednik udruge Moj otok, koji je 2012. na Krku pokrenuo akciju 'Moja Hrvatska bez azbesta!' i do danas održao više od 100 prezentacija diljem zemlje, pa i u Crnoj Gori, na poziv tamošnje Inženjerske komore. Uz veliko zalaganje, Maljković je potaknuo više od 30 jedinica lokalne samouprave da direktno sufinanciraju svoje mještane u uklanjanju azbestnih krovova i fasada.
'Problem je u tome što neke jedinice nemaju ni za kruh, a kamoli da sufinanciraju uklanjanje azbestnih krovova. Prioritet bi trebali biti socijalno potrebiti građani, poput umirovljenika. Inače, jedinice lokalne samouprave koje su pristale na to imaju vrlo različite modele, od onih koje sufinanciraju radove s dvije kune po kvadratnom metru do onih koje izdvajaju 100 kuna po kvadratnom metru azbestnih površina', otkriva Maljković, inače profesor fizike i politehnike te magistar sigurnosti.
Njegova udruga uspjela je i pokloniti dosta obnova krovova zahvaljujući sponzorima koji zauzvrat obično traže reklamu u lokalnim medijima.
'Azbest po definiciji nije otrovan, ali je kancerogen. Godišnje u Hrvatskoj od pušenja umre više od 2000 ljudi, no smatramo i zalažemo se za to da nitko s ovog svijeta ne bi trebao otići zbog azbestoze ili azbestnog karcinoma', kaže Maljković, toplo se nadajući da će državni fond uskoro ponovno krenuti sa sufinanciranjem zbrinjavanja azbestnog otpada na za to predviđena specijalna odlagališta, između ostalog i kako bi ga što manje završavalo u šumama i moru.
