'Tijekom noći je skinut 'krov' i stavljena je stijena koja je i danas ovdje. Kako bi izgledao pogreb s dizalicom koja bi spuštala tu gromadu? Možete zamisliti skandal da je nešto puklo ili se otkačilo', objašnjava Joška.

Nakon što je javljeno da je Tito umro, Bogoljub Stavrev, vicepremijer savezne vlade, tražio je od vojske da kovčeg mora biti spušten i preko njega navučena konstrukcija za sedam i pol minuta, koliko je trajalo intoniranje himne i Internacionale. Kako je to bilo nemoguće, prvenstveno zbog težine mramornog bloka od 12 tona, napravili su imitaciju bloka od 200 kilograma na čeličnoj potkonstrukciji, identičnih šara i dimenzija. Bar 20 puta su imali generalnu probu pogreba, tvrdi za Telegraf.rs inženjer koji je želio ostati anoniman.

Dvostruki pogreb predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita početkom svibnja 1980. i pripreme za njega obavljeni su pod nadzorom tadašnjeg glavnog tajnika Predsjedništva SFRJ, generala Ivana Dolničara, koji je svoja sjećanja, u obliku razgovora s novinarom Jakom Koprivcem, objavio u knjizi 'Generalov let'. Službeni i stvarni pogreb predsjednika Tita obavljen je tek poslije pogrebne ceremonije na Dedinju, u nazočnosti državnog povjerenstva u kojem su osim vicepremijera savezne vlade Bogoljuba Stavreva i Dolničara bili Titov pobočnik Zvonimir Kostić i još nekoliko osoba.

Pogreb, kao dio pogrebnog ceremonijala, bio je improviziran za televizijska i ostala snimanja, a u stvarnosti su radovi na Titovoj grobnici, poslije pogreba, trajali cijelu noć. Masivan i vrlo težak mramorni blok koji pokriva Titov grob trebalo je konačno namjestiti i sve zabetonirati. U pogrebnoj ceremoniji, koju su prikazale TV i filmske kamere iz cijelog svijeta, grobnica je samo privremeno zatvorena imitacijom mramornog bloka koja nije bila pričvršćena, već se nalazila na posebnim kotačima.

Titova unuka Saša Broz u pisanoj izjavi dostavljenoj medijima tvrdi da Tito nikada nije rekao da želi biti sahranjen u Beogradu. Dodala je da bi, po njenom, Tita trebalo sahraniti u Zagrebu.