Te su privilegije po ideološkoj pretpostavci bile legitimirane danonoćnom brigom za opće dobro, a u praksi stalnim rastom standarda, odnosno ponude potrošnih dobara i za 'široke mase', ma koliko ta dobra ne zadovoljavala najviše kriterije. Naravno, i nekim drugim okolnostima: naprimjer sigurnošću zaposlenja, ali i time što je, objektivno gledano, razlika između standarda onih privilegiranih i onih na dnu hijerarhije ipak bila razmjerno mala.

Danas je upadljiva potrošnja kod političara opasna stvar. U demokracijama, političari se biraju. Postoji pluralitet, to jest mogućnost izbora, bez obzira na očitu činjenicu utjecaja različitih faktora u stvaranju privlačne ponude: izravno financijske potpore ili one koja se osjeća preko medija .

Postoje slojevi stavova i predrasuda. Držeći se samo posve banalnih formulacija znamo da dio građana smatra da je bolje dati povjerenje bogatome ('ako sebi nije mogao pomoći neće ni nama') a dio voli tzv. moralne vertikale, ljude za koje (ne uvijek s pravom) misle da su nešto pošteniji no što je uobičajeno - ili barem tako djeluju.

Kada je pod sumnjom čitava stranka, čini se da bi glasači možda čak previdjeli ili oprostili pljačkanje za dobro stranke, crne fondove za dobru stvar. Ne i satove i skupe cipele iz javnih sredstava i nejasne dodatke uz primanja: barem kada se karizma vođe uruši. Da ne govorimo o svotama iznad svake obične mogućnosti zarade.

Jadrankini broševi su (vrlo vjerojatno svi) bižuterija, možda i pokloni vjernih sljedbenika. Ovih je dana izgled političara predmet svačijeg raspravljanja: Sanaderova trenirka ili vesta koja označava načetost bolešću (jer, kako kaže, ne bi takav dolazio pred sudca da nije te nevolje), pa ogroman broš Jadranke Kosor u liku pantere, nisu više nešto za iskošeni zlobni pogled, oni su ušli u središnji politički sadržaj.