Umro je drug Tito. Iako je sročio i u televizijskom eteru izgovorio stotine tisuća drugih, upravo ova rečenica, izgovorena 4. svibnja 1980. godine, ona je po kojoj mnogi pamte danas preminuloga televizijskog doajena Miroslava Lilića.

Neki je pamte, kako danas tvrde, jer su tada otvorili šampanjac, a drugi jer su zaplakali. On je pak, nakon što je prošla cijela ta gungula, kako je svojedobno rekao u razgovoru za Nacional, nazvao prijatelja Dragu Vukušića da otvori svoj restoran Kod Drageca, ali ne kako bi feštao, već da bi prvi put nakon tri mjeseca mogao okusiti alkohol.

Naime Lilić je bio unaprijed određen kao onaj koji će pročitati vijest o Titovoj smrti, a kako se bolest razvukla, nije smio piti tri mjeseca da se ne bi dogodilo da 'pod gasom' uđe u studio.

A za njega je to bila svojevrsna pokora, jer osim što je bio vrstan novinar i urednik, Lilić je, prema vlastitu priznanju, volio zaviriti u čašicu, ali prije svega volio je druženja i ljude te se bojao samoće.

Pa ipak, greška se dogodila. U uzbuđenju i strahu, odjenuo je sako Vladimira Fučijaša, košulju Gradimira Agbabe i ostao u trapericama.

'Zato sam, nakon čitanja vijesti, ostao sjediti. Da se ne vidi', pojasnio je.

Suhi biografski podaci reći će da je rođen 8. travnja 1944. godine u Siveriću podno Promine, da je prvi razred osnovne škole završio u Beogradu, gdje mu je otac dobio posao, te da je gimnaziju završio u Šibeniku. No škola mu nije bila osobito zabavna. To je priopćio ocu, a on ga je zaposlio - u rudniku. Pola godine po osam sati dnevno u mraku bilo mu je previše, nakon čega je drugu polovicu radio kao skladištar u Jugoplastici. Tada je shvatio da škola i nije toliki problem.

Tito je umro prije nego što je diplomirao

Vojni rok služio je u Bileći i trebao je postati oficir, ali su ga, kao i iz Partije, izbacili već nakon četiri mjeseca.

'Radio sam pi*darije', priznao je prošle godine u razgovoru za Jutarnji list.

Po kazni je upućen na Vis, na kojem je vojsku - umjesto godinu dana - služio godinu i pol.

U Zagrebu je 1965. godine upisao Filozofski fakultet, smjer južnoslavenskih jezika i književnosti te komparativne književnosti. Međutim fakultet je nakon dvije godine stavio na stranu jer je počeo raditi u Plavom vjesniku, a od 1967. godine i na tadašnjoj Televiziji Zagreb.

'Idućih dvanaest godina nisam pomišljao vratiti se na fakultet, a kako sam bio na Televiziji Zagreb, mislio sam - što će mi studij?! Onda je pokojni profesor Kuzmanović, s kojim sam se sprijateljio i koji je radio kao profesor na Filozofskom fakultetu, inzistirao, s mojom drugom ženom Pupom, da svakako moram završiti fakultet. Pune sam dvije godine učio svaku noć od 23 do 4 sata', kazao je u davnom intervju Lilić. Tito je bio mrtav već tri godine kada je diplomirao.

Leksikon HRT-a navodi da je u Informativnoj redakciji RTV-a Zagreb (HRT) bio novinar i urednik dnevnih informativnih emisija 'Jučer, danas, sutra' i 'Kronika', urednik dnevnoga programa od 1974. do 1978. godine, potom odgovorni urednik informativno-političkoga programa te od 1986. do 1992. godine glavni urednik programa.

Program 'Za slobodu' rođen je u birtiji u četiri ujutro

Godine 1991. pokrenuo je Treći program HTV-a i vodio ratni program 'Za slobodu'. Od 1994. do 2004. bio je na čelu Uprave Croatia Recordsa, a od 2004. do umirovljenja radio je kao savjetnik na HRT-u.

Tko je ikada razgovarao s njim, zna da nije imao dlake na jeziku i da mu je vokabular često bio, blago rečeno, kočijaški, a da mu je boravak u birtijama, osim mjesta za druženje, bio i mjesto kreacije.

'Sve najbolje televizijske ideje rođene su mi u noćnom životu', priznao je u razgovoru za HR Radio Rijeku u jeku pandemije i dodao da je na posao dolazio u 9, a odlazio u 22 sata.

'Onda bih do jutra bio u birtijama - i tako trideset i nešto godina - s prijateljem Mićom Carićem, vlasnikom Tiffanyja. Program 'Za slobodu' rođen je u četiri ujutro u restoranu na Hipodromu. Marija Nemčić i ja smo cugali, a tamo je bio i Tomislav Marčinko. Nije to bilo opijanje, to su bile ćakule i razmjena ideja', istaknuo je tada.

Na Hipodrom je i pokojni Tomislav Ivčić donio pjesmu 'Stop the War in Croatia', a napisao ju je na njegovo traženje.

'Donio ju je u Hipodrom u roku od 24 sata nakon što smo se dogovorili. Poslije toga je došao Zrinko Tutić s 'Mojom domovinom'', pojasnio je i otkrio da je 'Bojna Čavoglave' šest dana stajala u ladici jer prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman nije dao da se pusti zbog pokliča 'Za dom spremni!'.

'Vikao je tada na mene. Nije htio da se to pušta. HOS-ovaca je bilo šest tisuća, bila je to Paragina paravojska. Da se razumije, protiv sam ustaškoga režima i pozdrava. Ustaški režim učinio je veliko zlo hrvatskom narodu. To je najstrašnije što se dogodio. Više se Srba borilo za Hrvatsku u Domovinskom ratu nego što je bilo HOS-ovaca', kazao je.

Nina Badrić kao Thompson

Nekoliko godina kasnije, kao direktor Croatia Recordsa, izdat će drugi Thompsonov album, za koji je u svim materijalima stajalo da se radi na snimanju novog albuma Nine Badrić.

'Tuđman je bio velik protivnik pozdrava 'Za dom spremni' i nije ga želio vezati uz Domovinski rat, a prvi Thompsonov album s tom pjesmom ionako je završio u gubicima. Šest godina poslije vlasnik Croatia Recordsa bila je Zagrebačka banka i ja moram izdati Thompsonov album, a ne mogu jer je prvi bio u gubicima. Odlučujem da ću ga ipak izdati, ali u svim dokumentima napišem da je riječ o albumu Nine Badrić', priznao je Lilić.

Smatrao je da iza svakoga uspješnog muškarca stoji žena - koja koluta očima.

Prvu suprugu Dinu Hohšteter, od koje se kasnije rastao, upoznao je na televiziji.

'Moja prva supruga bila je divna osoba i ništa nije kriva za rastavu. Dogodilo se ono što se dogodilo. Ne želim je povrijediti, a postoje neke stvari koje su se događale, a koje znaju i ona i naše uže okruženje', kazao je prije trinaest godina u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju.

U drugi brak Lilić je uplovio s Elom, odnosno Pupom, kako je zove, s kojom je imao kćer Mateju.

Ispijanje iz cipele Hanke Paldum

U životu je prijateljevao s estradnjacima, sportašima, glumcima. U, kako bismo to stručno nazvali, ugostiteljskim objektima proveo je, prema vlastitu priznanju, 14 tisuća noći, a popio je više od sto tisuća litara gemišta i popušio 1,3 milijuna cigareta. Kako je to znalo izgledati, opisuje crtica iz noćnoga života kada je skinuo cipelu Hanki Paldum i pio iz nje, na što je ona ustvrdila: 'Bog te *ebo, novu cipelu mi s*ebo.'

Ili kada im je Rade Šerbedžija u tri sata u noći, na dan smrti komunističkoga moćnika Vladimira Bakarića, kod Tifanyja izrecitirao cijeli 'Moj obračun s njima' na stepenicama. Ostalo je zabilježeno i to da je na večeri, uz sviranje Zlatnih dukata, izrezao kravatu Mirku Đurašinu, tadašnjem direktoru KBC-a Zagreb. Nakon toga rezanje kravata na večerama postao mu je ritual.

Smatrao je da Dnevnik nema što trajati 50 minuta, da ga treba svesti na pola sata te da je HRT napravio 'glupost' jer ga je zbog konkurencije pomaknuo na 19 sati.

'Trebao ga je učiniti sadržajno kvalitetnijim', smatrao je.

Volio je emisije koje radi Zoran Šprajc i bio uvjerenja da je Mojmira Pastorčić uz njega stasala kao voditeljica i urednica. Držao je da se novinari ne smiju bojati političara, ali i da je preduvjet za to da urednici i direktori stoje iza njih.

'TV Zagreb je dobro funkcionirao kada je generalni direktor bio Branko Puharić zato što smo se uz njega osjećali sigurno. On je znao reći: 'Političare prepustite meni. Ako vas nazovu, stjerajte ih u ku*ac i poklopite im slušalicu'', kazao je u jednom od niza životnih intervjua koje je dao posljednjih godina.

U bogatoj karijeri ostat će upamćen kao osnivač, prvi direktor i glavni urednik Nove TV. Na HRT se vratio 2005. godine u ulozi savjetnika ravnatelja za program. Umirovio se 2009. godine, da bi dvije godine kasnije objavio autobiografiju 'Bez cenzure'. Pored velikog imanja u Siveriću, koji je bio stavio na prodaju, zasadio je 5200 loza merlota.

'Druženje je važno. Nemojte biti sami - pričajte, jer samoća ubija', znao je često ponavljati.

Posljednjih desetak godina pisao je kolumnu u magazinu Express.

'To što sam ja s društvom prošao je neponovljivo i vrijedi da sutra umrem', ustvrdio je u Nacionalu prije tri godine. To sutra došlo je jutros.