Bog te vidio, što ova žena radi od sebe?! To ti pitanje prođe kroz glavu kada vidiš na kakvim glupostima Jadranka Kosor krčmi autoritet premijerke. I da je taj autoritet našla na cesti (što je, dobro, donekle i istina), ne bi se ovako njime razbacivala, nego bi mućnula glavom i zaustavila se.

Ali, ona očito nije u stanju stati, nego se te gluposti vežu jedna na drugu, pa iz manjih upada u veće, iz njih u još veće... I sam vrag zna gdje će to na kraju završiti. U stuporiju gdje će vrisnuti i kada je se samo krivo pogleda? U moru tužbi protiv novinara i medija, samo zato što su prenijeli bilo koju njezinu izjavu o bilo čemu? U bjesomučnom cijepanju sebe na dvije ličnosti, pri čemu će premijerka biti sve manja, a uvrijeđena žena sve veća?

No, prije nego što reknem više o tome, da se najprije izjasnim o sebi. Uopće ne pripadam novinarima koji se rastrubiše da Kosor u ovih nekoliko mjeseci nije napravila ništa, pa iako su sami često novinarske trube, već nafureno slažu i čitave partiture tobožnjih dokaza da je ona gora i od Sanadera. Još manje spadam u one koji će, tajeći vlastita politička presvlačenja, premijerku staviti na zub samo zato što je, božemeprosti, HDZ-ovka. E, vidiš, to je za mene prije plus nego minus.

Kako? Pa lijepo, odavno sam osvijestio stav da ovoj zemlji nema napretka ako se prije toga iz političkog kamenog doba ne pomakne i promijeni se nabolje HDZ. To se potvrdilo na više nego dovoljno primjera – odbacivanje najgorih naslaga tuđmanizma, relaksiranje odnosa sa Srbima u Hrvatskoj, procesuiranje ratnih zločina... Zato svaka čast SDP-u, ali uvijek ću imati više razumijevanja za kikseve koje napravi HDZ nego ta stranka. Ali, to, brate mili, ima svojih granica, a njih Jadranka Kosor ruši kao da je umjesto službenog auta zadužila buldožer ili bager.

Montipajtonovska epizoda

Sada se već postavlja pitanje ima li, pobogu, nekoga, bilo koga, tko će zaustaviti zajapurenu premijerku koja očito ne zna gdje je kočnica na tom čudovišnom prometalu. Da zna, ne bi se dogodila ona montipajtonovska epizoda kada su je sve kamere nacionalnih televizija snimile kako kumi Luku Bebića da je zaštiti od bezobraznih i napasnih SDP-ovaca. A onda se iz Banskih dvora oglase idiotskim saopćenjem da se to uopće nije dogodilo. Da Kosor zna kako se zaustavlja bager, ne bi dopustila da ona cro-copovska scena rušenja novinarke u splitskom škveru prođe uz maloumno objašnjenje da je premijerkino osiguranje postupilo po pe-esu i da se nitko nikome nema tu što ispričavati.

Oh, kako je taj prizor morao razgaliti srce Ive Josipovića. On također ima okapanja sa svojim osiguranjem, ali druge vrste: htio bi da ono bude što minimalnije i diskretnije i već se cjepidlačenjem oko toga i načina biranja tjelesnih čuvara uvelike svima popeo na glavu. Ali, nakon kečerskog obaranja novinarke u Splitu, njegove mušice blistaju kao primjer građanski pristojne odmjerenosti, nasuprot nabildanom tjelesnom zdrugu kojim se aristokratski oholo okružila Kosor. Da stvar bude gora, ti grmalji sravnili su sa zemljom njezinu kolegicu po struci jer valjda se premijerka još sjeća da je u zanimanje političarke stupila iz novinarske branše.

OK. Njezino je pravo da o bivšim kolegama misli i najgore, što dobar dio njih i zaslužuje jer rone suze nad braćom Drobac na one iste oči kojima su godinama s pospanom ravnodušnošću gledali njihovu sudbinu. Ali, što da o tome kaže ona, koja je istih tih godina vodila emisiju o prognanicima i lila nad njima suzice samo ako je to odgovaralo strogo utvrđenom nacionalnom ključu. Zato se naprosto morala pokriti ušima i mirno primiti medijske packe zbog svoje nekontrolirane taštine, sabrano razmislivši kako da kontrolira i umanji štetu koju je napravila.

Umjesto toga, ona je uletjela u rasplet te najnesretnije epizode otkako je premijerka tako bezglavo da je gotovo dovela sebe već dotle da u političkom smislu stvarno ostane bez glave. Pritom joj nije ni najmanje važno hoće li još netko izaći iz toga obezglavljen. Najprije je uništila autoritet DORH-a koji je u roku odmah morao izdati sumnjivo saopćenje da je u njezinom useljenju u stan Dropčevih sve bilo po zakonu. Onda je obrukala i svoje odvjetnike, koji su prvo najavili tužbu protiv HTV-a i Aleksandra Stankovića, a zatim demantirali da je o tome ikada bilo govora.

Pilselov pojas za spasavanje

Valjda je i premijerki doprlo do glave da u Stankovićevoj emisiji ne samo da nema ništa utuživo, nego da su joj on i Pilsel zapravo dobacili pojas za spasavanje. U nategnuto režiranom igrokazu jasno su, naime, ponovili ono što i ona govori, da je došla do stana na zakonit način, istina uz dodatak da je to bilo moralno nedopustivo, ali to samo znači da se stvar može ispraviti nekom premijerkinom isprikom, socijalnim zbrinjavanjem ili zapošljavanjem Momira Dropca i tako to.

I, zbilja, poslije toga jedan se prozor na bjelokosnim Banskim dvorima najzad otvorio i skrušeni glas najavio je da će se Momiru pomoći. Ali, to opet nije bio glas premijerke nego glasnogovornika Mehuna, još jednog od onih koji su se kao živi štit žrtvovali za nju. A ona? Možda je i Kosorova nešto rekla, ne kažem, ali to se nije probilo kroz debele zidove od slonovače, što znači da se njezino tašto inaćenje nastavlja.

Premijerka je očito nakon dobrog starta (raščišćavanje s korupcijom, sređivanje odnosa sa Slovenijom) prerano zaključila da je postala nova hrvatska heroina. I sada nervozno i eruptivno reagira što joj ta pozlata otpada jer ni u borbi protiv korupcije, a još manje protiv ekonomske krize, stvari ne idu onako glatko kako je u svojoj limitiranoj političkoj kapacitiranosti očekivala.

I zato još jednom ponavljam: netko, bilo tko, morao bi, za opće, ali i njezino dobro, zaustaviti ovu samozvanu boginju. Natječaj za to od prioritetnog je državnog značaja. I otvoren je do isteka zaliha strpljenja javnosti, a one su sasvim pri kraju.