Nakon što su Boris Jokić i njegov tim za povijesnu reformu školstva zbog političkih pritisaka na koje ne kane pristati zatražili razrješenje od ministra obrazovanja Predraga Šustara, valja, ne umanjujući pritom značenje ostalih koji su radili na Cjelovitoj kurikularnoj reformi, podsjetiti tko je dr. sc. Boris Jokić
S ovim mladim znanstvenikom s Instituta za društvena istraživanja mediji i šira javnost upoznali su se tek kada je krajem siječnja 2015. stao na čelo Ekspertne radne skupine za provođenje Cjelovite kurikularne reforme iako se Jokić već dobrano profilirao kao poznavatelj, analitičar i kritičar našeg školskog sustava. O toj temi, kako smo već pisali, nije govorio samo na okruglim stolovima i u medijima, nego je napravio i brojne studije i znanstvene radove. Uostalom, na Cambridgeu je 2005. doktorirao temom 'Znanost i religija u hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju: Stavovi i perspektive učenika', a objavio je i cijeli niz studija na temu upisa na fakultete te učenja, navika, ponašanja, motivacija i uspjeha hrvatskih osnovnoškolaca.
Pritom se nije libio prozvati političke strukture zbog činjenice da se ne bave dovoljno ovim izuzetno važnim segmentom našeg društva, a kada je povodom početka rada na reformi pristao govoriti za tportal, bilo je to pod uvjetom da u prvom planu bude njegov tim i posao koji ih čeka. Pritom je, podsjetimo, Jokić, koji je rođen 1976. u Zagrebu, u kojem je i odrastao, istaknuo da njegov životni put u potpunosti obilježava obrazovanje.
Već u osnovnoj školi Jokić je promijenio tri škole pa je pohađao Klasičnu gimnaziju u Zagrebu da bi srednju završio u SAD-u, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je psihologiju i potom magistrirao i doktorirao na Sveučilištu u Cambridgeu. U osnovnoj školi je bio državni prvak u astronomiji i nositelj tzv. Cambridge blue - boje koja je oznaka sportskih timova tog sveučilišta, a na posao uglavnom putuje biciklom iako ima nešto stariji automobil. Paralelno uz psihologiju Jokić je studirao ekonomiju u Zagrebu i dogurao do četvrte godine, a položio je i sve ispite na magistarskom studiju psihologije također u Zagrebu prije nego što ga je profesionalni put odveo na prestižno sveučilište u Cambridgeu, a 2002. počeo je raditi u Centru za istraživanje i razvoj obrazovanja Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu.
Tko je sve u Jokićevu timu?
Govoreći o svojem timu u tom razgovoru za tportal prije oko godinu i pol, Jokić je istaknuo zadovoljstvo timom za reformu kazavši da se 'radi o skromnim i vrlo radišnim pojedincima koji dolaze iz različitih disciplina te s vrlo različitim životnim iskustvima u dobi od 35 do 65 godina'. 'Sam sastav poruka je da nisu eksperti samo u znanstvenoj zajednici. U timu rade i osobe poput kolegice Suzane Hitrec i kolege Toma Reškovca koji vode školu ili predaju u njoj. Kolegica Ružica Vuk također donosi jedinstveno iskustvo jer je tijekom karijere predavala od osnovne škole, preko gimnazije, do radnog mjesta na kojem je sada - na PMF-u obrazuje buduće nastavnike geografije. Branka Baranović u dva je navrata bila potpredsjednica Vijeća za Nacionalni okvirni kurikulum, čime se osigurava kontinuitet obrazovne politike. Kolegica Branka Vuk u proteklih je deset godina bila izrazito aktivna u razvoju digitalnih sadržaja i novih oblika obrazovanja. Naposljetku, Zrinka Ristić Dedić, s kojom dijelim većinu profesionalnog puta, bila je jedan od začetnika uvođenja državne mature i stručnjakinja je za pitanja ocjenjivanja i vrednovanja', kazao je Jokić.
Upitan za mišljenje o njihovim realnim šansama za uspjeh, tada je odgovorio: 'Znam da će to mnogima u Hrvatskoj zvučati nevjerojatno, ali naravno da imamo. Jedino što možemo garantirati jest rad, puna posvećenost promjenama i činjenica da nismo, i nećemo biti, pod utjecajem nijedne političke opcije ni interesne skupine. Ovo, naravno, nisu jedini preduvjeti uspjeha, ali čine osnovu koja nam daje šansu. Na učiteljima, roditeljima i učenicima je da aktivno sudjeluju u kurikularnoj reformi. Oni će na kraju, a ne politika i interesni lobiji, biti ti koji će donijeti sud o njenoj uspješnosti.'
Tipfeler za budućnost?
'Jedino što očekujemo je da oni kojih se obrazovanje najviše tiče, a to su učenici, roditelji, učitelji, odgajatelji i ostali djelatnici vrtića i škola prepoznaju da je ono što predlažemo dobro i korisno i da se uključe u kurikularnu reformu. Ako tome bude tako, možda izbjegnemo u hrvatskom društvu uvriježene klipove. Osobno očekujem da političke stranke daju podršku ovoj promjeni, da daju priliku cijeloj priči i osiguraju da na znanstvenim i stručnim osnovama pokušamo poboljšati sustav obrazovanja koji treba služiti svim ljudima. Obrazovanje u Hrvatskoj predugo je prepušteno političkim, rekao bih čak i politikantskim utjecajima. To treba prestati jer je obrazovanje područje od nacionalnog interesa koje nije moguće ozbiljno promijeniti u sumanutom ritmu četverogodišnjih mandata. Mislim da je moguć konsenzus jer je obrazovanje i izrazito osobna stvar koja kao roditelja, baku, ujaka ili tetku brine svakog čovjeka bio on premijer, predsjednik glavne opozicijske stranke, liječeni ovisnik, znanstvenik ili nezaposleni. To je osnova konsenzusa, a ne politički programi', kazao je također Jokić u razgovoru za tportal, kojega se u cijelosti možete prisjetiti ovdje
Samo godinu i pol kasnije upravo zbog politikantstva on i njegov tim zatražili su razrješenje od resornog ministra koji je Jokiću nakon svega, barem zasad, imao reći tek 'sretno', a građani strahuju da jedan tipfeler nije bio puka greška.