'Vidim da su svi napravili sve sukladno propisima, no jedno pitanje se nameće: ako se netko i nalazi na izdržavanju kazne i ako se uoče određeni zdravstveni problemi, izdržavanje nije nužno u zatvorskoj ustanovi i ta osoba mora biti upućena u odgovarajuću bolnicu', naglašava Primorac.

No 18-godišnjak je, kako je pisala Slobodna Dalmacija, tri puta zbog suicidalnih misli odvođen iz Bilica u zatvorsku bolnicu u Svetošimunskoj u Zagrebu, i to tijekom travnja, svibnja i lipnja, i svaki put vraćan je u splitski zatvor, sve dok početkom kolovoza nije posljednji put napustio Bilice. Tada je u komatoznom stanju prevezen u KBC Split te je preminuo prije tjedan dana.

'Nisu pravnici stručnjaci za medicinu'

'U tom je slučaju pitanje je li medicinska struka dala cjelovit odgovor o njegovu zdravstvenom stanju. Pravnici, bilo Državno odvjetništvo, bilo sud, nisu stručnjaci za medicinu. Ako se njima ne ukaže na to da postoje zdravstveni problemi, onda jako teško mogu reagirati. Nekako mi se čini da, ako je došlo do propusta, taj bismo propust mogli tražiti u medicinskom dijelu, u mišljenjima liječnika koji su ga pregledavali i koji jesu ili nisu adekvatno prosudili o kakvom se zdravstvenom stanju radi. Ocjena je na njima, ne na pravnicima', smatra Primorac.

Kod Kristiana Vukasovića, prema dostupnim informacijama, bilo je očito da ima problema u pritvoru, a o tome su svjedočile i osobe koje su dijelile ćeliju s njim. S Bilica su ga i slali u bolnicu za osobe lišene slobode u Zagreb, no svaki put bio je vraćen.

'Ako su ga slali u bolnicu koja ga je vraćala, očito nakon što su zaključili da mu je bolje, onda što mogu napraviti zatvor, Državno odvjetništvo i sud nakon što su liječnici rekli da je on dobro i da može nastaviti izdržavati kaznu', pita se.

Zašto mu nije suđeno kao mlađem punoljetniku?

Što se tiče dijela procesa u kojem su Kristianu sudili kao ubrojivoj osobi i nije dobio tretman mlađeg punoljetnika, što bi mu omogućilo da mu zapravo sude kao maloljetniku, Primorac tvrdi kako se iz dostupnih informacija, iako nema uvid u spis, može zaključiti da je sve napravljeno po propisima.

'Mlađem punoljetniku može se izreći maloljetnička sankcija ako je, s obzirom na vrstu kaznenog djela i njegovo izvršenje, očito da je to odraz životne dobi počinitelja. Sud je taj koji procjenjuje sudi li se nekom kao mlađem punoljetniku ili odrasloj osobi. Ovdje se postavlja pitanje: kada imate sudskog vještaka koji je dao mišljenje o tome je li netko smanjeno ubrojiv, kada je dao mišljenje da postoji opasnost da bi u slučaju ostanka na slobodi ponovio kazneno djelo, što preostaje sucu nego tražiti istražni zatvor. Radi se o djelima koja nisu beznačajna, a to je u ovom slučaju dovođenje u opasnost ljudi i imovine. Sud je taj koji je trebao procijeniti kako će se postupak odvijati i očito je temeljem nalaza i mišljenja vještaka zaključeno da ne treba izreći maloljetničku sankciju s obzirom na vrstu kaznenog djela i način izvršenja', pojašnjava Primorac.

Da su ga pustili uz uvjetnu kaznu i da je opet izazvao požar, bila bi paljba i po sudu i policiji i Državnom odvjetništvu'

Uz to, poznato je to da niti mladićev odvjetnik nije tražio da mu se sudi kao maloljetniku. 'To su svi mogli predložiti, od državnog odvjetnika do obrane. No očito su svi došli do zaključka da se takva vrsta postupka ne može odnositi na njega jer nije riječ o običnoj krađi ili provali, iz čega bi se mogao izvući zaključak da je počinitelj napravio to zbog svoje životne dobi. Teško je reći dok se nema uvid u spis, no iz ovog što nam je dostupno, očito nisu povezali kazneno djelo i njegovu dob i zaključili da kazneno djelo nije odraz njegove dobi', tvrdi Primorac.

Napominje da je vještak rekao i da postoji mogućnost ponavljanja istog djela. 'I kada sve to zbrojite, vidite da je bio opravdan razlog za određivanje istražnog zatvora. Da su ga pustili na uvjetnu i da je pet dana nakon toga izazvao požar, bila bi paljba i po sudu i policiji i Državnom odvjetništvu zato što je na slobodi', zaključuje Primorac.

Osamnaestogodišnji Kristian Vukasović u travnju je osuđen na osam mjeseci zatvora zbog izazivanja nekoliko požara na omiškom području u kojima su izgorjeli masline, stabla i trava. Sam se prijavio policiji, a usprkos tome što ima određenih psihičkih problema, smješten je u istražni zatvor Bilice u Splitu.

Protiv njega se kazneni postupak vodio redovito, a sudilo mu se kao zdravoj osobi jer je, kako je utvrđeno, u trenutku počinjenja djela bio ubrojiv.

Nakon što je završio u istražnom zatvoru bio je u teškom psihičkom stanju i nekoliko je puta bio prevezen u zatvorsku bolnicu u Zagrebu te mu je dijagnosticiran suicidalni poriv. Usprkos tome, vraćen je u zatvorsku ćeliju na splitskim Bilicama, odakle je 1. kolovoza u komi prebačen u splitsku bolnicu te je umro.