Službeno, Jonjić je član predsjedništva i jedan od osnivača friško osnovane stranke koja se zove Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović – Neovisni za Hrvatsku. No imenu stranke komotno bi mogli dodati i Jonjića, s obzirom na to da je u posljednje vrijeme, otkako je na lokalnim izborima postao gradski zastupnik, u medijima zastupljeniji od svojih, inače eksponiranih kolega.

Ovaj trojac povezuje pripadnost istoj političkoj platformi koja se može sažeti u jedan pojam - antikomunizam. Kod njega je, kao i kod Hasanbegovića, obiteljska povijest odigrala presudnu ulogu.

Otac na Golom otoku

Naime, Jonjićevi roditelji kao imotski maturanti 1959. bili su osuđeni na višegodišnju robiju zbog pripadnosti organizaciji Hrvatska revolucionarna mladež.

'Osuđeni su desetak dana prije mature na višegodišnje robije! Moja majka je dobila šest, a otac pet godina zatvora. Majka je amnestirana nakon tri godine jer je bila članica organizacije, nije joj bilo suđeno kao organizatoru, a otac je odslužio punu kaznu. No, zatvor ih nije slomio!’,  kazao je nedavno Jonjić.

Dinko Jonjić služio je i na zloglasnom Golom otoku, a o tome je napisao i knjigu ‘Goli na Golom otoku - Od Imotske gimnazije do Golog otoka’.

Odvjetnička dinastija

Sklonost pisanju, političkom djelovanju, ali i pravu, kod Jonjića se očito nasljeđuje. Tomislav Jonjić je odvjetnik, baš kao i Dinko Jonjić, a tradicija se nastavila i u trećem koljenu jer Jonjić u Zagrebu ima odvjetnički ured sa sinom Trpimirom. Upravo je on zastupao Zlatka Hasanbegovića u sporu protiv Ante Tomića, kojeg je tužio zbog duševnih boli nakon objavljenog teksta u beogradskom NIN-u u kojem je Hasanbegovića opisao kao ‘retarda’ i ‘ustaškog klauna’.

A Tomislava Jonjića i Hasanbegovića veže dugogodišnje prijateljstvo.

‘Prilično sam dobro upućen u ljude i istraživanja hrvatskog stradanja u Jugoslaviji i hrvatsko-jugoslavenskog konflikta. Znam tko se time bavi iz pomodarstva, a tko iz uvjerenja! Hasanbegovića poznajem dugi niz godina, a kod Esih mi imponira njezina hrabrost’, kazao je Jonjić.

Pisma Mile Budaka

A koliko je dobro upućen u navedenu temu, pokazuje popis njegovih radova. Koautor je knjige ‘Iz korespondencije dr. Mile Budaka (1907.-1944.)’ objavljene u nakladi Hrvatskog državnog arhiva, u kojoj je uz bilješke objavljeno 500 pisama iz Budakova osobnoga fonda.

S Esih i Hasanbegovićem povezuje ga i Institut za društvene znanosti Ivo Pilar, u kojem je taj dvojac radio. Jonjić je autor nekoliko stučnih članaka u časopisu Pilar te je i čest gost stručnih skupova u organizaciji tog instituta.

Objavljuje tekstove, tvrdi da ih je napisao više od 700, i u časopisu Politički zatvorenik kojem je bio dugogodišnji urednik. Svojedobno se žalio da država ignorira taj list koji se bavi problematikom osam tisuća političkih zatvorenika, a s druge strane izdašno financira tijednik Novosti Milorada Pupovca.

S ratišta u veleposlanstvo

Pera se latio 1990. kao mladi odvjetnik. Godinu dana kasnije pero je zamijenio puškom te proveo više od 400 dana u ratu, što u borbenom (115. imotska brigada), što u neborbenom sektoru (MUP).

Kada je skinuo uniformu, Jonjić se bacio u neke druge vode. Od 1992. do 1995. radi u hrvatskom veleposlanstvu u Švicarskoj, a potom je i savjetnik za međunarodne odnose u MUP-u.

S odvjetnčkom praksom nastavlja 1997., a imao je i haašku epizodu koja je neslavno završila. Naime, branio je Valentina Ćorića, pripadnika optužene šestorke iz BiH koja i dalje čeka drugostupanjsku presudu. Ćorić i Jonjić raskinuli su suradnju u prilično ružnim okolnostima. Navodno je Ćorić želio da se odvjetničkom timu pridruži još jedan odvjetnik, što Jonjić nije želio prihvatiti. Ovaj mu je otkazao punomoć, no Jonjić se tome opirao. Neki tvrde zbog izdašnih haaških honorara.

Unatoč tome, njegov kolega, poznati zagrebački odvjetnik, za tportal je kazao kako je Jonjić u Haagu odlično radio svoj posao.