Malo je poznato da hrvatska država ovih dana odlučuje o sudbini ukrajinskog 'kralja restorana', zagonetnog poduzetnika koji je donedavno bivao ubrajan u stotinu najbogatijih ljudi Ukrajine. Riječ je o Andreju Zadorožnom, koji je ljetos uhićen u Hrvatskoj temeljem Interpolove tjeralice. Ukrajina traži njegovo izručenje zbog poslovnog kriminala, a on pak tvrdi da u domovini nije siguran ni za goli život, a kamoli za pošteno suđenje
Riječ je o čovjeku kontroverzne prošlosti u čijem je vlasništvu ili suvlasništvu bilo desetak usidrenih brodova - luksuznih ugostiteljskih objekata na obalama rijeke Dnjepar u Kijevu. Zajedno s partnerima, Zadorožnij je do krize kontrolirao preko stotinu elitnih restorana diljem Ukrajine, ali i u SAD-u. Policija ga danas traži zbog lažnih hipoteka u kijevskoj banci Rodovid i drugih prijestupa vezanih uz lanac restorana Kozirnaja Karta, gdje je Zadorožnij bio suvlasnik i godinama figurirao kao voditelj biznisa. Obrana optuženog tvrdi da nije bilo zakonske osnove za podizanje optužnice i da je riječ o montiranom procesu.
Zadorožnij je, tvrde njegovi odvjetnici, uhićen na hrvatskom graničnom prijelazu Bajakovo. Portal Argument piše, međutim, da je ukrajinski tajkun - koji se navodno već godinu i pol ne vraća u domovinu - u Hrvatsku doplovio na svojoj 36-metarskoj jahti 'Miami Blues'
Premda je obrana pokušala prikazati Zadorožnoga kao političkog disidenta, Županijski sud u Vukovaru i Vrhovni sud u Zagrebu odobrili su zahtjev Ukrajine za izručenjem. No zatim se oko slučaja angažirao Hrvatski helsinški odbor tražeći da Hrvatska omogući azil multimilijunašu iz Kijeva. Teza koja se provlači kroz hrvatske medije, a i kroz izvještaj HHO-a, jest ta da režim u Ukrajini želi preoteti biznis Zadorožnome i vjerojatno ga prisiliti da kao 'krunski svjedok' (Jutarnji list) svjedoči u novom montiranom procesu protiv ukrajinske premijerke Julije Timošenko
No ta teza se nakon višednevnog češljanja kroz ukrajinske medije sve više doima kao spin i pada na testu vjerodostojnosti iz barem dva razloga.
Kao prvo, u ukrajinskom medijskom prostoru nismo pronašli nijedan jedini tekst koji bi slučaj Zadorožnoga povezivao s procesom protiv Timošenko. Štoviše, ukrajinski novinari s kojima smo razgovarali i koji dulje prate slučaj Zadorožnog, za tu su verziju prvi put čuli ovih dana, i to iz hrvatskih glasila.
Kao drugo, mediji u Ukrajini već godinama opisuju Andreja Zadorožnog kao frontmena biznisa čiji su povučeni suvlasnici poznate osobe ukrajinskog kriminalnog miljea 80-ih, 90-ih i početka 2000-ih godina. Tako se kao jedan od bliskih suradnika tajkuna uhićenog u Hrvatskoj navodi i Iskander Kerimov zvani Tatarin, za kojeg Korrespondent piše da je po sovjetskim i ukrajinskim zatvorima proveo više od deset godina. Isti čovjek spominje se u nizu medija kao vođa nekad moćne kriminalne grupe iz Kijeva. Portal Djelo piše pak da je Kerimov svojedobno bio povezan i sa zloglasnim 'umnim donom' Semjonom Mogiljevičem, koji je slovio za velikog šefa postosvjetske mafije u svijetu i koji je u nikad razjašnjenim okolnostima 90-ih godina dobio hrvatsku putovnicu.
Zamoljen da komentira kontradiktorne informacije do kojih smo došli, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Ivan Zvonimir Čičak i sam je uzeo zadršku prema tezi da je slučaj Zadorožnij nužno povezan s procesom protiv Julije Timošenko. No Čičkov HHO ipak ostaje kod principa da se protivi izručivanju ukrajinskih državljana službenom Kijevu.
Stav HHO-a je da se ne izručuje ljude u države u kojima ne postoje uvjeti za pošteno suđenje, odnosno zadovoljavajući zatvorski uvjeti. U Europi su to – prema našim informacijama i standardima Vijeća Europe te Freedom Housea: Bjelorusija, Rusija, Ukrajina, Turska, Moldavija, ali i EU članica Rumunjska', kazao je Čičak za tportal.hr.
Njegov stav dijeli i pravna služba Harkivske grupe, jedne od najstarijih organizacija za zaštitu ljudskih prava u Ukrajini. Na toj adresi rekli su nam da je situacija s tamošnjim pravosuđem i pravima optuženika na obranu trenutačno takva da i oni načelno podržavaju neizručivanje optuženika u Ukrajinu, kad je riječ o procesima koji se tiču poslovnih, političkih i sličnih sporova
U međuvremenu je pred hrvatskim pravosuđem obranu Zadorožnog preuzeo domaćoj javnosti dobro poznati odvjetnik Ljubo Pavasović Visković. U ime klijenta podnio je žalbu Ustavnome sudu koji će se nakon zatvorenog zasjedanja pismeno očitovati o svojoj odluci. 'Očekujemo odgovor tijekom idućih desetak dana', rekao nam je Pavasović u telefonskom razgovoru.
Zanimljivo, Pavasović kaže da u dokumentaciji nije primijetio nikakvu vezu s procesom protiv Julije Timošenko. No hrvatski odvjetnik odbacuje i navode o kriminalnom miljeu svoga klijenta.
'Mislim da su to čista naklapanja ukrajinskih novinara i laži koje se plasiraju kroz medije. Da je istina, mi za obranu Zadorožnoga sigurno ne bismo dobili pisma potpore od Vitalija Klička i njegove stranke, zatim od visokih dužnosnika Ukrajinske pravoslavne crkve itd.', kazao je Pavasović.
Zanimljiva je i ta impresioniranost boksačkim šampionom Vitalijem Kličkom, koja se dala osjetiti i u izvještaju HHO-a. Kličko stariji se pred kraj karijere vrlo uspješno bacio u politiku i sada vodi stranku UDAR, treću po snazi u ukrajinskom parlamentu. Na zapadu Kličko ima reputaciju neovisnog, proeuropskog liberala koji se bori za promjene u sve disfunkcionalnijoj ukrajinskoj državi.
No u tamošnjim poslovno-medijskim krugovima postoje i (nepotvrđene) glasine da je Vitalij Kličko, koji se izuzetno toplo zauzeo za Zadorožnog, jedan od tajnih suvlasnika restoranske mreže Kozirnaja Karta. Zadorožnij je, pak, u intervjuu za Korrespondent 2006. ispričao da je jedno vrijeme financirao strančicu Europska prijestolnica. Ta je stranka jedan od zametaka na kojima se formirao Blok Vitalija Klička i kasnije UDAR.
Kad je pak riječ o navodnoj kriminalnoj provenijenciji poduzetnika koji danas sjedi u osječkom zatvoru (i navodnim objedama), spomenimo da je sam Zadorožnij u istom tom intervjuu za Korrespondent svoj uspjeh u 90-ima lakonski objasnio ovako: 'Imam jako puno prijatelja bandita, i to po cijelome svijetu. Isto tako, imam prijatelje i među ministrima.'
No sam Zadorožnij u svom poslovanju dosad, čini se, nije imao problema sa zakonom. O alternativnim verzijama njegova progona može se čuti, ali su toliko teško provjerljiva da ostaju u sferi nagađanja.
Početkom veljače, kada je već bilo jasno da službeni Kijev traži od Zagreba njegovo izručenje, ukrajinsko izdanje dnevnika Kommersant objavilo je intervju sa suvlasnikom Kozirnaje Karte Dmitrijem Galbmillionom i upraviteljem Vilenom Matvejevom. Potonji je upozorio da od globalne krize, koja je teško pogodila Ukrajinu, restoranski biznis u toj zemlji bilježi značajne gubitke. Po Matvejevu ispada da je Kozirnaja Karta danas samo brend ispod kojih stoji desetak samostalnih biznisa, pa ostali suvlasnici odbijaju preuzeti odgovornost za navodna dugovanja Zadorožnog. Galbmillion je čak izjavio da se Zadorožnij 'potrošio kao menadžer'.
Prema nekim kuloarskim verzijama, osječki zatvorenik izložen je tzv. rejderskom napadu – pokušaju preotimanja biznisa kombinacijom pravnih i kriminalnih metoda. Pretpostavlja se da bi takve stvari mogli raditi samo ljudi bliski aktualnom režimu.
Nakon odluke Ustavnog suda o ekstradiciji Andreja Zadorožnog, posljednju riječ trebao bi imati ministar pravosuđa Orsat Miljenić, koji i sam čeka odluku Ustavnog suda. Bez Miljenićeva potpisa nema izručenja, a na njegovu odluku žalba nije dopuštena.
