Svake godine krajem lipnja Đakovo ugošćuje Međunarodni Etno film festival Srce Slavonije, a među onima koji je svake godine aktivno uključen u njegovu organizaciju je i SDP-ov saborski zastupnik Damir Tomić. Iako po zanimanju doktor informacijskih znanosti i zastupnik u već nekoliko mandata, Tomić se već niz godina bavi filmom i fotografijom, a za svoje je uratke dobio i niz nagrada. S nekoliko filmova sudjelovao je i u službenom programu Dana hrvatskog filma, no danas, priznaje u kratkom razgovoru za tportal, ima sve manje vremena za snimanje filmova.

'Ne sjećam se kada sam zadnji put upalio kameru', priznaje nam Tomić. Svoje je vrijeme sada posvetio Saboru, no svake godine ipak sudjeluje na Etno film festivalu u Đakovu, iz kojeg dolazi. 'Od kako sam u Saboru, nisam napravio ni jedan film. Doduše, napravio sam dva videospota za prijatelje glazbenike i moram priznati da su to bili sati opuštanja', kaže nam Tomić.

Iako filmove više ne stigne snimati, redovito ih gleda. Na njegovu su repertoaru najviše strani igrani filmovi, no 'guta' i druge. 'Iznimno sam zadovoljan i domaćim filmovima. Žao mi je što mnogi podcjenjuju baš domaći igrani film. Osobno mislim da mu nisu dali ni šansu. Gledam i dokumentarce, volim pogledati i eksperimentalni film, animirani, ustvari volim pogledati svaki film jer u sve te minute na ekranu je netko uložio izniman trud', kaže Tomić.

Što se tiče najdražih filmova u posljednjih nekoliko godina, teško mu je, kaže, izdvojiti jedan, no dojam je na njega ostavio 'Dallas Buyers Club'. 'Izvrstan film, izvrsna gluma. Ali ne mogu izostaviti ni film Rush o odnosu Hunta i Laude u svijetu Formule 1 te film Imitation game o Turingu. A od dokumentarnih izdvojih bih film o Senni iz 2010., ali koji sam pogledao tek nedavno', poručuje Tomić.

Dok SDP-ovac Tomić kraj lipnja provodi u Đakovu na filmskom festivalu, HDZ-ov saborski zastupnik Anđelko Stričak svake prve subote u 10. mjesecu na sebe navlači srednjovjekovnu odoru kako bi bio jedan od aktera u 'Bitci za utvrdu Čanjevo.'

Radi se, pojašnjava Stričak u razgovoru za tportal, o srednjovjekovnoj utvrdi iz 15. ili 16. stoljeća, koja se nalazi na grebenu u blizini Visokog u Varaždinskoj županiji. Sama utvrda godinama je stajala zarasla u biljke i drveće, no 2000. kreću arheološka iskapanja koja su trajala 16 godina.

'Sama iskapanja izazvala su veliku pozornost javnosti i tada smo došli na ideju da utvrda ne ostane samo kamen, nego da je na neki način oživimo i turistički iskoristimo. Tada je osnovana udruga Praškocijeve haramije, nazvana po vlasniku utvrde iz 16. stoljeća i zapovjedniku haramija Jurju Praškociju. S voditeljem istraživačkog tima na utvrdi Čanjevo Lukom Bekićem obilazili smo muzeje i prikupljali podatke te smo napravili vjernu presliku odora hrvatske i turske strane. Osmislili smo prikaz života i bitke s Turcima, koja se održava svake godine u 10. mjesecu', priča nam Stričak, koji kaže da 'bitka' svake godine okupi oko 1000 posjetitelja.

No Praškocijeve haramije nisu se zadržale samo na utvrdi Čanjevo, nego obilaze i druga mjesta na kojima se održavaju prikazi bitaka. Osim po Hrvatskoj, Stričak se pohvalio kako su 'haramije' bile i na obljetnici 444 godine Bitke za Siget.

Kao veliki zaljubljenik u kraj iz kojeg dolazi, Stričak i dalje radi na očuvanju povijesti Visokog. 'Sama utvrda Čanjevo preventivno je zaštićena od Ministarstva kulture, no zatražili smo sredstva da se ona obnovi i trajno zaštiti', kaže nam Stričak. Tada bi u obzir dolazila i izgradnja malog muzeja u kojem bi bili izloženi svi pokretni nalazi koji se trenutno čuvaju u Osnovnoj školi Visoko. 'Tamo se sada može vidjeti puno keramike, brončana 'ruža vjetrova' ali i jedina cjelovito očuvana husarska sablja', kaže Stričak.

Stričak, koji se kao branitelj i bivši pripadnik Specijalne policije rano umirovio, već s 25. godina, odnosno 1999. postao je načelnik, tada 'najmlađi Tuđmanov načelnik'. Sada je politički život preselio u Sabor, no u slobodno vrijeme osim 'haramijama', bavi se i gljivarenjem i fotografijom.

Svoj hobi tek nedavno je 'otkrila' SDP-ova Sabina Glasovac, koja se bavi boksom. 'Početnica sam, ali ne namjeravam od njega odustati tek tako. Rodila se ljubav', kaže Glasovac za tportal.

Glasovac, koja je od nedavno zapažena u javnosti zbog političkih nastupa, a sada je i kandidatkinja na lokalnim izborima, boksom se počela baviti, kako kaže, zbog stresnog načina života. 'Boks je izvrstan sport za rad na sebi. Njime jačate mentalnu i fizičku kondiciju. I ne samo to, poboljšava koncentraciju, stabilnost, koordinaciju, izdržljivost, kardiovaskularni sustav i snagu', kaže Glasovac.

Kao saborsku zastupnicu sigurno je njeni politički oponenti u sabornici 'izbace iz takta', ali kaže da ih ne zamišlja kada udara u vreću. 'Boks je plemeniti sport, puno više od puke percepcije udaranja u vreću', poručuje Glasovac.

Ovoj zastupnici iz Zadra zanimacija nije samo boks. 'Putovanja su mi bila hobi za koji posljednjih godina imam sve manje vremena. Bicikl je garažiran, ali s dolaskom ovih prekrasnih sunčanih dana, namjeravam ga ponovno staviti u funkciju. I tu i tamo, kad uhvatim vremena, odem na sate orijentalnog plesa', kaže nam Glasovac.

I dok je bicikl Sabine Glasovac trenutno u garaži, HDZ-ov saborski zastupnik Andro Krstulović Opara pasionirani je biciklist, iako priznaje da sada sve manje i vremena provodi na biciklu. 'Kako je u Splitu promet zagušen, a autobusne linije su neredovite, s biciklom mogu obaviti sve što trebam', kaže Krstulović Opara za tportal.

U vlasništvu ima tri bicikla - jedan je u Zagrebu, jedan je cestovni trek bicikl s kojim ide na trening po Marjanu, a treći je 'legend' s košarama, koji, kaže, koristi za odlazak na tržnicu i obilazak grada. Biciklizmom se, pojašnjava nam, počeo baviti jer je prije trenirao veslanje, a kako se zbog nemirnog mora u Splitu ne može veslati uvijek, onda je najbolja kompenzacija za trening bicikl.

'Voziti bicikl, dobro je i za razmišljanje. Ja uvijek vozim sam, ne u grupi, i tada razmišljam. Tako sam jednom tijekom vožnje napisao i tekst za katalog o Meštrovićevoj izložbi. Sve sam smislio i kada sam sišao s bicikla, samo sam to pretočio na papir', kaže nam Krstulović Opara.

Zbog vožnje bicikla ovaj Splićanin imao je i neobično iskustvo dok je radio kao savjetnik predsjednice RH u Zagrebu. 'Kada sam u Zagrebu, živim u Ilici i kada je dolazio američki potpredsjednik Biden, zbog zakrčenosti prometa odlučio sam ići biciklom. I uputio sam se preko Radničkog dola, Zelengaja do Pantovčaka. Kako je bila zima, bio sam sav zabundan i sa skijaškom kapom. I tada me zaustavila policija jer sam bio sav maskiran. Morao sam im pola sata objašnjavati da sam savjetnik u Uredu predsjednice', prepričava nam Krstulović Opara kroz smijeh.

Iako ga u Splitu gledaju malo podrugljivo zato što vozi bicikl, on u vožnji, kaže, uživa. Upitali smo ga i kako gleda na biciklističke staze u Zagrebu. 'Staze su u Zagrebu, za europske standarde, nezadovoljavajuće. Ali nama Splićanima u Zagrebu one SU kao da se vozimo po Champs-Élysées. Osim toga, zagrebački vozači navikli su SE na kohabitaciju s biciklima, a u Splitu smo mi biciklisti ugrožena vrsta', smatra Krstulović Opara.

Staze u Splitu, dodaje, gotovo da ne postoje. 'Ponegdje su oduzeli dio pločnika za stazu, ali nema nikakve signalizacije. Kada mi, primjerice, kćI ide na balet biciklom, nisam nimalo sretan po čemu se mora voziti', kaže Krstulović Opara.

Sada je kandidat za gradonačelnika Splita i naravno da, ako pobijedi, želi i srediti biciklističke staze u gradu. 'Ali ne radi sebe, nego radi rasterećenja prometa, zdravlja građana i nasmiješenih ljudi. Recite mi kada ste vidjeli nekog na biciklu tko nije nasmiješen', zaključuje Krstulović Opara.

Neobične hobije ima i SDP-ov Domagoj Hajduković. Neke stvari kojima se bavi u slobodno vrijeme već je otkrio u tportalovom tekstu o mladim političarima, no i on, kao i drugi naši sugovornici, ima sve manje slobodnog vremena.

'Volim boraviti u prirodi i zbog toga se niz godina bavim planinarstvom. Omiljeno odredište za planinarenje mi je Papuk, koji skriva mnoge ljepote, ali i izazove', kaže Hajduković za tportal.

Uz čitanje knjiga, Hajduković, kao gejmer, i danas voli zaigrati dobru strategiju ili RPG, ali to, kaže, iziskuje puno vremena kojeg baš i nema.

'Ostali hobiji su mi vezani uz struku. Volim pomoćne povijesne znanosti: sfragistiku (znanost o pečatima), veksikologiju (znanost o zastavama), a posebno heraldiku (znanost o grbovima). Posebno su mi zanimljiva državna obilježja pa tako proučavam i nacionalne himne', priča nam Hajduković.

Njegovi prijatelji posvjedočit će da i da veliki broj himni zna napamet. Stoga smo ga upitali ima li i neku najdražu. 'Ako je hrvatska himna izvan konkurencije, teško mi je reći koja mi je najdraža. U Europi vjerojatno mađarska (Isten, aldd meg a Magyart: a magyar nep zivataros szazadaibol) koja s puno enocija zaziva božji blagoslov na mađarski narod i govori o njihovoj povijesti. Još bih dvije izdvojio: južnoafričku (Nkosi sikelel' iAfrika) i indonezijsku (Inodesija raya)', kaže nam Hajduković.

U Saboru je već nekoliko mandata, a i član je saborskih izaslanstava. Odnedavno je i SDP-ov međunarodni tajnik pa ne čudi da se često nađe na putovanjima. Otuda i njegov još jedan hobi. 'Skupljam papirnati novac (stari i onaj koji još vrijedi), to mi je najčešći suvenir kada putujem. Zvijezda zbirke mi je jedan rubalj iz 1895. godine', rekao nam je Hajduković.