Tihomir Blaškić, bivši general Hrvatskog vijeća obrane (HVO), osuđen je 2000. godine na 45 godina zatvora, ali mu je po završetku žalbenog postupka 2004. izrečena konačna kazna od devet godina zatvora. Nepravomoćnom presudom iz 2013. za zločine počinjene u Herceg Bosni Jadranko Prlić osuđen je na 25 godina zatvora; Bruno Stojić, Slobodan Praljak i Milivoj Petković na 20 godina zatvora; Valentin Ćorić na 16 te Berislav Pušić na 10 godina zatvora. Konačna presuda hercegovačkoj šestorci bit će izrečena 29. studenoga.

Zdravko Tolimir - doživotni zatvor

Zdravko Tolimir, nekadašnji general Vojske Republike Srpske i Mladićev pomoćnik za obavještajno-sigurnosne poslove, preminuo je u haškoj ćeliji u veljači 2016. godine.

Sudjelovao je u dva zajednička zločinačka pothvata, ubijanju vojno sposobnih muškaraca iz Srebrenice te u prisilnoj deportaciji Bošnjaka iz Srebrenice i Žepe. Bivši general osobno je bio nazočan u Srebrenici i Žepi u srpnju 1995., kad je izvršen zločin nad Bošnjacima, a kako je utvrdio sud, osobno je predlagao ubojstva civila te potom pomagao u prikrivanju zločina.

Proglašen je krivim za genocid, zavjeru radi genocida, istrebljenja, ubojstva, progon i nehumano postupanje kroz prisilno premještanje te je u travnju 2015. osuđen na doživotni zatvor.

Radovan Karadžić - 40 godina zatvora

U ožujku 2016. bivši predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga Republike Srpske Radovan Karadžić nepravomoćno je osuđen na 40 godina zatvora za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata u BiH, teroriziranje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperskom vatrom te uzimanje mirovnjaka UNPROFOR-a za taoce tijekom rata u BiH.

U siječnju 2017. tužiteljstvo Haškog suda zatražilo je kaznu doživotnog zatvora za Karadžića, a u žalbi na prvostupanjsku presudu traži da ga sud proglasi krivim i za genocid nad Muslimanima i Hrvatima u sedam bosanskih općina, za što je bio oslobođen krivnje.

Tužitelji smatraju da kazna od 40 godina zatvora 'ne odražava na pravi način nalaze samog raspravnog vijeća i njegovu analizu težine Karadžićevih zločina' te da Karadžićeva ključna uloga u zločinima u Sarajevu i Srebrenici i sveobuhvatnom udruženom zločinačkom pothvatu, svaki posebno, zahtijevaju kaznu doživotnog zatvora.

Popović i dr. - dvije doživotne kazne zatvora i jedna od 35 godina

Bivšim časnicima Vojske Republike Srpske Vujadinu Popoviću i Ljubiši Beari potvrđene su u siječnju 2015. doživotne kazne zatvora za genocid u Srebrenici, dok je časniku VRS-a Dragi Nikoliću potvrđena presuda uz kaznu od 35 godina zatvora.

Prvostupanjskom presudom iz 2010. Popović i Beara proglašeni su krivima za genocid nad oko 7000 srebreničkih Muslimana nakon što je Vojska RS-a 11. srpnja 1995. zauzela enklavu u istočnoj Bosni. Popović je tada bio načelnik za sigurnost Drinskog korpusa VRS-a, a Beara je istu dužnost obavljao u Glavnom stožeru vojske RS-a. Nikolić, bivši časnik za sigurnost Zvorničke brigade VRS-a, osuđen je na 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici.

Žalbeno vijeće uvažilo je žalbe navedene trojke te je usuglašeno da nisu krivi za ubojstvo šestorice Bošnjaka kod Trnova, gdje ih je svirepo ubila paravojna formacija Škorpioni.

Milan Lukić - doživotni zatvor

Žalbeno vijeće Haškog suda potvrdilo je u prosincu 2012. doživotnu kaznu zatvora bosanskom Srbinu Milanu Lukiću za zločine na području Višegrada, a njegovu rođaku Sredoju Lukiću, koji je sudjelovao u dijelu tih zločina, umanjilo je kaznu zatvora s 30 na 27 godina.

Prema presudi iz 2009. godine, vođa lokalne paravojne skupine Milan Lukić osuđen je zbog zločina nad muslimanskim stanovništvom u Višegradu 1992. godine, koji su uključivali spaljivanje više od stotinu živih muslimanskih civila, većinom žena, djece i staraca, u dvije kuće u Višegradu i pogubljenje skupine muslimanskih muškaraca na obali Drine.

Milan Martić - 35 godina zatvora

Haškom osuđeniku i jednom od nekadašnjih vođa kninskih Srba, Milanu Martiću, u siječnju 2007. potvrđena je presuda od 35 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Hrvatskoj.

Martić je bio načelnik policije u Kninu, zatim ministar unutarnjih poslova samozvane SAO Krajine te predsjednik samoproglašene Republike Srpske Krajine, a optužnica ga je teretila za ratna zlodjela u Škabrnji i zapovijed da se raketira Zagreb u svibnju 1995., kada je stradalo sedmero civila, a 214 ih je ranjeno.

Radoslav Brđanin - 30 godina zatvora

Bivši predsjednik Kriznog štaba takozvane Autonomne regije Krajina (ARK) u BiH Radoslav Brđanin u travnju 2007. na Haškom sudu osuđen je na kaznu od 30 godina. Brđanin je u prvostupanjskom postupku u rujnu 2004. godine proglašen krivim za ubojstva, progone i mučenje nesrpskog stanovništva Bosanske krajine te je osuđen na 32 godine zatvora.

Tužitelji su isticali da su suci pogriješili kad su ocijenili da Brđanin nije imao direktnu nadležnost nad izvršiteljima zločina, koji su u mjestima i selima ARK-a ubili 1700 Bošnjaka i Hrvata, velik broj mučili u logorima, a desetine tisuća prognali. Ukazujući na to da je Brđanin, kao predsjednik Kriznog štaba u Banjoj Luci, bio 'broj jedan', čiji je cilj bilo stvaranje etnički čiste srpske države u BiH, zbog čega su počinjeni surovi zločini u Bosanskoj krajini, tužitelji su zahtijevali da mu se izrekne kazna teža od 32 godine zatvora.

Stanislav Galić - doživotni zatvor

Stanislav Galić bio je vojni zapovjednik Sarajevsko-romanijskog korpusa u sklopu Vojske Republike Srpske za vrijeme opsade Sarajeva. Njegovi nadređeni bili su načelnik štaba VRS-a, general Ratko Mladić te vrhovni zapovjednik VRS-a Radovan Karadžić.

Galić je proglašen krivim 2003. godine za širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva te ubojstva i zločine protiv čovječnosti. Prvo je osuđen na 20 godina zatvora, no nakon žalbe tužitelja pravomoćnom presudom 2006. osuđen je na kaznu doživotnog zatvora.

Žalbeno vijeće Haškog suda u konačnoj presudi ukazalo je na važne faktore iz kojih se vidi izuzetna brutalnost i okrutnost kaznenih djela koja je počinio Galić te je ustvrdilo da je kazna od samo 20 godina jednostavno nepravedna jer podcjenjuje težinu Galićeva kažnjivog ponašanja.

Milomir Stakić - 40 godina zatvora

Milomir Stakić, bivši predsjednik općine i Kriznog štaba Prijedora, osuđen je na Haškom sudu na 40-godišnju kaznu zatvora zbog progona, istrjebljenja, ubojstava i deportacija prijedorskih nesrba od travnja do rujna 1992. godine.

Zločini su uslijedili nakon što su Srbi 30. travnja 1992. preuzeli vlast u Prijedoru, a uključuju zločine koji se odnose na logore Omarska, Keraterm i Trnopolje.

Radislav Krstić - 35 godina zatvora

Bivši zapovjednik Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba (VRS) Radislav Krstić, kojega je Haški sud 2004. godine pravomoćno osudio na 35 godina zatvora zbog sudjelovanja u masakru u Srebrenici 1995., prebačen je 2014. godine u Poljsku na izdržavanje kazne. Godinu ranije Krstić je odbio svjedočiti u obranu Radovana Karadžića, tvrdeći da mu narušeno zdravlje to ne dopušta.

Krstić je u Poljsku prebačen iz Britanije, gdje su ga 2010. napala trojica zatvorenika u zatvoru visoke sigurnosti Wakefield na sjeveru Engleske, nakon čega je bio hospitaliziran. Iz Haaga je u Britaniju prebačen 2004. godine.

Snage generala Krstića pomogle su organizirati ubijanje tisuća muškaraca i adolescenata Bošnjaka u najgorem pokolju u Europi od Drugog svjetskog rata.

Goran Jelisić - 40 godina zatvora

Goran Jelisić, poznat i kao 'srpski Adolf', osuđen je na 40 godina zatvora za ubijanje, mučenje i pljačku Muslimana i Hrvata u Brčkom i u logoru u brčanskoj luci u proljeće 1992. godine.

Jelisić je osuđen za zločine protiv čovječnosti zbog ubojstva 13 Muslimana i Hrvata te za premlaćivanje i pljačku zatvorenika u logoru koji su srpske vojne, paravojne i policijske snage uspostavile nakon zauzimanja grada krajem travnja 1992. godine.

Predsjednik sudskog vijeća, francuski sudac Claude Jorda, ocijenio je da su Jelisićevi zločini 'izuzetno teški i odvratni' i da su šokirali savjest čovječanstva.