Najčešće je riječ upravo o zaposlenicima organizacije koja je bila žrtvom prijevare (61 posto). U 70 posto slučajeva počinitelju je bilo prezahtjevno samostalno počiniti prijevaru te je djelovao u dogovoru s drugima. Od tog broja, u 42 posto slučajeva počinitelj je bio zaposlen u 'organizaciji žrtvi' više od šest godina.

Sve to su rezultati najnovije studije koju je objavio KPMG International pod nazivom 'Profil prevaranta'. 'Stručnjaci za otkrivanje prijevara dugo su raspravljali o tome je li moguće razviti dovoljno precizan profil prevaranta koji bi organizacijama omogućio prepoznavanje ljudi u trenutku počinjenja prijevare ili čak i ranije', kaže Dean Friedman, voditelj Istražne mreže KPMG-a za regiju Europe, Bliskog istoka i Afrike, koja djeluje unutar grupe za Globalnu forenzičku praksu KPMG-a.

Obilježja tipičnog prevaranta

Tipični prevarant star između 36 i 55 godina, zaposlen je u izvršnim, financijskim, operativnim funkcijama ili u prodaji i marketingu. Zaposlenik je tvrtke dulje od šest godina. 'Prevarant oportunist' je počinitelj prijevare po prvi put, zaposlenik u kojeg se ima povjerenja, na odgovornoj je poziciji te njegovo ponašanje predstavlja iznenađenje drugima. Nisu tako učestali slučajevi gdje počinitelj 'predatorski' vreba organizaciju u kojoj će neposredno nakon zaposlenja započeti svoju 'akciju' te na taj način namjerno oštetiti organizaciju bez imalo grižnje savjesti.

Izvješće također otkriva da su tri 'tradicionalna' pokretača prijevare - motivacija, prilika i ostvarivanje vlastite koristi - i dalje aktualna. Riječ je samo o novcu (za većinu počinitelja): uvjerljivo najčešći razlog za počinjenje prijevare je ostvarivanje financijske koristi. Od ukupno 1.082 motiva navedenih u studiji, 614 se odnosi na pohlepu, ostvarivanje financijske dobiti ili na financijske poteškoće, dok se 114 odnosi na poslovne ciljeve. Jedini nefinancijski motiv koji se po broju odgovora (106) približava ovim rezultatima jest naprosto želja da se počini prijevara (ili 'zato što mogu' ). Pravila su tu da se krše: trećina počinitelja prijevare navela je osjećaj nadmoći kao opravdanje za svoje radnje.

Navedeno može biti povezano i s činjenicom da je 29 posto prijevara počinjeno od strane izvršnih direktora, što je ujedno i najučestalije radno mjesto počinitelja. Najučestalije prijevare: 56 posto prijevara odnosi se na otuđivanje imovine, od čega je 40 posto pronevjera, a 27 posto prijevara u procesu nabave, dok je drugi po učestalosti prihod od imovine stečene prijevarom ili nezakonitim postupkom, koji čini 24 posto slučajeva.

Sposobnosti počinitelja se, međutim, neprestano mijenjaju i razvijaju, što dovodi do neprestane promjene profila prevaranta. 'Intrigantna je stvar u vezi s prijevarom to da je ona uvijek u metamorfozi, kao soj gripe gdje možete izliječiti današnju inačicu koja se, međutim, već sutra razvija u nešto jednako loše, ako ne i gore', kaže Phil Ostwalt, globalni koordinator za istrage unutar grupe Globalne forenzičke prakse u KPMG-u te voditelj Odjela istraga u Sjedinjenim Američkim Državama.

Jedna od značajnijih promjena je i sve veća upotreba tehnologije od strane počinitelja prijevara, i to ne samo u tehnološki naprednim zemljama. Postoji zabrinutost kako ćemo svjedočiti pojavi nove generacije ljudi koji na raspolaganju imaju značajno razvijeniju tehnologiju i bitno više informacija nego što je to ranije bio slučaj. Sve to ukazuje na dolazak nove ere prijevara i nezakonitih aktivnosti.

Studija pokazuje da je više od polovice (54 posto) prijevara pospješeno slabim unutarnjim kontrolama, što upućuje na zaključak da se prilika za prijevaru može ozbiljno ograničiti uvođenjem strožih kontrola i nadzora zaposlenika. Prečesto se tvrtke ne usredotočuju na prevenciju prijevara postavljanjem adekvatnih kontrola te ovu lekciju nauče tek kada je kasno.

Snažne unutarnje kontrole neće, međutim, spriječiti sve prijevare. Gotovo 20 posto prijevara počinjeno je bez obzira na postojanje kontrola.